Bosnu i Hercegovinu(BiH) je tokom 2021. godine napustilo oko 170.000 osoba, a skoro pola miliona građana je otišlo iz BiH od 2013. godine. Ovo su rezultati istraživanja Unije za održivi povratak i integracije BiH.
Među onima koji se sprema za odlazak je i Brane, tridesetosmogodišnji profesor, stalno zaposlen u jednoj osnovnoj školi u okolini Banjaluke.
Nakon više od decenije i po nastavničkog rada, odlučio je da, sa suprugom i troje djece, napusti BiH u potrazi za boljim životom.
“Nesigurnost života u svakom pogledu u BiH”, ovako Brane opisuje razlog za odluku da preseli u inostranstvo.
Kako kaže, već ima zakazan termin za vizu u ambasadi jedne od zapadnih zemalja u Sarajevu.
“Znači, čak i kad se pomiriš sa sve češćom ‘takva su vremena’, ‘šta im možeš’, mira ti i dalje ne daju. Prisile te da ti spustiš glavu zbog njegovog nemorala, praznine iza očiju, gumenog osmijeha. Ne ide se nama. Nema ga na ovim prostorima da će laka srca svoj dom napustiti. Da ne govorim o tome da ne znamo šta nas tamo čeka, da je sigurno samo to da neće biti lako. Ali, idemo zajedno”, priča Brane za Radio Slobodna Evropa (RSE).
I njegova supruga je zaposlena. No, ni dvije plate visokoobrazovanih ljudi nisu dovoljne za život, kako kažu, prosječne bosanskohercegovačke porodice koja vraća stambeni kredit.
“Ne kockamo, ne lumpujemo. Dok smo bili djeca učili su nas da pošteno radimo i živimo i da će biti sve ok. Ne razumijem, svaki mjesec smo u minusu. Pokvari se mašina za veš, počne da ti zavija ležaj u automobilu, odeš na svadbu rodbini – obične stvari, a opet te baci u razmišljanje i računicu. Na moru smo zadnji put bili 2015. godine”, navodi ovaj Banjalučanin.
Pola miliona građana napustilo BiH od 2013. godine
Prema posljednjem popisu stanovništva, Banjaluka, kao drugi najveći grad u BiH, ima oko 185.000 stanovnika. To praktično znači da je Bosnu i Hercegovinu u 2021. godini napustilo skoro cijeli jedan grad.
„Ova godina je bila godina odlaska iz BiH. To je brojka koju je najteže izgovoriti, 170.000 osoba. Samo u prvoj polovini godine otišlo je više od 80.000 osoba. To su podaci do kojih smo mi došli. I evo još zbrajamo zvanične podatke do kraja godine“, kaže za RSE Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak BiH.
Preciznih podataka od zvaničnih institucija u BiH o broju odlazaka iz BiH nema. Razlog tome je, pojašnjava Zukić, što lokalne zajednice i institucije za statistiku nemaju podataka o tome, jer se ljudi ne odjavljuju nakon što odu.
„Zakon to omogućava da mi imamo ljude koji su fizički otišli iz BiH, a po evidenciji su u BiH“, navodi Zukić.
Dodaje da Unija istraživanje provodi od 2013. godine, te da u njemu učestvuju predstavnici svih lokalnih zajednica u BiH, više od hiljadu mjesnih zajednica, te volonteri i desetine nevladinih organizacija.
Zukić ističe da podaci za svaku godinu pokazuju konstatan rast broja odlazaka, a da 2021. godina ukazuje na eskalaciju situacije.
Bosnu i Hercegovinu su 2013. napustile 24.043 osobe. I u narednih nekoliko godina radilo se o sličnom broju odlazaka, pokazuju istraživanja Unije.
Ranije odlazili mladi, danas BiH napuštaju cijele porodice
Drastičniji rast desio se 2019. godine kada je iz BiH otišlo blizu 57.000 građana. U toku 2020. godine u Uniji su prikupili podatke o 85.000 osoba koje su preselile u inostranstvo.
„Najteže je bilo kada sam lično prisustvovala kada je pun autobus otišao za Njemačku. To su cijele porodice bile koje su odlučile da odu. Kako su i na koji način dobili papire, ne znamo. Ali znamo da je središnja Bosna gotovo sva otišla za Francusku, da se odlazilo za Austriju, da iz sjeveroistočnog dijela BiH odlaze i za Srbiju“, ističe Zukić.
Trendovi odlazaka, ističe ona, više ne zahvataju samo ruralna područja, već da mladi i kompletne porodice napuštaju i urbane sredine, velike gradove u BiH.
Najviše odlazaka kompletnih porodica, prema podacima Unije, bilježi se u Posavini, na sjeveru BiH, te na područjima Hercegovine.
„Obilazili smo mjesta i u nekima od njih vi jedva da možete da vidite jedno svjetlo da gori naveče. Pusto je. Od gradova, mislim da je najgora situacija u Grahovu (jug BiH). I ono malo povratnika što se vratilo, opet odlazi. Možemo reći da je to jedan strašno sablasan grad“, priča Zukić.
Mladi BPK kantona: Samo opstaju oni koji su dobro stranački uvezani
U Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK), jednom od deset kantona u bh entitetu Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) od januara se bilježi povećan broj odjava sa evidencije kantonalne Službe za zapošljavanje.
Haris Tutić, student iz Goražda, ističe da sve više želi da napusti BiH.
„Najviše me odbija manjak sadržaja u gradu i naravno politika koja mi pokazuje da samo opstaju oni koji su dobro uvezani ili stranački ili imaju neke druge interese sa političarima. Želim da živim bar godinu dana vani, da vidim kako se živi u Evropi i svijetu“, kaže Haris za RSE.
