expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

četvrtak, 30. studenoga 2017.

DA VAM SRCE PUKNE: Sabina iz Bugojna spava u prehladnoj napuštenoj kući, nema ni jorgana








Nakon što je objavljena slika Sabine Supur iz Bugojna koja traži pomoć, u redakcij portala “Bugojno Danas” javio se čovjek koji živi u Americi sa željom da pomogne. Poslao je novac i želio ostati anoniman.

Ispred portala “Bugojno Danas” urednik Ethem Pilić se našao sa Sabinom te skupa sa sugrađankom Geko Amilom otišao u jednu radnju te Sabini kupili jaknu, čizme, hlače, kape, šalove, čarape i veš, dok je Amila Geko skupila 125 KM i uplatila u jednom bugojanskom Fast Foodu mjesec dana hranu da jede svaki dan…



/cwbih/haberba/

Zastave na pola koplja / U Mostaru održane mise i počelo bdijenje za Praljka (VIDEO)



Ispred Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača na Rondou u Mostaru počelo je bdijenje za lidere samoprozvane Herceg-Bosne kojima su danas izrečene osuđujuće presude u Haškom tribunalu.
Također, na tri barjaka ispred Doma Herceg Stjepan Kosača u Mostaru zastave Bosne i Hercegovine, hrvatskog naroda u BiH, te HVO-a su spuštene na pola koplja.
Svijeće su uz građane zapalili predstavnici izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora BiH na čelu s predsjednikom Draganom Čovićem kao i predstavnici hrvatskog naroda u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na području Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Također, večeras su u 18 sati služene mise u katoličkim crkvama na području Mostara.
Izražavajući žalost zbog današnje presude Haškog suda i smrti ratnog zločinca Praljka, u Mostaru su ranije zatvoreni pojedini ugostiteljski objekti.
Kako prenosi portal Bljesak, i u Širokom Brijegu odaje se počast preminulom Slobodanu Praljku koji se otrovao nakon što mu je izrečena pravomoćna presuda za ratne zločine.
Osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora za udruženi zločinački poduhvat u kojem je dokazano da je bivši državni vrh Hrvatske učestvovao u ratu u BiH.
Prliću je Žalbeno vijeće Haškog tribula potvrdilo kaznu od 25 godina zatvora, ali će mu biti uračunato vrijeme provedeno u zatvoru.
Žalbeno vijeće MKSJ je potvrdilo kaznu Bruni Stojiću od 20 godina zatvora. Isto se dogodilo i u slučaju Slobodan Praljak kojem je također potvrđena drugostepena presuda od 20 godina zatvora, a njegovo izricanje presude obilježio je incident kada je Praljak u sudu u Hagu popio čašicu s otrovom. Nakon što je prevezen u bolnicu, preminuo je.
Potvrđena je i prvostepena presuda Milivoju Petkoviću od 20 godina zatvora. Valentinu Ćoriću potvrđena je kazna zatvora od 16 godina. Berislav Pušić dobio je 10 godina zatvora.
Podsjećamo da je ranije raspravno vijeće ustanovilo da je sredinom januara 1994. počeo postojati udruženi poduhvat čiji je cilj stvaranje hrvatskog entiteta u BiHčime bi se omogućila remodifikacija hrvatskog naroda. Cilj je bila dominacija Hrvata u BiH, "s ciljem etničkog čišćenja muslimana" iz hrvatske republike BiH.
Raspravno vijeće zaključilo je da su žalitelji bili učesnici zločina i osuđeni su za zločine protiv čovječnosti (ubistvo, progon, prislno premještanje, deportaciju, nehumana djela, nečovječno postupanje, uništavanje imovine, te uništenje institucija posvećenih vjerili i obrazovanju, protupravne napade na civile i protupravno terorizizanje civila). Prlić, Stojić, Petković i Čojić su osuđeni za silovanje i seksualno nasilje, a svi žalitelji osim Pušića i za pljačku i oduzimanje imovine velikih razmjera.
Žalbeno vijeće je usvojilo dijelove žalbi za UZP, a naročito u slučaju Valentina Ćorića. Žalbeno vijeće smatra da je okupacija činjenično pitanje koje treba ispitati od slučaja do slučaja i odbacilo je dijelove žalbi da se sukob HVO i Armije BiH dešavao samo gdje su se vodile borbe.
Kada je riječ o pripadnicima muslimanima HVO-a, optuženi tvrde da ratne zločine ne mogu počiniti vojnici nad pripadnicima vlastitog naroda, da je raspravno vijeće ispravno uzelo u obzir lojalnost pripadnika muslimana HVO-a, a ne samo državljana. Žalbeno vijeće nalazi da nije pokazano postojanje nikakve greške.

