Sud odbio prijavu protiv vozača koji je Bugattijem jurio 417 km/h: ‘Nije se utrkivao!‘

Početkom godine njemačku javnost uznemirio je video češkog tajkuna koji je na Autobahnu vozio svoj Bugatti Chiron brzinom od 417 kilometara na sat.

Ispod videa snimljenog na ravnoj dionici od 10 kilometara s tri trake, vozač Radim Passer tada je napisao: “Sigurnost je bila prioritet, tako da su okolnosti morale biti sigurne”.

Prošloga petka, sud u njemačkom Stendalu prihvatio je taj argument.

Iako je prijavljen za opasnu radnju na cestama i utrkivanje, sudac je odbacio tužbu jer ‘vjeruje da Passer nije nikoga ugrozio jer je odabrao najbolje vrijeme i uvjete za vožnju’.

Kako navode mediji, prema njemačkom Kaznenom zakonu, vožnja je kažnjiva ako se vozač ‘kreće neprimjerenom brzinom, nepažljivo i suprotno normalnom ponašanju u prometu’, a nakon provedene istrage, Državno odvjetništvo zaključilo je da niti jedan od ova tri uvjeta nije ispunjen, prenosi Autoklub /Jutarnji list.

U obrazloženju odluke sud navodi da su ‘prometni uvjeti su bili vrlo dobri s obzirom na odabranu rutu, rano vrijeme i vidljivost. Osim toga, Bugatti Chiron je dizajniran za vožnju tako velikim brzinama, a na snimci nije bilo drugih vozila’ – zaključio je sudac.

Podsjetimo, Radim Passer, koji je prema Forbesu 33. najbogatija osoba u Češkoj s bogatstvom od 6,6 milijardi čeških kruna (308 milijuna dolara) nakon objavljenog videa napisao je – ‘Zahvaljujemo Bogu na sigurnosti i dobrim okolnostima, jer smo uspjeli postići brzinu od 417 km/h!’

/cwbih/gpmaljevac/

Kupio polovnu kuhinju i u njoj pronašao 150.000 eura

Muškarac (50) iz okruga Anhalt-Bitterfeld u njemačkoj Saveznoj zemlji Saska-Anhalt je putem Interneta kupio polovnu kuhinju i u kuhinjskim elementima pronašao čak 150.000 eura, piše Fenix-magazin.

Prema policijskom priopćenju, muškarac je kupio kuhinju i otišao po nju u Halle. U elementima kuhinje je pronašao dvije kutije u kojima je bio novac.

Pošteni nalaznik pronalazak je prijavio policiji u Köthenu prošli tjedan.

Novčani iznos položen je kod nadležnog okružnog suda. Policija traži bivšeg vlasnika kuhinjskih elemenata, priopćila je policija.

/cwbih/feniks/

Amar Grabić iz Gradačca izabran među 10 mladih iz cijelog svijeta

Amar Grabić iz Gradačca(BiH) izabran  među 10 mladih iz cijelog svijeta da prisustvuje specijalnom programu novinarstva i medija (#SUSI) na jednom od najeminentnijih univerziteta u tom dijelu svijeta - Arizona State University!

U tu čast, jučer je bio pozvan u rezidenciju kod Nj.E. Ambasadora Michael J. Murphy.

 Hvala Vam Ambasadore na pozivu, te što ste nastavili održavati odnose sa mladima u Bosni i Hercegovini, kako je to činio i Vaš prethodnik, gdin. Nelson. Također sam imao priliku upoznati i razgovarati sa državnim službenicima, senatorima, ispred SAD-a.

- Bit će mi velika čast da kao predsjednik Omladinska novinska asocijacija u BiH i predstavnik naše države prezentujem medijsku sliku našeg društva i učim o demokratiji i slobodi medija iz ugla američkih kolega/ica. 

#USAinBiH #ASU #ArizonaStateUniversity #SAD

/cwbih/ Amar Grabić/

Nemiri u nekoliko gradova Švedske, krenulo sve spaljivanjem Kur'ana

Nemiri su izbili u južnoj Švedskoj u subotu uvečer uprkos tome što je policija preventivno premjestila skup jedne antiislamske ekstremno desničarske grupe koja je planirala da javno spali Kur'an.

Tuče i nemiri prijavljeni su u gradu Landskroni, na jugu, pošto su demonstracije koje je tamo zakazala danska desničarska stranka “Stram Kurs” (Tvrda linija) prebačene u obližnji grad Malme.

Blizu stotinu uglavnom mladih ljudi je bacalo kamenje, palilo automobile, auto-gume i kante za otpatke i barikadama ometalo saobraćaj, saopštila je švedska policija.

Situacija se smirila u Landskroni kasno uvečer, ali je i dalje napeta, saopštila je policija, dodajući da niko nije povrijeđen.

Demonstracije su održane u subotu uvečer i u Malmeu gdje je lider “Stram Kursa” Rasmus Paludan održao govor iako se okupilo svega nekoliko desetina ljudi. Mali broj kontrademonstranta je bacao kamenje na njih, a policija ih je rasterala “biber-sprejem”.

Švedska policija se spremala za nemire poslije sukoba u petak demonstranata i kontra-demonstranata u gradu Orebru, gdje je desničarska grupe prvobitno namjeravala da javno spali Kur'an.

Kim Hild, portparolka policije u južnoj Švedskoj, rekla je da policija nije povukla dozvolu za subotnje demonstracije “Stram Kursa”, jer Švedska “cijeni slobodu govora”.

U neredima u Orebru u petak je bilo povrijeđeno 12 policajaca i zapaljena su četiri policijska vozila.

