Nego, znate šta ću vam reći, u ovoj školi, baš u ovoj srebreničkoj školi je preko 70% bošnjačke djece, djece koja imaju rupu. Rupu umjesto dede, umjesto dajdže, amidže, rupu umjesto nene, djece koja imaju rupu umjesto svojih predaka, rupu koja je gen
A nije do djece! Djeca ništa pod kapom nebeskom nisku skrivila.
Ovako je to bilo. Juče je u manjem BiH entitetu organizovana crkveno-školska manifestacija Savindan. Preciznije, sekularne škole, u sekularnom entitetu, u sekularnoj državi proslavile su svetac poluradno. Nećemo sad ulaziti u meritum ludila pedagoškog i metodološkog po kojem djeca u narečenom sekularnom sistemu ne samo što izučavaju izmaštana žitija srednjevjekovna , a koja su ironično nastala u 19 vijeku u oikviru nacionalnog i nacioanalističkog "preporoda", nego ćemo se baviti suštinom stvari.
A suština, ona ljudska, ona čovječna kaže da se u Danu sjećanja na holokaust, u danu kad normalan dio svijeta obilježava smrt čovjeka-heroja Srđana Aleskića, djeca u Republici Srpskoj slušaju srednjevjkekovne priče- bajalice kojim se bilda nacionalni mišić, ispira mozak i na koncu od slobodne jedinke dječije stvara mali hodajući mediokritet. I to sve po zakonu. I to sve legalno, legitimno i ispisano nekakvim pravilnicima, školskim planovima i programima.
Kako u Banjaluci, tako npr i u Srebernici. Pogotovo u Srebrenici! Jer, znate to svi, Srebernica pripada Republici Srpskoj, pa u njoj važe zakoni te i takve Republike Srpske. A ti zakoni služe čemu? Pa služe da se nacionalno zapišava teritorija na kojoj je posijan genocid. Ti zakoni služe da se baš uz njihovu pomoć promiče ideja ništenja i negiranja genocida za početak retoričkim, simboličkim i padagoškim uriniranjem po ubijenim.