/cwbih/radiosarajevo/

Grabar-Kitarović: “Neki naši sunarodnjaci su činili zločine, ali Hrvatska nije bila agresor, i dalje ćemo biti prijatelj BiH”


“Kao predsjednica Hrvatske jasno i nedvosmisleno želim poručiti da se jučer u Hagu nije sudilo Hrvatskoj. Hrvatska nije bila agresor, već je najviše učinila za opstanak cjelovite BiH, a hrvatski narod se prvi othrvao srpskoj agresiji. Bosnu i Hercegovinu napala je Miloševićeva Srbija i to su notorne činjenice. Hrvatska nije napala nikoga”, kazala je Kolinda Grabar-Kitarović.

Mi Hrvati moramo imati snage priznati da su neki naši sunarodnjaci počinili zločine i za njih trebaju odgovarati, dodala je.
“Bez obzira na sve, svi u BiH a posebno Hrvati i Bošnjaci u Federaciji moraju se izdići iznad toga za dobrobit oba naroda. Pozivam sve da ovu presudu ne zloupotrebljavaju. Učinit ću sve da ova presuda ne pogorša odnose između Hrvatske i BiH i uskoro ću posjetiti BiH”, dodala je.
Izrazila je saučešće svim žrtvama i dodala da svi zaslužuju pravdu.
“Neki su je dobili u Hagu, neki ne. Hrvatice i Hrvati u BiH ostanite mirni i dostojanstveni, ne bojte se, uz vas smo”, kazala je Grabar-Kitarović, prenosi “Hina”…

