Istina svakim danom izlazi na vidjelo. Fizički opstanak u Bosni, ključno je pitanje, koje svakim danom sve više pritiska retorike, kombinatorike, politike, laži, poturanja. Bosna se brani sama, svojom prošlošću, i utire put jednoj novoj budućnosti. Iako nije pedagoški, ali po Bosanski sigurno jeste, moram reći prostim jezikom da me razumiju svi, gorku i bolnu istinu.
“ BOSNU BRANI NAPREDNA LJUDSKA CIVILIZACIJA, DOK SE BUDALE ZABAVLJAJU SVOJIM PRIMITIVIZMOM”.
Nije mi jasno, pitam se iskreno i ljudski, “koji je uzrok današnjeg ludila, pomračenja uma”? Zar je neko sumnjao u istinu, zar je neko vjerovao da će pobijediti laži? Čak i mitski epovi, ako se pažljivo analiziraju, nagovještavaju pobjedu istine.
“ UDRUŽIT ĆE SE NEBO I ZEMLJA I IZBACITI ISTINU NA SVJETLO DANA”.
Razumljivo je neznanje. Vjera, religija, kao duhovni čuvar čovjekove svijesti, opstaje na istini. Nije razumljivo vjerovanje, busanje, širenje gnusnih laži u ime vjere, religije. Nimalo ne čudi, logična je posljedica, da će religija potegnuti svoje najjače oružje u trenucima kad se osjeti ugrožena, da se zaštiti i odbrani.
Na drugoj strani, zar je neko zaista vjerovao, da će Evropa, dozvoliti da neko uništava njene civilizacijske temelje. Ko to pametan, a ne razumije šta je Orbini poručio budućim generacijama, kad je zapisao:
“Neka oprosti gospodja Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospodja Evropa samo Bosna ima spomenike.
Stećke.
Sta je stećak?
Oličenje gorštaka Bosanca!
Šta radi Bosanac na stećku?
Stoji uspravno!
Digao glavu, digao ruku!
Ali nigdje, nigdje, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj.”
Žalosno je i smiješno, čast poštenim izuzecima a veoma ih je mali broj, da nam akademska elita mlati praznu slamu u taktu “ trla baba lan, prodje ovaj dan”, sa pričama i dokazima, koji uzgred da napomenem u Evropskim i svjetskim historijskim naučnim krugovima izazivaju podsmjeh, da Bosna nije Bosna nego Bosna i Hercegovina, da postoje nekakvi (izmišljeni) narodi u Bosni koji sebe nazivaju Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, i to još konstitutivni – kao da je formiranje države kafansko ili kahvensko sijelo uz eglen beglen i dogovori se država. Ne bilo koja država, nego država koja predstavlja jedan od najjačih temelja Evropske kulturne baštine, ne sa skorojevićkom prošlošću dogovorenom u lovu ili na guslarskom sijelu, nego države sa hiljdugodišnjom državnošću. Čak i u Evropi, malo je naroda, koji su ostavili budućim generacijama takvu historijsku kulturnu baštinu kao što je ostavio Bosanski narod.
Ni svjetski religijski centri, ne mogu i ne žele dozvoliti krčmenje i uništavanje Bosanskog historijskog kulturnog naslijedja iz prostog razloga, što Bosanska historijska kulturna baština predstavlja i religijsku historijsku baštinu. Gdje još na svijetu, osim Jerusalema, postoji kulturno historijski dokaz suživota religija kao u Bosni?
Nigdje.
Bosna, Bosanski narod, mnogo su više od običnih sinonima za civilizirani svijet, svjetske religije, Evropu, nego za primitivne balkance. Kao neutronska bomba, odjeknule su riječi Fra Ive Markovića :
“U BiH ne žive Hrvati nego Bosanski katolici.“
Fra Ivo Marković nije slučajno, rekao i ponovio ovu rečenicu. Plitki mozgovi, čobani u gospodskim odijelima sa zvučnim titulama, u horu, sigurno će pokušati diskreditovati Fra Ivu Markovića. Ali ne mogu diskreditovati istinu “Bosne Srebrene” u čiju je odbranu, uz saglasnost Vatikana, stao Fra Ivo Marković. Gradjani, na koje ne treba trošiti riječi, mogu samo okrenuti i drugi obraz. Slijedi još jedan šamar, nakon posjete Pape.
Ako u BiH ne žive Hrvati nego Bosanci, neodrživa je laž da u Bosni žive Srbi. U Bosni žive Bosanski pravoslavci. Allah, Allah, šta će sad Bošnjaci 93 koji su svoje Bošnjaštvo sticali na pragu džamije? Kad u Bosni ne živi ova gore navedena bratija, nego žive Bosanski pravoslavci, katolici i muslimani, kako će se zadržati babovine, begovati, banovine, kneževine? Kako će se braniti teorija toliko ljubljene konstitutivnosti. Kako će se opravdati gangsterski dogovori oko raspodjele fotelja, trezora, tendera koji su skoro u završnoj fazi.
Kula od karata će se srušiti veoma brzo. Oni koji su pratili poruke, čitali tekstove kojima sam pozivao narod da se osvijesti, dokazivao da u “ Bosni žive Bosanci”, razumiju dobro zašto sam naglašavao riječi “ U ime istine”.
Žalosno je, ali istinito. Dok gradjani svojim niskim intelektom podržavaju i pomažu svoje i dželate Bosne, Bosna se bori sama svojim zaslugama i svojom historijskom veličinom.
Postoji li veća ljudska bijeda, kad majku brane tudjini, a rodjena djeca je pokušavaju ubiti? Još se, čvrsto kunu u Boga. Bolju nagradu od one koju imaju danas, nisu ni zaslužili.