Sukoba je proteklih dana bilo i u Stokholmu,  gdje su ekstremisti spalili Kur'an, i u gradovima Linčeping i Norčeping, gdje je “Stram Kurs” planirao ili je imao demonstracije.

Rasmus Paludan, danski advokat koji ima i švedsko državljanstvo, osnovao je “Stram Kurs” 2017. godine. Na stranici te stranke, čiji je program antiimigracioni i antiislamski, piše da je “Stram Kurs najpatriotskija politička partija u Danskoj”.

/cwbih/N1/

Iseljavanje na najvišem nivou do sada: Kofere pakuje 340.000 građana BiH

Masovni odlazak ljudi iz Bosne i Hercegovine se nastavlja, a samo u ovoj godini državu bi moglo napustiti 350 hiljada ljudi. Procjena je ovo Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine.

Kako je za BUKU rekao Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza najviše odlaze kvalifikovani majstori zaposleni u oblasti građevinarstva, prerade i obrade metala, ali i saobraćaja. Također, povećanim intezitetom odlazi zdravstveni kadar, prenosi N1 Bosna i Hercrgovina.

“Imajući u vidu izazove sa kojima se susreće Bosna i Hercegovina, koji se prvenstveno ogledaju u ekonomskim turbulencijama gdje ne postoji jasna vizija niti strategija na državnom, ali ni na entiteskim nivoima kako obuzdati svakodnevna enormna poskupljenja, zatim, svakodnevna politička prepucavanja i napetosti kojim se ugrožava sigurnost radnika i njihovihe porodice, te činjenice da Evropska unija nakon smirivanja pandemije od COVID-19 ponovo otvara tržište rada, pretpostavljamo da bi u ovoj godini broj građana koji će napustiti Bosnu i Hercegovinu mogao biti znatno veći, čak i udvostručen od broja građana koji su napustili našu zemlju prošle godine, što bi bilo oko 340.000 i ravno katastofi”, istakao je Šatorović za BUKU.

Situacija sa iseljavanjem radne snage alarmantna

Ovakva situacija se može, kaže, riješiti na samo jedan način- da predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, kako na državnom, tako i na entitetskim nivoima, donesu jasne i konkretne mjere, te ponude radnicima bolje uslove rada, sigurnost i nadu da će se na ovim prostorma u narednom periodu bar približno cijeniti i vrednovati rad na način kako se on cijeni i vrednuje u zapadnim zemljama. Kao prvi konkretan korak Savez samostalnih sindikata BiH vidi u donošenju Zakona o minimalnoj plati po kome bi minimalana plata u Federaciji BiH bila 1000 KM.

“Nacrt ovog Zakona je u parlamentarnoj proceduri i imajući u vidu stanje u kojem se trenutno nalazimo, očekujemo njegovo razmatranje i upućivanje u javnu raspravu vrlo brzo”, uvjeren je Šatorović.

Da je situacija sa iseljavanjem radne snage alarmantna i na najvećem nivou dio sada potvrdilo je i Istraživanje Međunarodne organizacije za migracije /IOM/ fokusirano na odlazak zdravstvenih radnika i stručnjaka u oblasti informaciono-komunikacijskih tehnologija.

Kako je istakla šefica misije IOM-a u BiH i regionalna koordinatorica za zapadni Balkan Laura Lungaroti nažalost tačan broj onih koji su napustili BiH i žive negdje u inostranstvu je nepoznanica i tačka spotaknuća.

Njemačka je vodeća destinacija za zdravstvene stručnjake

“Ne postoji sistem koji će nama dati uvid u takvu vrstu informacija koju bismo imali za ta dva sektora. Trenutno znamo da je iz BiH iselilo otprilike dva do dva i po miliona ljudi koji su državljani ove zemlja, a žive negdje u inostranstvu”, rekla je Lungarotijeva navodeći podatak da je do 2019. godine izdato 56.000 vrsta radnih dozvola za državljane BiH: “To govori da su date radne dozvole da ljudi iz BiH rade u zemljama EU, ali isto tako govori da je više od 50.000 ljudi emigriralo do tada”.

Postojeće informacije o broju izdatih boravišnih dozvola za plaćene aktivnosti u EU potvrđuju da radno sposobno stanovništvo BiH uglavnom migrira u EU i da raste broj iseljenika, uglavnom u Sloveniju, Njemačku i Hrvatsku, zatim u Italiju i Austriju, ali u posljednje vrijeme, u ograničenom broju, i u Češku, Norvešku i Švedsku.

Što se tiče zdravstvenog sektora, Njemačka je vodeća destinacija za zdravstvene stručnjake, a migriraju uglavnom mlađe medicinske sestre, ali postoji i značajan broj ljekara, stomatologa i farmaceuta.

Većina IKT stručnjaka migrira u Njemačku, Austriju, Hrvatsku, SAD i Srbiju.

/cwbih/GPMaljevac/buka/

SDP / Bećirović: 'Vučić spas vidi u raketama i dronovima, Bakir u punim džamijama'

Delegat SDP-a BiH u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović reagirao je na izjave lidera SDA Bakira Izetbegovića kao i izjave srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Njegovu reakciju prenosimo u cjelosti:

"Aleksandar Vučić je izjavio: "tražio sam u razgovoru od prije dva dana od predsjednika Turske Erdogana 'Bayraktare' i dobio obećanje da ćemo preko reda moći da ih kupimo i uvrstimo u oružje Vojske Srbije" i da će vojska Srbije "i dalje morati osnaživati helikopterske jedinice i bespilotne letjelice - dronove."

Isti dan Bakir Izetbegović, između ostalog, poručuje: "mi jesmo vjernici i nas je vjera spasila. I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu... ja nisam zabrinut za ovu zemlju".

