ZAVRŠ NE RIJEČI RAMIZA DELALIĆA
Autor: MIRSAD FAZLIĆ, SENAD AVDIĆ
RAMIZ DELALIĆ, nedavno ubijeni “žestoki sarajevski momak”, svoj posljednji intervju dao je novinarima “Slobodne Bosne”; nekoliko dana nakon intervjua Delalić je tražio da se izbace dijelovi razgovora koji su se odnosili na ubistvo NEDŽADA UGLJENA, dugogodišnjeg šefa bosanske tajne policije; SB je, u interesu javnosti, odlučila objaviti do sada neobjavljivani, po mnogo čemu šokantni, dio intervjua.
Pitao sam Bakira Izetbegovića da li njegov otac Alija zna da je Kemal Ademović od mene naručio ubistvo NEDŽADA UGLJENA!?
Ramiz Delalić Ćelo je 2007. ubijen na isti način kao i čovjek koga je, kako sam Delalić kaže, on trebao ubiti devet ranije, dakle Nedžad Ugljen, zamjenik direktora AID-a. U policijskim i mafijaškim krugovima se kaže ubistvo istim rukopisom, uz samo jednu razliku. Delalić nije samo ubijen, on je izrešetan mecima od glave do pete i na taj način izamaskriran, dok je Ugljenov ubica bio “elegantniji”. Ono što je zajedničko je sljedeće: Delalić je juna 2007. ubijen u Odobašinoj ulici, ispred stana svoje djevojke, odnosno žene sa kojom je, pored zakonske, imao paralelnu vezu, kao što je Ugljen, na Aneksu ubijen ispred stana svoje tadašnje djevojke Atije Muftić. “Hvatalo” ih se u momentu smanjene koncentracije. Delalić je bio u stanu i pozvan je na mobitel da ispred zgrade siđe na par minuta. Očito, zvao je neko poznat, jer je izašao potpuno opušten i bez oružja, koje je uvije nosio, kao što se i Ugljen, stojeći pored auta u koje je htio sjesti, opušteno okrenuo da se pozdravi sa ubicom, kojeg je, očito, znao. Prema opisima susjeda koji su sa prozora posmatrali ubistvo Ugljena, ubica je bio visok preko 180 cm, što odgovara opisu Ramiza Delalića Ćele, ali ne i opisu Enesa Pandžića, vozača Kemala Ademovića, na kojeg je Delalić u razgovoru sa ovim novinarom upro prstom, okrivljujući ga za ubistvo Ugljena. Moguće je da je ubica jedan od njih dvojice ili neko sasvim treći iz koloritnog svijeta koji je dolazio u njegov kafić “Kiborg” i sa Ćelom u podrumu igrao pikado. Ali, ono što je nedvosmisleno jasno jeste: da je vrh državne bezbjednosti SDB, odnosno kasnije AID, usko surađivao i koristio mafijaše za specijalne poslove i da je nad tom “neprincipijelnom koalcijom” lebdio blagoslov Alije Izetbegovića, čijim je stopama nastavio da gazi njegov sin Bakir. Kada su se interesi previše prepleli i kada je mafija počela imati državu u šahu, počela su uklanjanja neugodnih svjedoka. Svi oni: Nedžad Herenda, koji je slučajno preživio, Nedžad Ugljen i Ramiz Delalić radili su za istu službu i imali su istog šefa.
UGLJEN, ALISPAHIĆ, ADEMOVIĆ
Kada ste upoznali Nedžada Ugljena?