Vrijeme, jedini svjedok i sudija, još nisu rekli sve.
Reći će istinom.
“ BOSNU BRANI NAPREDNA LJUDSKA CIVILIZACIJA, DOK SE BUDALE ZABAVLJAJU SVOJIM PRIMITIVIZMOM”.
Nije mi jasno, pitam se iskreno i ljudski, “koji je uzrok današnjeg ludila, pomračenja uma”? Zar je neko sumnjao u istinu, zar je neko vjerovao da će pobijediti laži? Čak i mitski epovi, ako se pažljivo analiziraju, nagovještavaju pobjedu istine.
“ UDRUŽIT ĆE SE NEBO I ZEMLJA I IZBACITI ISTINU NA SVJETLO DANA”.
Razumljivo je neznanje. Vjera, religija, kao duhovni čuvar čovjekove svijesti, opstaje na istini. Nije razumljivo vjerovanje, busanje, širenje gnusnih laži u ime vjere, religije. Nimalo ne čudi, logična je posljedica, da će religija potegnuti svoje najjače oružje u trenucima kad se osjeti ugrožena, da se zaštiti i odbrani.
Na drugoj strani, zar je neko zaista vjerovao, da će Evropa, dozvoliti da neko uništava njene civilizacijske temelje. Ko to pametan, a ne razumije šta je Orbini poručio budućim generacijama, kad je zapisao:
“Neka oprosti gospodja Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospodja Evropa samo Bosna ima spomenike.
Stećke.
Sta je stećak?
Oličenje gorštaka Bosanca!
Šta radi Bosanac na stećku?
Stoji uspravno!
Digao glavu, digao ruku!
Ali nigdje, nigdje, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj.”
Žalosno je i smiješno, čast poštenim izuzecima a veoma ih je mali broj, da nam akademska elita mlati praznu slamu u taktu “ trla baba lan, prodje ovaj dan”, sa pričama i dokazima, koji uzgred da napomenem u Evropskim i svjetskim historijskim naučnim krugovima izazivaju podsmjeh, da Bosna nije Bosna nego Bosna i Hercegovina, da postoje nekakvi (izmišljeni) narodi u Bosni koji sebe nazivaju Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, i to još konstitutivni – kao da je formiranje države kafansko ili kahvensko sijelo uz eglen beglen i dogovori se država. Ne bilo koja država, nego država koja predstavlja jedan od najjačih temelja Evropske kulturne baštine, ne sa skorojevićkom prošlošću dogovorenom u lovu ili na guslarskom sijelu, nego države sa hiljdugodišnjom državnošću. Čak i u Evropi, malo je naroda, koji su ostavili budućim generacijama takvu historijsku kulturnu baštinu kao što je ostavio Bosanski narod.
Ni svjetski religijski centri, ne mogu i ne žele dozvoliti krčmenje i uništavanje Bosanskog historijskog kulturnog naslijedja iz prostog razloga, što Bosanska historijska kulturna baština predstavlja i religijsku historijsku baštinu. Gdje još na svijetu, osim Jerusalema, postoji kulturno historijski dokaz suživota religija kao u Bosni?
Nigdje.
Bosna, Bosanski narod, mnogo su više od običnih sinonima za civilizirani svijet, svjetske religije, Evropu, nego za primitivne balkance. Kao neutronska bomba, odjeknule su riječi Fra Ive Markovića :
“U BiH ne žive Hrvati nego Bosanski katolici.“
Fra Ivo Marković nije slučajno, rekao i ponovio ovu rečenicu. Plitki mozgovi, čobani u gospodskim odijelima sa zvučnim titulama, u horu, sigurno će pokušati diskreditovati Fra Ivu Markovića. Ali ne mogu diskreditovati istinu “Bosne Srebrene” u čiju je odbranu, uz saglasnost Vatikana, stao Fra Ivo Marković. Gradjani, na koje ne treba trošiti riječi, mogu samo okrenuti i drugi obraz. Slijedi još jedan šamar, nakon posjete Pape.
Ako u BiH ne žive Hrvati nego Bosanci, neodrživa je laž da u Bosni žive Srbi. U Bosni žive Bosanski pravoslavci. Allah, Allah, šta će sad Bošnjaci 93 koji su svoje Bošnjaštvo sticali na pragu džamije? Kad u Bosni ne živi ova gore navedena bratija, nego žive Bosanski pravoslavci, katolici i muslimani, kako će se zadržati babovine, begovati, banovine, kneževine? Kako će se braniti teorija toliko ljubljene konstitutivnosti. Kako će se opravdati gangsterski dogovori oko raspodjele fotelja, trezora, tendera koji su skoro u završnoj fazi.
Kula od karata će se srušiti veoma brzo. Oni koji su pratili poruke, čitali tekstove kojima sam pozivao narod da se osvijesti, dokazivao da u “ Bosni žive Bosanci”, razumiju dobro zašto sam naglašavao riječi “ U ime istine”.
Žalosno je, ali istinito. Dok gradjani svojim niskim intelektom podržavaju i pomažu svoje i dželate Bosne, Bosna se bori sama svojim zaslugama i svojom historijskom veličinom.
Postoji li veća ljudska bijeda, kad majku brane tudjini, a rodjena djeca je pokušavaju ubiti? Još se, čvrsto kunu u Boga. Bolju nagradu od one koju imaju danas, nisu ni zaslužili.
Vrijeme, jedini svjedok i sudija, još nisu rekli sve.
Reći će istinom.
Napisao: Senad Sprečić
Nema komentara:
Objavi komentar