Vučićev režim u Srbiji uveliko krši Aneks 1-B Dejtonskog mirovnog sporazuma koji predviđa izbjegavanje utrke u naoružanju u regiji i postizanje stabilnog balansa vojnih snaga.

Velika je naivnost misliti da se Srbija naoružava zbog članica NATO-a. Naoružavanje Srbije je direktna prijetnja Bosni i Hercegovini i ohrabrenje Miloradu Dodiku da nastavi putem razbijanja države Bosne i Hercegovine.

Da li ima ijedan predsjednik države ili stranke u Evropi koji zbog punih crkava i džamija misli da mu je država sigurna?

Da li ima ijedan predsjednik države ili stranke u Aziji i Africi koji to izjavljuje?

Da li postoji bilo koji predsjednik na svijetu koji to izjavljuje?

Da ne bude nikakve dileme, vjerska prava i slobode su neupitne i ne smiju se nikada dovoditi u pitanje, ali miješati vjeru i pitanje sigurnosti jedne zemlje je amaterizam i avanturizam u srcu Evrope.

Osim velikodržavnih politika, opasnost za Bosnu i Hercegovinu predstavlja i očigledno zanemarivanje države, teologizacija politike i neznanje da se odvoji područje vjere od politike. U zabludi su oni koji misle da se prenaglašavanjem vjerskog identiteta štiti država Bosna i Hercegovina.

Takvi svjesno ili nesvjesno idu na ruku Miloradu Dodiku koji uporno i anticivilizacijski pokušava da Bošnjake svede na nivo vjerske grupe. Samo se državom i državnim aparatom mogu zaštiti i nacionalni, i vjerski, i socijalni i drugi identiteti", zaključio je Denis Bećirović.

/cwbih/radiosarajevo/

Sin Muamera Zukorlića danas poručio: “Muftija je otrovan, nije umro prirodnom smrću!”

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja Usame Zukorlić izjavio je na današnjoj konferenciji za novinare da porodica ima osnovanu sumnju da vjeruje da rahmetli muftija Muamer Zukorlić nije preselio prirodnom smrću. Za ove tvrdnje Zukorlić je naveo da je porodica nakon preseljenja na ahiret akademika muftije Muamera Zukorlića uzorak krvi poslala na adresu dvije referentne laboratorije u inostranstvu, i da je na osnovu pristiglih rezultata od strane jedne laboratorije utvrđeno da je u krvi rahmetli muftije pronadjena velika količina teških metala, dok je druga laboratorija utvrdila da je na osnovu analize uzorka utvrdjeno da je do smrti došlo najvjerovatnije zbog trovanja hranom. 

Porodica Zukorlić u narednim danima pokrenuće istragu po ovom pitanju kako bi se ovaj slučaj što prije riješio. 

/cwbih/tuzlanskiba/

GENIJALNI IZUM: OD 44 LIMENKE PIVA NAPRAVIO APARAT KOJI MU GREJE CELU KUĆU!

SISTEM ZA GREJANJE POMOĆU KONZERVI FUNKCIONIŠE TAKO ŠTO HLADAN VAZDUH ULAZI KROZ OTVOR NA PANELU, A U DOBRO IZOLOVANOM SISTEMU ZAGREVAJU GA SUNČEVI ZRACI U LIMENKAMA, OBJAŠNJAVA ZA NAŠ PORTAL PROFESOR MATEMATIKE I INFORMATIKE DARKO MILIĆEVIĆ IZ PARAĆINA, KOJI JE NAPRAVIO SOLARNI PANEL OD LIMENKI PIVA

Informatičar i matematičar iz Paraćina Darko Milićević (39), verovali ili ne, od ispijenih limenki piva napravio je solarni panel koji spoljašnju temperaturu vazduha od minus pet, na volšeban način, zagreva na plus 52, koliko taj isti vazduh ima kad uđe u kuću.

Panel je mali jer je u pitanju eksperiment, pa nema dovoljnu snagu da potpuno zagreje sobu, ali Milićević tvrdi da “stvar funkcioniše“, pa eto ideje kako ljubitelji piva ambalažu mogu da iskoriste pametno.

– Prošle zime tragao sam na internetu za alternativnim načinima zagrevanja. Našao sam mnogo različitih ideja, a ova mi je privukla pažnju jer mi se učinila da je prilično jednostavna. Kupio sam ivericu, stiropor za izolaciju, farbu, silikon… Pravio sam pauze, pa je projekat trajao nekoliko meseci dok sve nisam skockao kako treba. Pred zimu sam ploču montirao na južni zid kuće jer su tu sunčevi zraci najjači – priča za Telegraf ovaj kreativni profesor.

Sistem za grejanje pomoću konzervi funkcioniše tako što hladan vazduh ulazi kroz otvor na panelu, a u dobro izolovanom sistemu zagrevaju ga u limenkama sunčevi zraci. Vazduh se prirodno kreće naviše i ulazi u kuću kroz izbušen otvor u zidu.

 Krenuo sam sa poslom tako što sam napravio ram od iverice dimenzija metar sa metar. Tako napravljen ram od jednog kvadrata izolovao sam stiroporom od tri centimetara, sve to sam zaštitio crnom folijom i napravio ležista za limenke koje sam, takođe, ofarbao u crno. Tako jače upijaju sunčevu toplotu. Panel ima 11 limenki u četiri reda, dakle, ukupno 44.

Nije skupo jer je od materijala najskuplji pleksiglas za zaštitu. On košta oko 2.500 dinara i stavlja se sa prednje strane da se topao vazduh ne bi gubio iz sistema. U trošak ne računam limenke koje sam ispio, tako da ovaj grejni sistem košta oko 60 evra, bez rada – svodi računicu Milićević.