Ja sam rahmetli Nedžada Ugljena upoznao u ratu, negdje tokom 1992. Bio je to čisto službeni odnos, jer sam ja u to vrijeme bio komandant 3. brdske brigade, a Ugljen je radio u MUP-u i slovio je kao povjerljivi čovjek Bakira Alispahića, tadašnjeg ministra MUP-a. Moje poznanstvo za Ugljena se veže za taj period kada smo imali nekoliko sastanaka u komandi moje jedinice. U septembru 1996. sam čuo da je ubijen, tada je on već bio na funkciji drugog čovjeka AID-a, i mislim da je nešto ispred Vlade radio za potrebe Suda u Haagu. U to vrijeme je direktor AID-a bio Kemal Ademović. U junu ili julu 1996. je bio slučaj Herenda. Mene je dan-dva ranije na džumi u Carevoj džamiji vidio Hasan Pervan, kojeg sam znao od ranije i ponudio da mi proda “hekler” i “škorpion” sa prigušivačem. Ispričao mi je interesantnu priču. Rekao je da imaju stranog špijuna kojeg trebaju da likvidiraju i da će od njega ostati BMW koji, navodno, žele meni da prodaju. Hasan Pervan je u to vrijeme bio u onoj ekipi gdje i Edin Garaplija. Mene je ova ponuda začudila, jer nisam vidio nikakve veze u toj priči, pa sam mu rekao: “Donesi mi naoružanje, a vozilo prodaj Hrvatima u okolini Travnika.” Sutradan ili nešto kasnije Pervan mi je donio “hekler” koji sam platio 1.200 KM, a “škorpion” je rekao da će donijeti za dan-dva. Nakon toga sam sa Kenanom Ušanovićem, sa kojim sam se našao u svojoj radnji “Kiborg”, uputio prema Rajlovcu, kod “Božića pumpe”, da isprobam novo oružje. Sa mnom je bio i moj sin. Dok smo se vraćali prema vozilu, naišao je Ugljen koji se iz pravca Rajlovca vozio prema gradu i kada je vidio Kenana, zaustavio je auto 4-5 metara ispred našeg. Prišao je Ušanoviću koji je stajao pored vozila i pozdravio se sa njim. Meni je mahnuo rukom i dok sam prilazio, rekao je: “Kenane, hajde, kada je već Ramiz tu, neka i on ovo čuje.”
Kakav je Vaš utisak, da li je Ugljen slučajno naišao?
Mislim da jeste, moj je utisak da jeste. Vidio sam da je jako uznemiren, usplahiren. Rekao je: “Š ta se ovo radi u državi i šta to radi Kemo Ademović?” Iz unutrašnjeg džepa sakoa je izvadio jednu kasetu. Ispričao nam je kako je Nedžad Herenda pretučen po naređenju Keme Ademovića, da su mu, navodno, pucali u glavu sa više metaka, a onda ga bacili u neki šaht. Ne sjećam se da je spominjao gdje je taj šaht. Razgovor je trajao kratko, 4-5 minuta. Dakle, dobro se sjećam da je rekao da je ovo urađeno po naređenju Keme Ademovića i da je on, znači Ugljen, obišao Herendu u bolnici i snimio razgovor sa njim. Vjerovatno je to bila kaseta koju je on pokazao meni i Ušanoviću. Ja sam odvezao sina kući, a dogovorili smo se da se nađemo u kafiću na Grbavici, lijevo od raskrnice koja vodi na Vraca. Tu smo se našli i onda nam je opširno ispričao šta se, ustvari, desilo sa Nedžadom Herendom.
Š ta Vam je tada rekao Ugljen?
On je rekao da su Herendu na Ciglanama, ispred njegovog ulaza, kidnapovali ljudi Keme Ademovića koje on poznaje. Bio je uznemiren i rekao je u jednom momentu: “Ako preživim ovih 15 dana, živiću još 100 godina.” Tih dana se po gradu pričalo da je po naređenju Ugljena i Alispahića, Herenda trebao da ubije Ismeta Bajramovića Ćelu, pa je pucao i teško ga ranio. To je bila priča, ali nisam siguran je li bilo tako. Kada smo ga pitali što tako govori, on je rekao: “Upravo zbog ove kasete će me likvidirati Ademović Kemo, jer je meni za vrijeme posjete Herenda Nedžad sve ispričao.” Ugljen je rekao da su Herendu kidnapovali iz njegovog BMW-a i tada su mi se upalili klikeri.
Š ta ste zaključili iz te priče sa BMW-om?
Izvukao sam zaključak, s obzirom na Pervanovu ponudu da kupim BMW, da se meni možda nešto namješta. Opteretilo me to. Kenan i Ugljen su ostali da pričaju, a ja sam otišao kod Fikreta Prevljaka, koji je u to vrijeme bio komandant divizije u Sarajevu i sve mu ispričao.
Zašto ste se obratili baš Prevljaku?