/cwbih/haberba/

Praljak je pomno režirao smrt, želio je da ga pamte kao mučenika


 Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu! - uzviknuo je Praljak, jedan od osuđenika za ratne zločine i udruženi zločinački poduhvat iz hercegovačke šestorke, prije nego je pred svima u haškoj sudnici popio nepoznati otrov, od kojega je uskoro preminuo u bolnici. 
Bio je to očito unaprijed smišljen i proračunat čin osuđenog ratnog zločinca, koji je izabrao slobodnu smrt kako bi u svom plemenu ostao zapamćen kao mučenik za "našu stvar". Da mu je to u dobroj mjeri uspjelo, pokazuju i prve reakcije hrvatske političke klase, kao i u većini hrvatskih i hercegovačkih medija, u kojima se piše o "časnom generalu", "heroju" i "antologijskom činu", dok se u komentarima članaka masovno oplakuje Praljkova samoizabrana smrt, te bjesni zbog svjetske zavjere protiv Hrvatske i, naravno, domaćih veleizdajnika, piše Index.hr.
Stasiti je Praljak sebe oduvijek smatrao figurom većom od života, a to je dokazao i svojim posljednjim riječima - u kojima je o sebi govorio u trećem licu - i odlukom da teatralno u sudnici i uživo u televizijskom prijenosu popije dozu otrova iz, kako se čini, male ampule. Iskolačio je oči, nagnuo glavu unazad i energično strusio otrov u širom otvorena usta, kao diplomirani režiser,  koji je iza sebe imao i uspješnih predstava i filmova, neupitno svjestan i sposoban inscenirati dramatičan trenutak.  
Samoubistvo kao rijaliti šou
Isprva nije bilo jasno što se dogodilo, iako je svakome ko je gledao prijenos iz sudnice uživo bilo jasno kako se dogodilo nešto neuobičajeno. Sudija je pozvao sljedećeg optuženog Milivoja Petkovića da ustane i sasluša svoju presudu, koji je to učinio, a onda se u offu moglo čuti kako Praljak govori da je popio otrov i tada je nastala pomutnja. Praljak je svoje samoubistvo zapravo pretvorio u rijaliti, u kojem je skrivena bočica otrova figurirala kao standardni scenski rekvizit kojim se kod nesofisticirane publike navikle na poetiku Thompsonovih budnica i dramatične preokrete iz sapunica - a to je bila Praljkova ciljna grupa- može lako izazvati šok i probuditi emocije.
Ukratko, Praljak je pomno i uspješno izrežirao svoju javnu smrt, kako bi u drugi plan ili, još bolje potpuni zaborav, gurnuo svoj život. Jer nakon što je osuđeni ratni zločinac popio otrov, odjednom su mnogi odmah zaboravili da je on - osuđeni ratni zločinac. Nema smisla biti sitničav i poricati da je sve to zamislio i izveo doista maestralno. Naravno da je srpski ratni zločinac Vojislav Šešelj odmah komentirao da je to bio "junački čin za poštovanje", jer to i jest profil i nacionalistički mentalni sklop publike na koju je Praljak računao. Baš kao što je bio efikasan u ratnim zločinima, bio je i u inscenaciji vlastitog mučeništva. Par mililitara otrova zločinca su trebali pretvoriti u žrtvu. 
Želio je da zaboravimo razaranja i ubistva izvršena pod njegovim zapovjedništvom
Praljak je želio da zaboravimo logore u kojima su se ljudi premlaćivali, u kojima su se zarobljenicima rezale uši i lomile ruke i noge. Želio je da zaboravimo kako u istočni Mostar, koji je držao mjesecima pod opsadom i svakodnevno granatirao, nije htio propuštati ni humanitarnu pomoć. Želio je da zaboravimo da su njegovi vojnici iz HVO-a masovno ubijali civile, isključivo zato što su bili Bošnjaci, da su ubijali i djecu, doslovno trogodišnju djecu. Želio je da zaboravimo silovanja, etničko čišćenje, razaranje gradova i sela, sve ono zbog čega je i osuđen kao ratni zločinac na 20 godina zatvora. Posve ispravno je procijenio da će pleme krenuti i, prije izricanja konačne presude, slaviti ga kao "ljudinu" i podsjećati na sve njegove divne osobine. 
Kroz svoju je teatralnu smrt Praljak želio izbrisati zločine za koje je osuđen i od ratnog zločinca postati mitski nacionalni mučenik. Naročito perfidno u tom planu jest što se time hipoteka Praljkovih brojnih ratnih zločina - za koje ni on sam u odbrani nije poricao da su počinjeni, ali je sebe izuzimao od bilo kakve odgovornosti za njih! - prenosi na leđa svih onih koji će ga ubuduće slaviti. Njegovu individualnu krivicu ispijanje otrova trebalo je pretvoriti u kolektivnu krivnju svih Hrvata. Naime, baš to je direktan rezultat ako se kao nova neupitna istina uzme predzadnja Praljkova rečenica ("Slobodan Praljak nije ratni zločinac!"), ako se pristane na implicitnu emocionalnu ucjenu koja je bila ukalkulirana u Praljkov potez. Njegovi ratni zločini i beskrupuloznost trebaju postati naši. Na to ne da ne treba pristati, nego se treba odlučno suprotstaviti takvom narativu i uzdizanju jednog ratnog zločinca u status nacionalnog heroja i mučenika. 
Žrtve nisu imale luksuz
Već sada se mogu čuti fantazije o "nevinosti generala" i o tome "ko ga je natjerao na taj čin", no zašto Praljku oduzeti slobodnu volju? Kao što se odlučio počiniti ratne zločine za koje je danas osuđen, tako se odlučio i na dramatično i javno okončanje vlastitog života. Odlučio je i da ne može preuzeti odgovornost za svoje zločine i presudu koja je iz njih proizašla. To je bilo njegovo pravo. Ipak, s obzirom na to koliko je već proveo u pritvoru, Praljak bi i s danas potvrđenom kaznom bio na slobodi za dvije-tri godine. Izabrao je pokušati postati simbolom ili kuriozitetnom fusnotom kako ne bi morao izdržati živjeti kao čovjek osuđen za ratne zločine.
Prilično je jeftina manipulacija, u kakvu se upustio i premijer Andrej Plenković, Praljkov potez proglašavati moralnim činom, jer to je suštinski bio jedan kukavički čin. Praljkove žrtve nisu imale taj luksuz da slobodno biraju hoće li živjeti ili sebi oduzeti život, to su za njih učinile vojne snage pod Praljkovim zapovjedništom. Nije tu bila riječ o sokratovskom stoicizmu u kojem se staloženo ispija otrov zbog nepravedne optužbe i presude nego o čovjeku koji je za sobom ostavio ratni trag leševa, silovanja, sakaćenja i uništenja.  
Unatoč tvrdnji da "Slobodan Praljak nije ratni zločinac", morbidna je činjenica da je posljednja žrtva ratnog zločinca Slobodana Praljka bio on sam. Ista nacionalistička "logika" koja ga je potaknula nanositi zlo drugim ljudima, navodnim neprijateljima hrvatstva, navela ga je da ubije i sebe u ime hrvatstva. Njegova porodica zaslužuje sućut, a svi ostali konačno oslobođenje od naslijeđa tih brojnih ratnih zločinaca devedesetih.

/cwbih/index.hr/avaz/

Bh. bokser Damir Beljo odao počast ratnom zločincu Praljku


Pravu buku u regiji izazvala je jučer presuda "šestorki" za ratne zločine. Nakon što je potvrđena prvostepena presuda čelnim ljudima "Herceg-Bosne", mnogi sportaši iz BiH su odali počast osuđenim ratnim zločincima. 
Među njima je i bh. bokser i višestruki prvak koji je odao počast Slobdanu Praljku, koji je podsjećamo, jučer počinio samoubistvo popivši otrov nakon presude.
Tako je Beljo na svom Instagramu objavio fotografiju osuđenog ratnog zločinca Praljka
"Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,10). Generale, počivaj u miru Božijem", napisao je Beljo uz fotografiju.
Inače, Beljo je ponosno nosio zastavu BiH, a mnogi su ostali neugodno iznenađeni ovim postupkom.


/cwbih/avaz/

srijeda, 29. studenoga 2017.