Ovako mala ploča ne može kuću sama da zagreje, ali za dogrevanje znači.

– Izvršio sam merenje 31. decembra. Tada je temperatura napolju bila minus pet, a u moju dnevnu sobu ulazio je topli vazdih temperature 51,8 stepeni. Mana je što grejanje radi samo kad je dan sunčan – objašnjava profesor koji ima još pregršt ideja.

Naime, osim ove solarne ploče, napravio je i autentični nož za burek, mnogo jači od onog koji može da se kupi u radnjama.

Zašto baš nož – objašnjava njegova supruga Milka.

– On ima kreativne ideje u svim oblastima, pa i u kuhinji. Specijalista je za razvijanje domaćih kora i pravljanje najraznovrsnijih nadeva. Filovi su od pečurki, soje, kupusa i svakakvih drugih posnih varijanti, pa je potreban nož da te hrskave domaće kore lepo iseku – obrazlaže Milka.

Kad se malo bolje razmisli, između ovih stvari postoji veza jer domaća pita najbolje “ide” baš uz uz pivo.

Ako i vi imate ili poznajete osobu koja na ovaj način iskorišćava predmete koje bi, inače, bacila, podelite to sa nama u komentarima.

/cwbih/webtribunecom/

Njemačka se sprema za rat? Podzemne željeznice pretvorit će se u skloništa, popunjavaju krizne zalihe

Njemačka je počela raditi na povećavanju broja svojih javnih skloništa, kao i na popunjavanju kriznih zaliha u slučaju rata.

To je objavila federalna ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser, prenosi Reuters pozivajući se na izvještaj lista Welt am Sonntag.

Vlada razmatra poboljšanje sistema javnih skloništa i povećat će izdatke za civilnu zaštitu, rekla je ministrica za njemački list.

“U Njemačkoj trenutno postoji 599 javnih skloništa. Provjerit ćemo možemo li naći još nekoliko sličnih. U svakom slučaju, njihova demontaža je zaustavljena”, rekla je Feaser.

Podzemne stanice postaju potencijalna skloništa

Pojasnila je da vlada radi na novim konceptima, unapređuje podzemne parkinge, stanice podzemne željeznice i podrume, kako bi postali potencijalna skloništa, te da je saveznim državama dala 88 miliona eura za postavljanje sirena.

Ministrica je također najavila da će zemlja raditi i na popunjavanju kriznih zaliha koje uključuju medicinsku opremu, zaštitnu odjeću, maske i lijekove.

Njemački kancelar Olaf Scholz ranije je obećao da će povećati sredstva za odbranu i izdvojiti 100 milijardi eura za vojsku, navodi Reuters.

/cwbih/N1/Reuters/

„Mit o građanskom ratu u kome se ne može intervenisati bio je lako prihvaćen“, piše političarka Marieluise Beck i poredi rat u Bosni i Hercegovini i Ukrajini u kolumni za "Zeit". Ona poziva Zapad na brzu reakciju, koje u BiH nije bilo.

„Na današnji dan prije 30 godina srpski ekstremisti izvršili su napad na istočnu Bosnu. Za razliku od ruskih trupa u Ukrajini danas, njima je Blitzkrieg pošao za rukom. Srpske paravojne jedinice i četnici su za deset dana uspjeli zauzeti Istočnu Bosnu. Je li bilo dobro to što se Bosanci nisu branili? Je li bilo dobro što, da ne bi došlo do eskalacije rata, nisu bili vojno opremljeni? Je li je bilo bolje živjeti pod srpskom vladavinom nego ratovati? Danas su odgovori jasni. Vladavina četnika značila je u najmanju ruku protjerivanje, samovolju, strijeljanje, deportaciju u logore (Omarska), a za mnoge žene je to značilo odvođenje u ‚hotele‘ za silovanje”, piše Marieluise Beck u kolumni za „Zeit Online” pod naslovom “Je li to treba da bude Zapad sa svojim vrijednostima?”.

Marieluise Beck je bila dugogodišnja zastupnica Bundestaga iz stranke Zelenih, koja je u vrijeme, kako se u listu navodi, srpsko-bosanskog rata osnovala humanitarnu organizaciju “Brücke der Hoffnung” (Most nade). Danas je aktivna i u Ukrajini, te 30 godina od napada na Bosnu i Hercegovinu, pravi paralele sa ratom Rusije protiv Ukrajine i navodi da je Zapad dugo oklijevao i potiskivao činjenicu da je usred Evrope divljao još jedan rat:

„Njemačka je navodno provocirala rat preranim priznavanjem Hrvatske od strane Hans-Dietricha Genschera. Činjenice govore suprotno: nakon ubistava počinjenih od strane četnika u Vukovaru, Genscher je forsirao priznavanje države – i ratnici su se povukli. U Bosni je bilo drugačije: stotine hiljada ljudi izašlo je na proteste protiv rata u Sarajevu: ‚Ne ratu‘, ‚Hoćemo da živimo‘ – miroljubivi građani su se suprotstavili nacionalnom ludilu. Sarajevo je bilo multikulturalni grad, ali ekstremisti su katolike pretvorili u Hrvate, pravoslavce u Srbe, a muslimane u Bošnjake. Ostali, kao na primjer Jevreji, nisu postojali.

Za to vrijeme Zapad je sjedio skrštenih ruku: ‚Nema oružja u kriznim područjima‘ glasila je odluka. Srbima je to odgovaralo. Vojska Jugoslavije bila je treća po veličini na Kontinentu. Vojna oprema je još prije ratova bila u Beogradu. Tako su mladi bosanski vojnici stajali u šumi bez šljemova i u patikama, pokušavajući da spriječe ulazak teško naoružane srpske vojske. Tamo gdje to nije uspjelo, vršen je teror nad civilima.”