Znao sam da su ovi iz AID-a dvostruki igrači, imao sam dojam da se meni nešto sprema i htio sam da se nekako osiguram. Pokazao sam Prevljaku “hekler” i rekao ko mi ga je prodao. Prevljak je telefonom nazvao Ademovića i rekao da sam ja tu, u njegovoj kancelariji, da imam interesantnu priču i da bi bilo dobro da dođe. Ademović je rekao da ima neki sastanak i da ćemo se vidjeti kasnije. Stvarno smo se kasnije sreli na Džidžikovcu, u ulici Mustafe Golubića. Ademović je sjedio u vozilu, ja sam prišao i kraj otvorenog prozora mu ispričao kako ga Ugljen optužuje u vezi s Herendom. Ademović je rekao: “Jebem li mu mamicu i jebaću mu mamicu.” Kemo je tom prilikom bio jako uznemiren. Ponovo smo se našli naveče oko 10h. Ja sam bio sam, a on u pratnji Enesa Pandžića, svog vozača. Ponovo sam mu detaljno ispričao Ugljenovu priču, Pandžić je bio malo udaljen od nas i nije čuo šta razgovaramo. Kemo je opet psovao Ugljena, rekao je da on radi za Haag i da ima dokumentaciju koja može kompromitovati državni vrh, dakle, predsjednika i krug ljudi oko njega. Zamolio me je da ponovo “uglavim” sastanak sa Ugljenom i dao mi diktafon ili nešto slično kako bih mogao snimiti razgovor. Dva dana kasnije pozvao sam Ugljena i on je došao u moju radnju, u “Kiborg” i sjeli smo u podrum. Ja sam sve snimao, a rekao sam da sam ga pozvao, jer mi je nuđen na prodaju BMW iz kojeg je kidnapovan Herenda. Ugljen je sa svoje strane rekao da su otkriveni ljudi koji su pucali Herendi u glavu i sjećam se da je spomenuo ime Garaplija. Pitao me je, naravno, ime osobe koja mi nudila BMW na prodaju, ali sam rekao da trebam još neke stvari provjeriti, pa ću mu javiti. Otišao je veoma raspoložen iz radnje.
Pretpostavljam da ste onda Ademovića obavijestili da imate snimak Ugljena? Kada se ponovo srećete sa Ademovićem?
Isto veče. Napominjem da je razgovor u “Kiborgu” sa Ugljenom vođen poslijepodne, oko pet sati. Navečer, oko 11h, kod mene je došao Enes Pandžić, vozač Keme Ademovića sa kojim sam pješke krenuo prema vozilu, koje je bilo parkirano kod “Senatora”, kod Pravoslavne crkve. U autu je sjedio direktor AID-a Kemal Ademović. Ušao sam u vozilo i sjeo pozadi. Enes Pandžić je vozio, a Kemo je sjedio na mjestu suvozača. Krenuli smo prema centru grada, nigdje nismo svraćali, oko sat vremena smo se vozali po gradu. Ademoviću sam pustio snimak razgovora sa Ugljenom. Pošto je na snimku bio spominjan i Kemo, on je opet psovao Ugljena da bi u jednom momentu Enes Pandžić, koji je do tada šutio, rekao: “Š efe, što ga ne likvidiramo?”, misleći na Ugljena. Budući da sam u svom poslu neke stvari odrađivao za Bakira Alispahića i Kemu Ademovića, rekao sam: Ako šta treba, evo ja sam tu! Kemo je rekao da je još rano za to, ali je ponovio kako je Ugljen napravio velike probleme predsjedniku Izetbegoviću i državi, jer je neke papire nosio ili davao sudu u Haagu. Rekao je da se ti papiri odnose na slučajeve “Grabovica”, “Kazani” i na ubistva vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici, prilikom napuštanja komande Druge vojne oblasti. Dakle, prema njegovom mišljenju, sve je ovo zakuhao Nedžad Ugljen. Tako smo se rastali, o likvidaciji Ugljena više nismo pričali, mada mi je Ademović predložio da ponovo kontaktiram Ugljena. Od tada, su jedan period stalno kod mene dolazili Samir Hurem i Enes Pandžić i mi smo u jednoj od podrumskih prostorija u mom kafiću igrali pikado. Dolazio je i Tufo, načelnik Sedme uprave policije. Mislim da je Ademović htio da Pandžić stalno bude u mojoj blizini.