RATNI ZLOČINAC Praljak nakon presude se ubio, može li dobiti katolički pogreb? (VIDEO)


RATNI ZLOČINAC Slobodan  Praljak danas nakon presude  se ubio u haaškoj sudnici. Nakon potvrđivanja kazne ispio je čašicu otrova i nedugo nakon toga umro u bolnici. 



Teški grijeh
Danas je najavljena misa za osuđenog RATNOG ZLOČINCA  Slobodana Praljka u bazilici Presvetog srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici. Studentski kapelan Ivan Ike Mandurić, poznat po svojoj podršci šatorašima, pozvao je putem svog Facebook profila na misu zadušnicu za Praljka. 

Međutim, katolici samoubojstvo smatraju teškim grijehom. Peta božja zapovijed jasno kaže "Ne ubij". Pod nju spada i oduzimanje vlastitog života.

Zanimalo nas je kakav je stav Katoličke crkve prema ovoj konkretnoj situaciji. Zagrebačka Katolička crkva držat će misu za čovjeka koji je počinio samoubojstvo. Vjerojatno će mu biti priređen i katolički, crkveni pogreb. Razgovarali smo sa sociologom religije Ivanom Markešićem o ovom pitanju.


Moguće pokajanje

"U Katoličkoj crkvi sad je takav stav da se ne zna je li se samoubojica, u trenutku kad je vršio čin samoubojstva, možda pokajao. To nije nešto protivno zbog čega se ne bi mogao organizirati katolički pogreb. U ovom slučaju, kod pokojnog Slobodana Praljka, Crkva će imati sasvim normalni crkveni pogreb. Poći će od toga da se možda u svojoj svijesti pokajao u trenutku kad je ispijao otrov. Zato, danas Crkva rijetko gdje odustaje i ne radi crkvene pogrebe ljudima koji su, iz bilo kojeg razloga, očaja, izostavljenosti, izvršili samoubojstvo", rekao nam je Markešić. 

Smekšavanje stava


Zanimalo nas je otkad je Crkva smekšala svoj stav. 

"Ovakva praksa pojavljuje se u novije doba, od Drugog vatikanskog sabora, kad se počelo promišljati o zbiljnostima modernog življenja i da se ne može biti rigidan prema ljudima koji su se u danim okolnostima odlučili na takav čin. Ali, u onom trenutku samoubojstva, nikad se ne zna. Možda se baš tada pokajao i takva situacija se uzima kad se odlučuje da se ide na crkveni obred ispraćaja pokojnika. Tako će se dogoditi i ovdje", kaže nam sociolog religije.

"Svejedno, kakvo god mišljenje postojalo o nekoj osobi, Crkva radi po svom određenju da uvijek postoji mogućnost da pojedinac, kad se odluči na nešto, možda u 'kliku' pomisli: 'Što to radim?'", rekao je za Index sociolog religije Ivan Markešić.


/cwbih/index.hr/

Oglasila se i Ambasada SAD-a povodom presude Prliću i ostalim



Povodom izricanja drugostepene presude u slučaju “Prlić i ostali”, oglasila se Ambasada SAD u BiH, poručivši da ova presuda predstavlja važan korak ka utvrđivanju odgovornosti pojedinaca koji su uzrokovali strašne patnje građana Bosne i Hercegovine navode vijesti.ba.
“Upoznati smo s današnjom presudom Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Sjedinjene Američke Države podržavaju važan rad ovog Suda i poštuju njegovu presudu.
Današnja presuda u slučaju protiv Jadranka Prlića i ostalih predstavlja važan korak ka utvrđivanju odgovornosti pojedinaca koji su uzrokovali strašne patnje građana Bosne i Hercegovine. Nadamo se da će ova presuda žrtvama i njihovim porodicama donijeti smiraj i dati osjećaj da je pravda barem donekle zadovoljena.
Apelujemo na sve strane da prihvate ovu presudu i ponovno se okrenu kontinuiranom angažmanu na pomirenju i mirnom zajedničkom životu koji su neophodni za budućnost stabilne, sigurne Bosne i Hercegovine u kojoj su zaštićena prava svih njenih građana”, navodi se u saopštenju Američke ambasade.
/cwbih/vijestiba/

”Presuda je zločin prema svim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH”


Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović kazao je na današnjoj konferenciji za medije da očekuje od predstavnika hrvatskog naroda da ostanu smireni, dostojanstveni i da nema razloga za paniku. 
“Pogotovo ne treba nasjedati na provokacije iz političkih i drugih centara. Ne treba nasjedati na provokacije onih koji će zloupotrijebiti današnje presude i otvoriti presude svim časnicima HVO-a”, kazao je Čović.
Pozvao je na dostojanstvo i smirenost u cijeloj Bosni i Hercegovini, naročito u dijelovima gdje je bio sukob između Bošnjaka i Hrvata.
“Održivost Bosne i Hercegovine ovisi o statusu hrvatskog naroda. Osigurat ćemo potpunu ravnopravnost hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda”, naveo je Čović.
Naveo je da su mogli učiniti više prema onima koji su dospjeli u Haški tribunal.
“Druga je stvar kako smo pomagali odbrani i porodici osuđenih. Ako u presudi čujete da rušenje Starog mosta nije zločinački čin, jer je bio legalan vojni objekt, a s druge strane nešto drugo, onda je to problem”, rekao je Čović, dodavši da je obilazio “uznike u pritvoru”.
Naveo je da su svjesni da Haški sud nije sud pravde, nego da je imao druge zadatke.
“Ni u jednoj riječi niste mogli čuti da je neko nešto osobno učinio. Ovo je zločin prema svim časnim predstavnicima HVO-a pa i svim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH. Slobodan Praljak je podnio žrtvu da dokaže kako je nevin”, istakao je Čović.