U jučer (7.4.2022.) objavljenoj kolumni, autorica piše kako je Zapad reagovao na taj način da je poslao Plave kacige, ali da im je bilo dozvoljeno samo da brane sami sebe:

„Zaprepaštenim vojnicima UN-a uskraćeno je bilo čak i pravo da unose hranu u enklave u konvojima s oružanom pratnjom. Zapad nije želio eskalaciju. Tako da su Bosanci ostavljeni da gladuju. Masovne grobnice u Prijedoru, slike izgladnjelih ljudi obrijanih glava u koncentracionom Omarska, ljudi u bijegu. Bio je to rat u Evropi. A SAD? Bill Clinton je prozivao Evropu. Zašto bi njegove trupe intervenisale? Sve se to oteglo tri godine. Rado je prihvaćen mit o građanskom ratu u kome se ne može intervenisati. A kraj je poznat: uplašeni mirovnjaci predali su 8.000 ljudi njihovim ubicama. Premalo se spominju mlade žene koje su morale da idu uz ove ubice kao pratnja u njihovim zlostavljanjima. Plavi šljemovi su tražili vazdušnu podršku. NATO avioni jesi poletjeli sa Sicilije, kružili iznad Srebrenice i – opet se vratili. Francuska se plašila za svoje vojnike u Žepi”.

• Podijeli :

OGLAS

“Ekstremisti katolike pretvorili u Hrvate, pravoslavce u Srbe, a muslimane u…”

VIJESTI Autor:Deutsche Welle08. apr. 202220:378 komentara

Podijeli:

Izvor: N1

„Mit o građanskom ratu u kome se ne može intervenisati bio je lako prihvaćen“, piše političarka Marieluise Beck i poredi rat u Bosni i Hercegovini i Ukrajini u kolumni za "Zeit". Ona poziva Zapad na brzu reakciju, koje u BiH nije bilo.

„Na današnji dan prije 30 godina srpski ekstremisti izvršili su napad na istočnu Bosnu. Za razliku od ruskih trupa u Ukrajini danas, njima je Blitzkrieg pošao za rukom. Srpske paravojne jedinice i četnici su za deset dana uspjeli zauzeti Istočnu Bosnu. Je li bilo dobro to što se Bosanci nisu branili? Je li bilo dobro što, da ne bi došlo do eskalacije rata, nisu bili vojno opremljeni? Je li je bilo bolje živjeti pod srpskom vladavinom nego ratovati? Danas su odgovori jasni. Vladavina četnika značila je u najmanju ruku protjerivanje, samovolju, strijeljanje, deportaciju u logore (Omarska), a za mnoge žene je to značilo odvođenje u ‚hotele‘ za silovanje”, piše Marieluise Beck u kolumni za „Zeit Online” pod naslovom “Je li to treba da bude Zapad sa svojim vrijednostima?”.

Izvor : Marieluise Beck (DW)

Marieluise Beck je bila dugogodišnja zastupnica Bundestaga iz stranke Zelenih, koja je u vrijeme, kako se u listu navodi, srpsko-bosanskog rata osnovala humanitarnu organizaciju “Brücke der Hoffnung” (Most nade). Danas je aktivna i u Ukrajini, te 30 godina od napada na Bosnu i Hercegovinu, pravi paralele sa ratom Rusije protiv Ukrajine i navodi da je Zapad dugo oklijevao i potiskivao činjenicu da je usred Evrope divljao još jedan rat:

„Njemačka je navodno provocirala rat preranim priznavanjem Hrvatske od strane Hans-Dietricha Genschera. Činjenice govore suprotno: nakon ubistava počinjenih od strane četnika u Vukovaru, Genscher je forsirao priznavanje države – i ratnici su se povukli. U Bosni je bilo drugačije: stotine hiljada ljudi izašlo je na proteste protiv rata u Sarajevu: ‚Ne ratu‘, ‚Hoćemo da živimo‘ – miroljubivi građani su se suprotstavili nacionalnom ludilu. Sarajevo je bilo multikulturalni grad, ali ekstremisti su katolike pretvorili u Hrvate, pravoslavce u Srbe, a muslimane u Bošnjake. Ostali, kao na primjer Jevreji, nisu postojali.

Za to vrijeme Zapad je sjedio skrštenih ruku: ‚Nema oružja u kriznim područjima‘ glasila je odluka. Srbima je to odgovaralo. Vojska Jugoslavije bila je treća po veličini na Kontinentu. Vojna oprema je još prije ratova bila u Beogradu. Tako su mladi bosanski vojnici stajali u šumi bez šljemova i u patikama, pokušavajući da spriječe ulazak teško naoružane srpske vojske. Tamo gdje to nije uspjelo, vršen je teror nad civilima.”

U jučer (7.4.2022.) objavljenoj kolumni, autorica piše kako je Zapad reagovao na taj način da je poslao Plave kacige, ali da im je bilo dozvoljeno samo da brane sami sebe:

„Zaprepaštenim vojnicima UN-a uskraćeno je bilo čak i pravo da unose hranu u enklave u konvojima s oružanom pratnjom. Zapad nije želio eskalaciju. Tako da su Bosanci ostavljeni da gladuju. Masovne grobnice u Prijedoru, slike izgladnjelih ljudi obrijanih glava u koncentracionom Omarska, ljudi u bijegu. Bio je to rat u Evropi. A SAD? Bill Clinton je prozivao Evropu. Zašto bi njegove trupe intervenisale? Sve se to oteglo tri godine. Rado je prihvaćen mit o građanskom ratu u kome se ne može intervenisati. A kraj je poznat: uplašeni mirovnjaci predali su 8.000 ljudi njihovim ubicama. Premalo se spominju mlade žene koje su morale da idu uz ove ubice kao pratnja u njihovim zlostavljanjima. Plavi šljemovi su tražili vazdušnu podršku. NATO avioni jesi poletjeli sa Sicilije, kružili iznad Srebrenice i – opet se vratili. Francuska se plašila za svoje vojnike u Žepi”.