Harisov sugrađanin, Denis Culov kaže da je primjetno da ljudi odlaze, a da se rijetki vraćaju. Kaže da on za sada ne razmišlja o odlasku.
„Hoću da vjerujem da nije naša perspektiva – članska karta neke političke stranke. Hoću da vjerujem da je ovo pravna država. Sve dok vjerujem u to ja ću ostati ovdje. Kada prestanem da vjerujem ja ću otići“, poručuje Culov.
Bosansko-podrinjski kanton se nalazi na istoku Bosne i Hercegovine. Čine ga grad Goražde i još dvije opštine. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u tom kantonu živi nešto više od 23.000 stanovnika.
“Prema našim podacima, zbog preseljenja u druge općini ili drugi kanton sa evidencije se odjavilo 40 osoba, zbog zaposlenja u drugim općinama ili kantonima odjavilo se 95 osoba. Onih, za koje znamo definitivno da su otišli u zemlje Evropske unije, zapada općenito je 23 osobe”, navela je za RSE direktorica Službe za zapošljavanje BPK Goražde Aida Bezdrob.
Na evidenciji Službe za zapošljavanje trenutno je nešto više od 3.100 osoba.
„Ja bih rekla da podaci o odlasku još uvijek nisu alarmantni, ali svakako kažem da moramo uzeti broj odlazaka sa rezervom, jer je sigurno znatno veći. Ne možemo precizirati, ali je evidentno da su u 2021. godini ljudi, zaista, bez obzira na pandemiju, odlazili“, navodi Bezdrob.
Besperspektivnost najveći razlog za odlazak
Mirsad Kebić iz Banjaluke je prije sedam godina otišao u Njemačku. Imao je tek 30 godina, ali i 10 godina rada u novinarstvu bez stabilnog zaposlenja i primanja. U početku se kajao zbog odlaska, ali sada kaže da je “tamo bolje” i da nije donio pogrešnu odluku.
“Mislim da to osjećam zbog sigurnosti u svakom smislu, koja, kratko rečeno, počiva na stabilnom funkcionisanju ‘pravne države’. Stubovi su joj jaki i funkcionalno zakonodavstvo gdje u prvom redu stoji poreski sistem, pa sve drugo dalje preko policije, pravosuđa i drugih institucija”, kaže Mirsad.
Mirsad navodi da Njemačka pruža velike mogućnosti za svačije sposobnosti.
“To pomaže da čovjek izgradi bolje vlastito samopuzdanje. Naučio sam još jedan zanat i još jedan jezik. I naposljetku ova tuđina i ne djeluje više toliko tuđa s obzirom na broj svih nas ‘bivših jugovića” koji se srećemo u veoma mnogo društvenih sfera”, rekao je Mirsad.
Sociolog Amer Osmić, docent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu kaže za RSE da ljudi odlaze zato što ne vide perspektivu u bosanskohercegovačkom društvu.
“To je jedan skup negativnih okolnosti koje su se sručile na bosanskohercegovačko društvo i naprosto stanovnici ove zemlje ne vide da će u doglednoj budućnosti, u narednih pet do 10 godina biti značajno bolje”, kaže Osmić za RSE.
Istraživanja pokazuju, navodi Osmić, da građani žele sigurnije okruženje sa kvalitetnim obrazovanjem i zdravstvenim sistemom, te veće mogućnosti zaposlenja sa adekvatnim primanjima.
“Najveći problem je stanovništvo koje je u najboljoj dobi, radno sposobno stanovništvo, mladi ljudi, koji nakon školovanja žele brzo zaposlenje, a u BiH se prosječno čeka na posao pet godina”, ističe Osmić.
Dodaje da su potrebne strategije koje će obuhvatiti cijelu BiH kako bi se poboljšao status građana.
“Tu prije svega mislim na olakšice za mlade ljude kod sklapanja braka, vrlo jasne olakšice o djeci koju parovi planiraju dobiti. Mladim porodicama treba omogućiti vrlo jednostavno stambeno zbrinjavanje. Jako bitan segment je i vraćanje povjerenja građana u one koji donose odluke. Potrebne su, dakle, jasne strategije, bez birokratskog jezika, koje će jasno ukazati šta će se uraditi da ljudi odluče da ostanu”, rekao je Osmić.
I u Uniji za održivi povratak ističu kako institucije moraju reagovati da se zaustave negativni trendovi. Mirhunisa Zukić podsjeća da su još 2013. godine pisali parlamentarcima da se u Parlamentarnoj skupštini BiH raspravlja o odlasku građana.
Pisma su, kaže, slata i članovima Predsjedništva BiH da se na licu mjesta uvjere o razmjerama odlaska, ali da niko nikada nije odgovorio.
Duplo manje rođenih od umrlih u BiH
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, u BiH živi oko tri i po miliona ljudi.
U BiH danas ima gotovo duplo manje novorođenčadi u odnosu na broj umrlih u toku godine, što takođe ukazuje na smanjenje broja stanovnika.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, tokom prvih devet mjeseci 2021. godine rođeno je 18.733 djece što u odnosu na isti period 2020. godine pokazuje pad broja živorođenih za 3,33%.
U prvih devet mjeseci 2021. godine umrlo je 35.108 osoba, što u odnosu na isti period 2020. godine pokazuje rast broja umrlih za više od četvrtine.
Na iseljavanje iz BiH upozorili su i u Populacionom fondu Ujedinjenih nacija (UN).
Procjene UN-a su da bi do 2070. godine u BiH moglo živjeti manje od 1,6 miliona ljudi, ukoliko se nastave sadašnji trendovi smanjenja broja stanovnika.
Intenzivnije iseljavanje počelo je 2011. godine kada su građani BiH dobili mogućnost da sa biometrijskim pasošem putuju bez viza u zemlje EU.
/cwbih/fokusba/