/cwbih/klixba/

Nakon presude u Hagu: Zastupnici HDZ-a BiH napustili sjednicu državnog Parlamenta



U toku rasprave o izgradnji brze ceste Sarajevo – Beograd zastupnici HDZ-a BiH su izašli iz skupštinske sale. Kako se moglo saznati, okupili su se u kabinetu zastupnika Nikole Lovrinovića.
Na ovaj odlazak reagovao je zastupnik Staša Košarac, kazavši kako ne bi bilo korektno nastaviti zasijedanje bez predstavnika jednog naroda.
“Predsjedavajuća Doma me zamolila da nastavim vođenje sjednice jer mora izaći iz sale, ali nije obrazlagala zašto. Mi moramo samo utvrditi da li imamo kvorum, jer nisu predstavnici hrvatskog naroda samo u Klubu HDZ-a BiH” – kazao je zamjenik predsjedavajuće Mladen Bosić.


/cwbih/Faktorba/

U većem dijelu Hercegovine skupovi podrške osuđenim ratnim zločincima



I pored svih dokaza i kazni koji su i danas izrečeni u Haškom tribunalu čelnim ljudima „Herceg-Bosne“, dijelovi BiH sa većinskim hrvatskim stanovništvom, ignoriraju dokaze kojima su potvrđeni zločini i podržavaju osuđenu šestorku.
U Mostaru, Širokom Brijegu, Tomislavgradu i mnogim drugim hercegovačkim gradovima, najavljeni su skupovi podrške i paljenje svijeća osuđenim ratnim zločincima.
Tako se na društvenim mrežama javno pozivaju građani da se pridruže takvim skupovima podrške.

/cwbih/avaz/

Praljak morao vratiti Tribunalu 3,3 miliona eura


Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je još krajem avgusta 2013. godine objavio da Slobodan Praljak mora vratiti više od tri miliona eura za tadašnje troškove odbrane, s tim da sekretarijat suda mora prvo specificirati taj iznos po stavkama. 
Tu odluku donio je predsjednik suda Teodor Meron (Theodor). 
Sekretarijat Haškog suda 22. avgusta 2013. naložio je Praljku da u roku od 90 dana vrati iznos od gotovo 3,3 miliona eura, koje je ICTY isplatio za troškove njegove odbrane, jer je svojom istragom zaključilo da je Praljak raspolagao s dovoljno sredstava da sam finansira svoju odbranu.
Njegova odbrana odmah je najavila da će se Praljak žaliti na tu odluku, jer ju je sekretarijat ICTY-ija utemeljio na "mišljenju" i "vjerovanju" i potpuno proizvoljnom zaključivanju, a ne na dokazima i postojećim činjenicama.
Nije poznato da li je Praljak, koji je danas izvršio samoubistvo u sudnici u Hagu, dostavio taj novac ICTY-ju. 

/cwbih/avaz/

Hadžiomerović, Puhalo, Hodžić... na Twitteru o presudi u Hagu




Presudu Jadranku Prliću i ostalima u Hagu tokom dana, osim medija, pratili su i mnogi poznati političari, analitičari, novinari, profesori...
Vijest da je Slobodan Praljak popio otrov u sudnici nakon što mu je potvrđena presuda na 20 godina zatvora mnogi su komentirali na društvenim mrežama.
- To što sada neki Srbi i Hrvati ne priznaju presude Haga je problem Srba i Hrvata, a ne suda u Hagu!!! - napisao je Srđan Puhalo, analitičar iz Banje Luke.  




- Samo da kažem: šta će Slobodan Praljak raditi sa sobom je stvar Slobodana Praljka - napisao je tvit političar Emir Suljagić.  


- Hag uveo i smrtnu kaznu... - kratko se na Twitter oglasio ugledni novinar i kolumnista Bakir Hadžiomerović, koji je tvit "obogatio" fotografijom profesora Baltazara, svima poznatog lika iz crtanih filmova. 