Nakon opisivanja događanja u devedesetima u Bosni i Hercegovini, autorica prelazi na slike nasilja i rata koje se danas mogu vidjeti u Ukrajini:

“Sada vidimo slike ubistava i terora u Buči. Ratni zločini, zločini protiv čovječnosti ili genocid? Buča je samo vrh ledenog brega. To je malo mjesto u odnosu na mnoge druge, poput Harkova i Mariupolja. […]

Na Crnom moru stoji teška oklopna ruska ratna mornarica čije bi krstareće rakete mogle uništiti čitavu Ukrajinu, baš kao što to rade sa bombarderima i artiljerijom u Harkovu, Mariupolju i drugim mjestima. Ako dođe do toga, hoće li uopšte ostati još nešto da se uništi?

A mi okrećemo glave i skrećemo pogled. Tenkovi – jesu li oni zaista samo defanzivni? Vazdušna odbrana – kako bi to trebalo funkcionirati? A mi sami gotovo da nemamo nikakvu vojnu opremu u skladištima Bundeswehra”, parafrazira Marieluise Beck diskusiju u njemačkoj javnosti i nastavlja:

„Tugujemo za Ukrajincima – kao što žalimo za holokaustom, za Srebrenicom i kao što žalimo za Bučom. Ukrajina je zapanjena: Je li to onaj Zapad i njegove vrijednosti u koje se vjeruje i za koje se bori?”, pita autorica na kraju kolumne.

/cwbih/N1/

Velika životna lekcija

Nije volio život u očevoj kući zbog njegovog konstantnog pridikovanja. 

- Ako ventilator ne koristi, isključi ga! 

- TV je upaljen, a nema nikog u sobi. Ugasi ga! 

- Zaključaj vrata!

- Prestani da trošiš toliko vode!

A, sin nije volio da ga otac gnjavi oko tih sitnica. Morao ih je tolerisati do dana kada je odlučio otići na razgovor za posao.

- Čim dobijem posao, odlazim iz grada. Ne želim više slušati očeve pritužbe. 

Kada je krenuo na razgovor, otac ga je savjetovao:

- Odgovaraj na pitanja bez oklijevanja. 

Sin je stigao na mjesto razgovora i shvatio da na vratima nema zaštitara. Vrata su bila otvorena prema van, to je vjerovatno smetalo prolaznicima. Zatvorio je vrata i ušao. 

Vidio je prelijepo cvijeće sa obje strane puta, a iz crijeva je tekla voda. Vjerovatno je baštovan zaboravio zatvoriti. Već se slijevala niz cestu. Uzeo je crijevo i pomjerio ga pored suhog cvijeća.

Razgovor je trebao biti na prvom spratu. Polako se penjao stepenicama. Iako je već bilo deset sati, svjetlo je još uvijek bilo upaljeno, vjerovatno od prethodne noći. Sjetio se očevog upozorenja.

- Zašto izlaziš iz sobe a da ne ugasiš svjetlo?   Činilo mu se da mu čuje glas.Iznerviran potražio je prekidač i ugasio svjetlo.

Gore, u velikoj sali, vidio je ljude kako sjede i  čekaju svoj red. Pogledao je koliko ih je i pitao se da li uopšte ima priliku da dobije posao. Nervozno je ušao u salu i stao na prostirku "Dobrodošli", postavljenu ispred vrata. Shvatio je da je okrenuta naopačke. Iznerviran, okrenuo ju je.

Navike je teško zaboraviti.

Vidio je mnogo muškaraca kako ulaze u sobu za intervjue i odmah izlaze na druga vrata. Tako da nije mogao provjeriti šta pitaju u intervjuu.

Kada je došao na red, zabrinuto se zaustavio ispred svog poslodavca. Upravnik mu je uzeo dokumenta i ne pogledavši ih upitao:

- Kada možete početi sa radom?

Mislio je: „Da li je to škakljivo pitanje koje se postavlja na intervjuu ili je teško dobiti posao? ”

- O čemu razmišljate? - upitao je poslodavac - Mi ovdje nikome ne postavljamo pitanja, jer smatramo da kroz njih ne možemo procijeniti vaše sposobnosti. Stoga je naš test da procijenimo stavove osobe. Radio sam neke testove na osnovu ponašanja kandidata i sve sam ih pratio preko nadzornih kamera. Niko od njih koji su danas došli ovde nije zatvorio vrata, ugasio svjetlo, pomjerio crijevo, okrenuo prostirku...Ti si jedini to uradio, pa smo odlučili da te izaberemo za ovaj posao.

Uvijek se borio sa očevom disciplinom, ali tada je shvatio da je zbog nje dobio svoj prvi posao. Nestalo je nervoze i ljutnje na oca.

Sve što nam roditelji govore je samo za naše dobro, želeći nam ljepšu budućnost. Da bismo postali vrijedno ljudsko biće, moramo prihvatiti prijekore, ispravke i smjernice koje eliminišu loše navike. Otac nam je učitelj kad imamo pet godina, "zlonamjernik" kada imamo dvadesetak godina i vodič za život.

