"Tata hoćemo li mi ikad ići na more?", pita 9-godišnja djevojčica oca.
Otac, radnik u jednom od mnogobrojnih opljačkanih i propalih bh. preduzeća platu nije primio više od dvije godine.
Kakvo more, nemamo za hljeba...
"Sine, da nemaš slučajno dvije marke, da hljeb kupim, pa ću ti ja vratiti čim se ovi mafijaši smiluju da nam podijele ovu crkavicu", starija komšinica, inače fakultetski obrazovana, nekada bila profesorica francuskoj jezika u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi.
Da, profesorica prosi i po stare dane ide čistiti haustore po zgradama, jer je "neko ili nešto" pojelo penziju.
Ovakvih priča svaki Bosanac i Hercegovac može ispričati na stotine, jer veći dio ove napaćene države živi na rubu siromaštva.
Ovih je dana kao grom iz vedra neba odjeknula vijest kako su radnici tuzlanske Dite pokrenuli samoinicijativno proizvodnju u ovom nekadašnjem gigantu.
Javnost je odmah stala na njihovu stranu, te brzinom svjetlosti pokupovala sa polica, mediji svakodnevno daju podršku Diti i njenim herojskim radnicima.
A, da li će to biti dovoljno?
Naravno da neće.
Samo oni najoptimističniji mogu vjerovati kako će Dita opstati bez podrške države.
Države?
Koje države?
Mislite li da se neko od slavnih bh. političara trznuo i pokušao naći načina da DRŽAVA pomogne Diti?
Naravno da nije.
Upravo je država, odnosno ljudi koji je godinama vode upropastila i pokrala Ditu, baš kao i Šipad, Famos, Energoinvest, Vitaminku, Unis, Tas...
Godinama, decenijama, nas kradu, lažu i varaju i sve im prolazi.
Milorad Dodik će baciti kost i najaviti referendum za otcjepljenje Republike Srpske. Ma gdje se vi mislite otcijepiti? Mislite da vas neko, negdje želi, takve jadne, pokradene i osiromašene.
Bakir Izetbegović se s vremena na vrijeme sjeti svog babe, Alije, pa napomene kako je u ratu njegova stranka branila BiH.
Ne. Nije BiH odbranio ni Alija, ni SDA, a ne kamoli Bakir, koji se, prema svjedočenju Željka Komšića, skrivao ispod "babinog mindera". Daleko si ti Bakire bio od prve linije.
Fahrudin Radončić će donijeti ovoj državi napredak i stabilizaciju? Dajte, zar postoji iko normalan ko vjeruje u to.
Mladen Ivanić? Budimo ozbiljni. Čovjek je promijenio političkih struja koliko i Emir Spahić fudbalskih klubova.
Spomenuti Željko Komšić bio je možda jedno vrijeme pozitivni bh. političar. Ako ništa, ruke mu nisu ogrezle u kriminal.
Ali, Željko je daleko, daleko od sposobnog političara, a još dalje od lidera koji bi ovu zemlju izveo iz ponora u koji upada.
Dragan Čović? Odličan! Za oko kuće, da izvinete na žargonu.
Ostali? Koji ostali? Zar se ovi ostali i po čemu razlikuju od gore nabrojanih?
Možda Martin Raguž. Ali, samo možda, na njemu i vremenu pred njim da pokaže koliko vrijedi. Vidjećemo.
Federalna vlada, koja ne postoji, ovih se dana bavi kako skupiti većinu. Dita? Ma kakva Dita, formiranje (ne)mogućih koalicija je prioritet.
Moj nekadašnji kolega iz Oslobođenja, danas urednik Anadolije i politički analitičar Almir Terzić, neki dan objasni ovu situaciju mnogo bolje od mene. U samo par rečenica.
"Ponuda Stranci za BiH za ulazak u federalnu vlast je definitivni sunovrat na putu bez povratka bh. političke scene. Pa, stranka nema niti jednog zastupnika na razini BiH, a ima svega tri u Parlamentu FBiH. U Federalnom domu naroda SBiH je nepoznanica. Koalicija kroz sakupljanje jednog po jednog zastupnika je osuđena na totalni fijasko", napisao je Terzić.
Fijasko. Ključna riječ: FIJASKO.
Ali, nije to fijasko političkih partija i političara.
Vjerujte mi na riječ, oni će i dalje sjediti u svojim udobnim foteljama i vozati se Audijem A8 koji su sebi kupili od VAŠEG novca i onda će to reći u TV-kamere i još vam se SMIJATI U LICE.
A mi ćemo i dalje tražiti ko će biti žirant za kredit, zvati daleke rođake u BH Telecomu ili Mtelu i pitati imali posla za moje dijete. Dijete diplomiralo prije 5 godina, ali ne može naći posao. Nema ujaka, dajdžu ili amidžu političara koji bi to pogurao.
I dok Dodik, Bakir, Fahro i ostala plejada svakodnevno nastavlja po svom, tu i tamo bacivši kakvu kost među narod, djevojčica koja je nikad nije vidjela more sa početka ove priče ga neće ni vidjeti, a prosfesorica francuskog jezika će i dalje čistiti haustore i prositi po komšiluku kako bi mogla kupiti hljeb.
Znate zašto? Zato što šutimo i trpimo. Glavno pitanje je samo: Do kad?
Autor:Mirza DAUTBEGOVIĆ
Nema komentara:
Objavi komentar