Florian Bieber, profesor na katedri za studije jugoistočne Europe pri Sveučilištu u Grazu, postavio je jedno zanimljivo pitanje. 
- Najneobičnija stvar u Praljkovom ispijanju otrova je bio sudija koji je isprva sve ignorirao, Praljak mu je morao reći da se radi o otrovu. Što je sudija mislio, da je popio čašicu rakije? - napisao je profesor sa Univerziteta u Gracu Florijan Biber (Florian Bieber) u svom tvitu.

I samo još nešto: Praljkova odvratna predstava posljedica je opsjednutosti sudija Tribunala pravima optuženih. Zato ga sigurno nisu skinuli do gola kao što treba. Zato su dopuštali Šešeljeve majmunarije i Miloševićevu samomedikaciju. Ništa ne zamjeram Tribunalu kao ovu opsesiju - glasi tvit Refika Hodžića, nekadašnji portparol Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu. 



/cwbih/avaz/

Ratni zločinac Slobodan Praljak umro u bolnici! (VIDEO)



Slobodan Praljak, koji je danas u sudnici prilikom izricanja presude popio otrov, preminuo u bolnici, neslužbeno prenosi "Jutarnji list".
Podsjetimo, Praljak je danas nakon što mu je potvrđena presuda od 20 godina, u sudnici popio otrov.
- Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezorom odbacujem vašu presudu - rekao je Praljak prije nego što je iz bočice popio otrovni sadržaj.
Praljak je bio komandant Glavnog štaba HVO-a kojem je jutros, zbog ratnog zločina, potvrđena prvostepena kazna iz 2013. godine.


/cwbih/avaz/jutarnji/

Konačno! Osuđena šestorka za Herceg-Bosnu – I Hrvatska je kriva za rat u BiH!