Majke mogu ići u domove svoje djece kada ostare, ali otac ne zna kako to da uradi.

Nema smisla povrijediti roditelje dok su živi i žaliti kada ih ne bude.

Uvijek se prema njima odnosite s poštovanjem.

Ramazan nekad i sad / Kako su iftari 'pobjegli' na ulice i restorane

Sarajevski arhitekta Mufid Garibija prisjeća se da je Sarajevo nekada imalo 104 mahale od po 50-tak kuća.

Svaka je nosila ime po svom vakifu. Mahala je morala imati i svoj mesdžid, imala je i svoju vodu, mezaristan, a čak je svaka imala obavezno i svoju pekaru.

"Džamija je bila, kao što joj i ime kaže, mjesto okupljanja, ne samo zbog ibadeta, nego su ljudi u džamiji često iznosili i rješavali svoje probleme. Smiraj je bio u namazu, ali se život tadašnjih mahala uglavnom odvijao u džamiji i oko džamije", kaže Garibija u intervjuu za Fenu.

Trenf mahala

Trend mahala, pojašnjava, toliko je bio značajan, tako da su informacije o tome koje su dolazile do šeher-ćehaje bile važne da je čak i austrougarska zadržala taj standard - da se iz mahala rješavaju svi značajniji problemi. Mahale su kao društvene zajednice živjele sve do 1955. godine, kada su 'nikli' tzv. domovi mjesnih zajednica.

Mahala je imala visoko izražen stepen svijesti o pripadnosti i življenja u zajednici, s posebno izraženim urbanim pristupom svog stanovništva, odnosno mahale u kojoj se živi", kaže Garibija.

"Danas je izraz 'mahala', smatra on, uglavnom devalviran u većini područja, pa tako i u Sarajevu, jedino je u Hercegovini, odnosno Mostaru značaj mahale još uvijek zadržan, ostao je poseban, što je i danas svojevrstan brend Mostara.

Garibija se prisjeća da je naročito poseban život u mahalama bio u vrijeme mjeseca ramazana, kada se osjećao taj poseban miris uređenih avlija, čardaka, svježih somuna i jela koja su u kućama pripremana na poseban način za iftarsku sofru.

Mlađe generacije osamdesetih godina su to na poseban način označile pjesmom Gorana Bregovića (Bijelo dugme) “Jer kad ostariš”, gdje spominje “čini mi se da, mjesec ramazana počinje” i to je bilo prvi put da je javno spomenut ramazan te 1984. godine.

Također je poseban doživljaj u mahalama bio da se dva tri dana prije ramazana posebno čistila džamija, klofali se ćilimi, prali prozori, avlije, sokaci, kuće. To su radile djevojke iz mahale i to je za njih bila naročita čast. Radile su sa poletom, radošću - iz pobožnih razloga.

"Svak traži da se umili dragom Bogu i te djevojke znaju da čiste harem, znaju da je džamija Allahova kuća. S obzirom da svaka djevojka ima želju da se uda, da ima djecu, i ti nijeti su dali poseban pristup atmosferi koja je živa - radost dolaska mjeseca ramazana se i u zraku osjećala i na ljudima vidjela", ističe Garibija.

Taj običaj je bio u cijeloj Bosni, sve do 70-tih godina, kada je počeo polako da nestaje čime smo ostajali bez tog lijepog adeta.

"I danas je ramazan nama poseban mjesec. Ali, dobio je neku drugu formu, više se slavi na ulicama, iftari su nam iz kuća 'pobjegli' na ulice. Mi bosanski muslimani ne trebamo pratiti neke trendove drugih. Ako je u Turskoj, na primjer, tako, ok, ali kod nas nije to tako bilo. Ne treba to, i nije pristojno da ti na ulici iftariš, po tim restoranima. Neko će proći i vidjeti jel, obilan iftar. Kod nas je sve neko pomodarstvo velikih iftara", navodi Garibija.

Smatra kako to nije islam, jer vjera, živi islam, je skroz drugačiji gdje, pored ostalog, ne smiješ nekog iritirati, izazivati.

Navodi kako se sjeća da na Baščaršiji nije bilo kafana otvorenih tokom ramazana i da se kahva poslije teravije pila jedino kod “Himze” i kod “7 braće”, kao i da se nije sjedilo po poslastičarnama.

"A kakvi su adeti bili dobri najbolji je pokazatelj da dio dućana koji se bavio ugostiteljstvom nije radio za ramazan. To je bilo pravilo i za vrijeme osmanlija i austrougara", kaže Garibija.

"Ne živimo pravi islam"

Navodi i primjer da je na Kovačima jedan pravoslavac imao kafanu ali da nije htio nikom da daje alkohol za ramazan.

"Toliko se vodilo računa jedno o drugom, pazilo se na komšije bez obzira koje vjere bio. Danas mi to bacamo, ne živimo pravi islam. Ne živimo živi islam. Islam je djelo, a ne priča. Očisti, uradi, pomozi, ne iritiraj, e to je islam. Takav je islam 'kupio' Sarajevo, obišao čitav svijet. Nije se mačem širio iz Medine. Nije Muhammed a.s. sa ashabima u Indoneziju širio islam mačem, nego dobrim djelima", naglašava Garibija.

Upozorava i da se izgubila i tradicija izlaska učenja ezana sa munara iako su vakifi dali svoj novac i za to.

"Koliko bi to i danas bila življa atmosfera. Čekaš mujezina da zauči za iftar i kandilje, a sada čekaš top. Nekad tehnika pomaže, ali u ovom slučaju odmaže. To nam je poremetilo ravnotežu, nažalost vremena su takva, dolazi i prolazi novo neko doba. Naše je da sačuvamo koliko možemo. Mi koji vjeru živimo, moramo svojim djelima pokazivati kako musliman izgleda, kakva je naša vjera", zaključuje Garibija.

