expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

petak, 19. lipnja 2015.

Vuk Drašković: Više ljudi ubijeno je u Sarajevu od srpskih bombi nego Srba od NATO raketa


Predsjednik Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković u intervjuu za srbijanski Telegraf je izjavio da je konačno vrijeme da se Srbiji i Srbima kaže istina. Vrijeme je da se kaže istina o proteklom ratu u BiH.

– Sada se njeguje priča da su zločini Srba bili ekscesi pri odbrani ognjišta. Nema nijednog Srbina koji je osuđen u Hagu, a da u očima ogromne većine naroda nije heroj. Slobodan Milošević je najodgovorniji za strašnu politiku poraza i zločina, a sada o njemu pišu hvalospjevne knjige ljudi koji su 90-tih bili protiv njega. Ministri mu se klanjaju u grobu i govore da je njega, za vođu Srbije, bio izabrao sami Bog – rekao je Drašković.


Na pitanje zar Zapad i Vatikan nisu uništili Jugoslaviju, Drašković kaže: Samo to pitanje je posljedica propagande. To je postala konstanta, aksiom, dio narodnog ubjeđenja, takoreći mit. Kao i onaj da je Vuk Branković izdao na Kosovu, a umro je u turskom zatvoru, ili da je Marko Kraljević bio najveći srpski junak, a poginuo je braneći Turke od hrišćana.
Šuti se o istini
Drašković je za Telegraf govorio i o onome o čemu se najviše šuti u Srbiji i o čemu najviše šute, ali i svjesno negiraju Srbi, a to su zločini počinjeni u proteklom ratu.
– Šuti se o istini da je najveći broj zločina i u Hrvatskoj i u Bosni i na Kosovu počinila srpska strana. Oluja i Bljesak jesu ogromni zločini, ali toga ne bi bilo da nije bilo saučesništva sa srpske strane, jer da je prihvaćen plan “Z-4” do toga ne bi došlo. Ali, ovdje je svaka istina proglašena za jeres i svi koji o tome javno kažu jednu riječ bivaju žigosani – izjavio je Drašković.
Na pitanje zašto je to tako, Drašković odgovara:
Zašto? Ozbiljno sam razmišljao o tome. Od 1990. do 1999. godine Srbija je u očima svijeta predstavljana kao dželat, a Milošević kao kasapin. Ako bi NATO napao Srbiju, procijenjeno je u Beogradu, uloge bi bile zamijenjene. Milošević bi postao žrtva, a ne dželat. Bombardovanje je Srbiji dramatično zatvorilo vrata ka onim ciljevima koje smo promovisali 9. marta – Srbija u Evropi, Srbija na Zapadu, korjeniti raskid sa komunističkim režimom. Bombardovanje je potrlo snove onih stotina hiljada ljudi koji su se cijelu deceniju borili za evropsku Srbiju. Procenat onih koji su danas u Srbiji orijentisani antievropski veći je nego ikada – rekao je.
Ne može se lagati sopstveni narod
Drašković je izjavio i da Srbija mora priznati poraz i da se pri tome ničim ne opravdava.
– Da se priznaju zločini i da ih niko ničim ne opravdava, pa ni zločinima drugih nad Srbima. Da nova politika u svemu bude očišćena i od primjesa prethodne politike poraza i zločina, kao i da sva ratna neprijateljstva budu preokrenuta u prijateljstva. To su Nijemci uradili nakon Drugog svjetskog rata i vidimo gdje su danas. To mora i Srbija da uradi. Srbija mora neprijateljstva sa Albancima, Bošnjacima i Hrvatima da preokrene u prijateljstva, da neprijateljstva sa Zapadom također okrene na drugu stranu. Naravno da bole žrtve NATO bombardovanja, ali njih je višestruko manje nego što je, recimo, od srpskih bombi ubijeno civila samo u Sarajevu. Za tri godine, ubijeno je blizu 12 hiljada civila, a od toga više od 2.000 djece. Zašto ovo prećutkivati i skrivati? – kaže Drašković.
Dodao je da je pesimista u pogledu toga da će Srbija ovakve stvari priznati, ali da će jednog dana neko u toj zemlji ovo morati uraditi.
U vezi s Kosovom i nezavisnošću te zemlje, Drašković kaže da “mi nemamo pravo da negiramo faktičko stanje”.
– Ubedljiva većina članica UN i EU priznaje nezavisnost Kosova i taj broj će iz dana u dan samo rasti i Srbija tu ne može ništa da uradi. Srbija nema pravo da negira stvarnost. Srbija može da, iz emotivnih i istorijskih razloga, odbije da formalno prizna nezavisnost, ali faktička nezavisnost se ne može negirati. Kao što se ne može lagati sopstveni narod da u Briselu pregovaraju Srbija i Srbija. Tamo se ne vode razgovori između Srbije i “privremenih institucija njene pokrajine”. Pa, to je za Riplija. Skupo to košta Srbiju, a realnost jeste bolna. Puna normalizacija odnosa sa Kosovom Srbiji bi više novca donijela nego tri Južna toka, pod uvjetom da i onaj jedan nije presušio prije nego što je potekao – izjavio je Drašković.
/dalsivalter/

Nema komentara:

Objavi komentar