Žalbeno vijeće Haškoga suda danas je, u okviru pravomoćne presude u predmetu “Prlić i drugi”, objavilo svoju odluku o tome je li postojao hrvatski udruženi zločinački pothvat s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH. Presudom je utvrđeno da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH.
Haški sud šestoricu je bosanskohercegovačkih Hrvata, podsjećanja radi, u maju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tokom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata, piše Fena.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob uz umiješanost Hrvatske te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.
Prvostupanjsko vijeće utvrdilo je da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika – predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko, bili članovi udruženog zločinačkog pothvata te su smislili i proveli zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne, tako što su naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne.
Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Vijeće je zaključilo da su HVO i HZ HB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.
Hrvatska dva puta pokušala intervenirati u svojstvu prijatelja suda
Hrvatska se pokušala u septembru 2006. uključiti u prvostupanjski postupak u svojstvu “prijatelja suda” tvrdeći da će njezini pravni stručnjaci i povjesničari opovrgnuti teze tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu i sudjelovanju hrvatskog državnog i vojnog vrha u tome.
Sudsko vijeće odbijajući hrvatski zahtjev tada je prihvatilo ocjenu tužiteljstva da bi Hrvatska u tome bila pristrana i da se ne bi bavila pravnim pitanjima što je posao prijatelja suda nego činjenicama. Deset godina kasnije u maju 2016. Hrvatska je ponovno neuspješno zatražila da se u svojstvu “prijatelja suda” uključi u žalbeni dio postupka.
Hrvatska je napisala da se želi uključiti jer raspravno vijeće u presudi napisanoj na više od dvije hiljade stranica nije ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine te zbog toga što je zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata vijeće prekršilo europsku konvenciju o ljudskim pravima dovodeći u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika.
Vijeće je u prvostupanjskoj presudi navelo tri dokaza na temelju kojih je donijelo zaključak o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. Prvi je transkript razgovora u uredu predsjednika RH od 27. prosinca 1991. na temelju kojeg je vijeće utvrdilo da su predsjednik Tuđman i čelništvo bosanskohercegovačkih Hrvata zaključili da je za obnovu Banovine potrebno etnički očistiti dijelove Herceg-Bosne.
Drugi dokaz plana etničkog čišćenja je knjiga bosanskohercegovačkog Hrvata Ante Valente u kojem je on iznosio svoje vlastite stavove.
Treći dokaz je transkript iz ureda predsjednika RH od 11. rujna 1992. sa sastanka posvećenog nacionalnoj sigurnosti na kojem su uz Tuđmana bili i Praljak i Šušak, na kojem se razgovaralo o mogućim obračunima sa srpskim snagama u BiH, navela je tada Hrvatska.
Zbog dostave tih transkripata haškome sudu u hrvatskoj javnosti mnogo je puta bio kritiziran drugi hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u čijemu su mandatu ti dokumenti proslijeđeni haškom tužiteljstvu, a hrvatska vlast kritizirana je zbog toga što se nije aktivno angažirala u postupku.
Odbijajući hrvatski zahtjev žalbeno je vijeće napisalo da prvostupanjskom presudom nisu doneseni eksplicitni zaključci u pogledu sudjelovanja Tuđmana, Šuška i Bobetka u udruženom zločinačkom pothvatu niti su proglašeni krivima za neki zločin, da presumpcija njihove nevinosti nije povrijeđena i da zaključci presude o tri hrvatska dužnosnika ni na koji način ne predstavljaju utvrđivanje odgovornosti Hrvatske kao države. Hrvatska je nakon toga novim podneskom pozvala žalbene suce da to uvrste i u svoju pravomoćnu presudu.
Obrane šestorke u žalbama tvrde da je prvostupanjska presuda pogrešno utvrdila postojanje zločinačkog pothvata
U žalbama obrane bosanskohercegovačke šestorke poručile su da je prvostupanjskom presudom sudsko vijeće počinilo niz pogrešaka o ulozi Hrvatske u Bosni i Hercegovini.
Obrane su ustvrdile da je pogrešno utvrđeno postojanje međunarodnog sukoba u BiH jer je vijeće apsurdno zaključilo da je HVO kojeg su činile snage bosanskih Hrvata, okupirao dijelove BiH.
Hrvatska je ‘osuđena’ zbog toga što je pružala neodređenu pomoć HVO-a koju je pružala i Armiji BiH, poručile su obrane. Hrvatska uloga bila je posrednička zbog zahtjeva međunarodne zajednice da se angažira na smirivanju sukoba a to je vijeće uzelo kao dokaz njezina sudjelovanja u međunarodnom oružanom sukobu, kazala je Praljkova obrana.
Stojićeva obrana poručila je žalbenome vijeću da se radi o doktrini koju su počeli odbacivati međunarodni sudovi, a u konkretnom slučaju istaknuli su da nema izravnih dokaza za dogovor sudionika udruženog zločinačkog pothvata. Vijeće se oslonilo na nekoliko transkripata iz ureda prvog hrvatskog predsjednika zanemarujući sve druge koji pokazuju opredijeljenost hrvatskog državnog vrha za političku i vojnu suradnju Hrvata i muslimana u BiH, isticale su u žalbenoj raspravi obrane.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić na žalbenoj je raspravi poručio kako je raspravno vijeće temeljito pogriješilo zaključujući u presudi da je udruženi zločinački pothvat formiran s ciljem stvaranja etnički čistog hrvatskog entiteta potpuno zanemarujući brojne dokaze o tome da su HVO i HZHB formirani, s ciljem obrane i organiziranja svakodnevnog života, u trenutku kad je kolabirala centrala vlast u zemlji.
Osim što su zanijekale postojanje udruženog zločinačkog pothvata obrane bosanskohercegovačke šestorke u žalbama su poručila da nema stvarnih dokaza ni njihova doprinosa tome pothvatu.
Tužitelji su u žalbenom dijelu postupka poručili da su dokazi pokazali umiješanost Hrvatske vojske u borbe od Prozora i Jablanice do Stoca i Mostara. Hrvatska je to nastojala sakriti pa se tako Tuđman 1993. naljutio na Bobetka zbog zapovijedi kojom je otkriveno hrvatsko miješanje u rat u BiH i da se ne radi o odlasku dobrovoljaca, kazali su tužitelji poručivši da dokazi, među kojima i transkripti iz ureda hrvatskog predsjednika, pokazuju da se Tuđman miješao u vojne operacije HVO-a protiv Armije BiH kako bi se, prema njegovim riječima, osigurao hrvatski teritorij na području BiH.
Tužitelji su poručili i da su dnevnici zapovjednika snaga bosanskih Srba Ratka Mladića u kojima su zabilježeni njegovi susreti s Praljkom, Prlićem, Stojićem, Petkovićem pokazali da je hrvatski cilj bio granica Banovine iz 1939. do koje će se doći ako treba ratom i da je Tuđman vidio muslimane u državici, tampon zoni između Hrvatske i Srbije.

/cwbih/bhdijaspora/

subota, 25. studenoga 2017.

ŠAMARANJE RADNIKA: Ispovijest grupe radnika firme “Olip Bosna” d.o.o. Travnik


TRAVNIK - Pišemo vam u nadi da ćete objaviti ovaj tekst javnosti jer više ne možemo trpjeti svakodnevni teror koji se dešava u ovoj firmi. Inspekcije koje dođu jednom ili nijednom u tijeku godine ne rade svoj posao.
Radnički sindikat koji mi imamo je isti preko 20 godina i zastupa interese firme a ne radnika.
Firma “Olip Bosna” iz Travnika bavi se proizvodnjom obuće, broji preko 1.300 uposlenih. To je talijanska firma koja ima mnoštvo direktora, šefova i majstora. Kap koja je nama radnicima prelila čašu je nedavno šamaranje radnika od strane našeg direktora Adnana Grabusa. Radnik se žalio na malu plaću te je dobio dva šamara!
Početne plaće su 300 do 320 KM plus topli obrok na 25 do 27 radnih dana. Radnik je imao početnu plaću te je nakon ovoga događaja dao otkaz. Da bi ste imali predstavu o radničkoj torturi evo jedan od primjera:
Ukoliko imate potrebu za wc morate prije toga doći do specijalno napravljene kartice za to koja se nalazi u majstora i smijete u wc ići tri puta dnevno. Ukoliko nemate karticu direktor Adnan Grabus nas kažnjava s odbitkom 10 posto od plaće. On je osobno zadužen da obilazi WC i traži od radnika kartice na uvid.
Naša šivara u proizvodnji broji preko 500 radnika koji imaju svoju šeficu Sanelu Ribo iz sela Kljaka koja nema završenu ni osnovnu školu. Ona osobno vrši poseban teror nad radnicama.