/cwbih/radiosarajevo/

Sve žene se danas prodaju za novac: Tamara Đurić o elitnoj pros..tuciji!

Tamara Đurić nedavno je bila gost na rođendanu Milana Miloševića, a tom prilikom otkrila je šta je poklonila voditelju, ali je spomenula i elitnu pros..tuciju.

Poklon je koverta, razmišljala sam između miksera i koverte - našalila se Tamara za Informer, a onda se osvrnula i na elitnu pros..tuciju koja trenutno trese estradu.

- Ne mislim da treba da se legalizuje da bi se otkrila lica pod maskom, nego zbog budžeta, države i sigurnost tih djevojaka, da ne moraju da sjede u izlogu kafića i da vrbuju mušterije ili da ih pecaju, nego da sjede u izlogu nekog centra kuće, doma, bordela i da bude zvanično što će biti jako moralnije nego što se sada dešava - rekla je Tamara pa dodala:

Ima ih i po hotelima i po poštama i bankama, ne bih estradu puno vezivala pros..tuciju, najmanje je na estradi, najviše ih ima po klubovima, ulicama i separeima - dodala je Đurićeva, pa dodala:

Sve žene se danas prodaju za novac, neke za 1 dan 1 sat ili cijeli život, udaju se zbog novca i to je isto neki vid pros..tucije koji traje čitav život. Žalosno je ove djevojke što rade na sat ne treba ovako provlačiti kroz novine, one imaju roditelje i možda djecu, samo ih treba legalizovati - rekla je Tamara Đurić.

/cwbih/informer/

Evo zašto su žene starije od 40 godina privlačnije od mlađih

“Život zapravo počinje u 40-oj: Do tada samo vršimo istraživanje!” – C.G. Jung

Svim ženama koje su starije od 40 godina: Naslonite se i klimajte glavom.

Svim ženama koje su mlađe od 40 godina: Naslonite se i dobro slušajte.

Svim muškarcima: Naslonite se i prihvatite ovo onako kako jest, prenosi portal uspesnazena.com.

Ovo je original iz emisije Andy Rooneya “60 Minutes” s CBS-a.

Andy Rooney kaže:

Što sam stariji, to sve više poštujem žene starije od 40 godina. Evo nekoliko razloga:

Žena starija od 40 godina te nikada neće probuditi usred noći da bi te pitala: “O čemu trenutno razmišljaš?” … Jednostavno je ne zanima.

Kada žena starija od 40 godina ne želi gledati utakmicu, ona ne sjedi pored tebe kukajući. Ona će se zabaviti nečim drugim, nečim za što je raspoložena. A većinom je to nešto mnogo zanimljivije od utakmice.

Žena starija od 40 samu sebe dovoljno poznaje da bi znala tko je, što je, što želi. I od koga želi.

Samo mali broj žena starijih od 40 zanima što ti misliš o njima. Žene starije od 40 zrače ponosom.

Rijetko će ti napraviti scenu na nekom društvenom događaju.

Ali ako si zaslužio, neće oklijevati da te kazni 🙂

S godinama žene postaju vidovite. Ženi starijoj od 40 ne trebaš govoriti o tome što si napravio – ona već zna!

Žena starija od 40 izgleda sjajno kada stavi jarko crveni ruž, što se ne može tvrditi za većinu mlađih žena.

Starije žene su sigurnije, iskrenije i otvorenije. One ti kažu u lice kada se ponašaš kao idiot. Nikad se ne moraš pitati na čemu si kod nje.

Da, mnogo je razloga zašto poštujemo žene starije od 40 godina.

Na žalost, ponekad obrnuto ne vrijedi…

Na svaku sjajnu, inteligentnu, privlačnu ženu stariju od 40 često dolazi jedan “ostatak nečijeg” debelog trbuha u žutom šorcu, koji zbog dvadesetdvogodišnje konobarice pravi majmuna od sebe 🙂

Andy Rooney “60 Minutes” – CBS

/cwbih/atma/

Na granici s Mađarskom uhapšen ukrajinski general! Zelenski: ‘Nemam se vremena baviti izdajicama’ |

Granična policija je utvrdila da je riječ o jednom od visokopozicioniranih ljudi u ukrajinskoj obavještajnoj službi SBU Ukrajinska granična policija u petak je zaustavila muškarca koji je pokušao napustiti zemlju i otići u Mađarsku, a pritom im je predao dokument prema kojem je izuzet od obAveze o općoj mobilizaciji. Kako je saopštila agencija Ukrinform, dokument je bio lažan, a ubrzo se ispostavilo da je riječ o jednom od čelnih ljudi ukrajinske tajne službe SBU, i to o čovjeku s činom generala koji si je za potrebe svog bijega oduzeo generalski čin i postao običan vojnik s potvrdom o vojnoj nesposobnosti. Kako prenosi njemački Bild, neimenovanom generalu je onemogućeno napuštanje države te je ubrzo uhapšen, a protiv njega je pokrenuta istraga. Slučaj je kratko prokomentarisao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u svom redovnom kasnovečernjem video obraćanju naciji. – Nemam se vremena baviti izdajicama, poručio je Zelenski koji je u SBU-u, ukrajinskoj sljednici sovjetskog KGB-a, od početka rata smijenio dva visokopozicionirana dužnosnika, ali nije iznosio detalje o razlozima. Zna se tek da je jedan od njih bio šef SBU-a u Hersonu, gradu koji je pao pod rusku okupaciju. 

/cwbih/tuzlanski /Bild/ (Foto:Ilustracija)