Radnice koje se razbole pri povratku s bolovanja čeka Sanela Ribo i preraspoređiva na druga radna mjesta i druge operacije koje radnici moraju svladati u par dana i odmah ispunjavati norme firme tako da oni radnici koji su i bolesni ne smiju koristiti bolovanje jer uz još manje plaće na kraju mjeseca moraju učiti i nove operacije. Radnici od umora i teških normi svako malo padaju u nesvijest od umora i opterećenja.
Godišnji odmor
Pošto ima mnogo radnika s privremenim ugovorima isti ugovori im se štimaju da važe do kraja sedmog mjeseca da bi tako isti dobili otkaz zbog godišnjeg odmora koji im neće biti plaćen. Radnici to nikome ne prijavljuju jer im se obeća da će biti vraćeni raditi u devetom mjesecu.
Odnedavno je novina da u ovoj firmi osim radnika na crno dolaze raditi i maloljetna lica u nedostatku punoljetnih.
Sve i jednu subotu radimo kao da je normalan radni dan a ako kojim slučajem ne dođemo prijeti nam se otkazom i novčanom kaznom.
Ovim putem pozivamo i sve nadležne institucije da nas obilaze češće i rade svoj posao koji im mi radnici plaćamo.


Ovo vam pišemo na dan 25. studenog, dan kada smo najzad dobili slobodnu subotu ali će nam presjesti već od ponedjeljka jer moramo uz naredne radne subote da po naredbi talijanskog direktora Line, što se vidi na ovoj slici, sve radne dane radimo produženo za 45 minuta dnevno bez prava pauze do daljnjeg.
Molimo sve one koji ovo pročitaju da podijele dalje da se zna pravo stanje radnika u našoj zemlji. Znamo da je vaš portal neovisni medij i da ćete nam izaći u susret.
Sretan nam dan državnosti BiH, navodi se u pismu koje smo dobili od radnika firme “Olip Bosna” d.o.o. iz Travnika.


/cwbih/

Fantastična poruka Željka Komšića svim Bosancima i Hercegovcima bez obzira na ime i prezime


Svi mi imamo samo jedan cilj, a taj cilj se zove budućnost ove zemlje i onih koji dolaze poslije nas, poručio je predsjednik DF-a Željko Komšić nedavno u obraćanju javnosti u Bosni i Hercegovini.
No, njegova glavna poruka za koju je želio da se čuje je: „Nacionalističke stranke upropastiše život našoj djeci“.
Oglas
„Godine u BiH nikada nisu bile gore od rata do danas. Ostajemo bez nade. Osjećamo nemir, strah, ali ne toliko od konflikata, već strah od budućnosti, strah od toga šta će biti sa našom djecom“, rekao je Komšić.
„Naš zadatak je vratiti nadu ljudima u BiH. Mi znamo kakva BiH treba biti, a to je kontra od onoga što imamo danas. A danas imamo zemlju konflikata i strahova“, rekao je Komšić. On je rekao i to da su SDP i DF krenule u stvaranje lijevog bloka partija koje će građanima ove zemlje ponuditi nadu i bolju Bosnu i Hercegovinu. Nema dileme oko toga da su taj dogovor postigli vrhovi političkih stranaka, a sada, rekao je, očekuje da krene zbližavanje i rad na zajedničkim programima i na svim ostalim nivoima stranaka. Građane je pozvao da im se pridruže.
„Ljudi od nas ne očekuju samo da dođemo i da skinemo ove koji su sada na vlasti. Ljudi žele nadu. I mi to možemo. Imamo dovoljno pametnih, imamo dovoljno hrabrih ljudi koji će ući u ovu političku bitku. Pitanje je samo želimo li to? Želimo li ljudima vratiti nadu? Nikšić i ja se znamo dugo. Povjerenje postoji između nas. Ali to moraju osjetiti i drugi. A ja osjećam da ima te energije“, poručio je Komšić.
On je rekao da cilj zajedničkog djelovanja nije njegova kandidatura za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao ni to da Nikšić bude premijer. Cilj je, rekao je Komšić, otjerati nacionalističke stranke sa vlasti koje su zemlju dovele do ambisa, a građane svih nacionalnosti u stanje straha.
„Ako i 2018. godine isti ostanu na vlasti, upropastiš nam život“, zaključio je Komšić, prenosi Patria.

/cwbih/patria/