PIKADO U “KIBORGU”
Ugljena više niste sretali ili jeste, nakon susreta u “Kiborgu”?
Jesam, jer je njega zanimalo ko mi je nudio da mi proda “hekler” i BMW. Ja mu to nisam htio reći. Jednom je dolazio sa Bakirom Alispahićem, a poslije nekoliko dana je do mene došao Bakir Alispahić sa ženom jednog našeg pjevača. Kada smo se malo odvojili, on je pitao: “Ramize, da li znaš o Ugljenu, jer se njemu nešto sprema!?” Pitao me je i o onom Pervanu, ali nisam ništa htio reći, nego sam odgovorio u smislu otkud mu ideja da ja znam da se nešto opasno sprema Ugljenu i inače, kako bi ja to mogao da znam!? Poslije toga su dolazili neki ljudi, jedan po imenu Fazlić…
Mislite na Asima Fazlića?
Ne mogu se sjetiti imena, ali je tada nešto radio u MUP-u. Oni su me pitali u vezi s Pervanom, te na okolnosti oružja kupljenog od njega. Znam da me Pašić, koji je tada bio savjetnik u Predsjedništvu, pitao za Pervana i ja sam mu rekao za njega. Sutradan sam dobio poziv da se javim u AID, gdje sam zatekao i Pervana. Čovjek koji me je ispitivao, kojeg inače ne znam, pitao me o naoružanju kupljenom od Pervana. Sve sam negirao, jer su mi i Ademović i Pervan rekli da ne spominjem da sam oružje kupio od njega, niti da mi je nudio na prodaju BMW.
ALIJA JE ZNAO DA SE PLANIRA UBISTVO UGLJENA
Sedam-osam dana nakon ovog, a u međuvremenu sam imao kontakte sa Ugljenom i Alispahićem, došao mi je u radnju Enes Pandžić i pitao mogu li se vidjeti sa Ademovićem. Pristao sam. Sutradan naveče, na isto mjesto, kod Pravoslavne crkve, došli su njih dvojica. Ponovo ja ulazim u vozilo, Enes vozi, dok Ademović sjedi na mjestu suvozača. Ja sjedim pozadi i opet idemo u vozikanje. Tokom vožnje Ademović me je pitao zašto je kod mene dolazio Bakir Alispahić i šta on ima da pita šta će se desiti Ugljenu!? Ustvari, htio je da sazna šta je Alispahić tražio od mene. Opisao sam mu da Alispahića zanima znam li ja šta se sprema Ugljenu, a Ademović je opet psovao i vrijeđao Ugljena, te isticao kako je Ugljen nanio puno štete iznoseći neku dokumentaciju i stavljajući je na raspolaganje Tribunalu u Haagu. Kemo mi je još rekao da ovi ljudi nisu namjerno pucali u glavu Nedžadu Herendi, nego da su ga, prilikom pokušaja bjekstva udarili pištoljem u glavu, a onda je došlo do rasprskavanja na mehanizmu prigušivača, pa su ga parčići zrna pogodili u glavu, a da je onda Ugljen od svega toga napravio senzaciju bacivši tako ljagu na ljude i, uopšte, službu, AID. Tokom vožnje gradom, u jednom momentu, Ademović mi se obratio riječima: “Ramize, možemo li na tebe računati u vezi Ugljena?” Ja sam ga pitao šta želi time reći, a on mi je odgovorio: “Ugljen je napravio veliku štetu ne samo u pogledu predsjednika, nego na ukupnu politiku Bosne, iznoseći dokumentaciju ili je stavljajući na raspolaganje Tribunalu u Haagu.” Ja pouzdano znam da su Alispahić, Ugljen i Mujezinović bili jako nezadovoljni što je Ademović došao na čelo AID-a. To mi je isto Ademović u autu pokušao reći. Shvatio sam da Ademović pravi uvod za nešto veće što hoće da mi kaže, pa je na kraju i rekao da predsjednik Predsjedništva BiH zbog Nedžada Ugljena ima velikih problema, ne može da spava i da ovog treba likvidirati. Odmah nakon toga je rekao kako Ugljen, Alispahić i još neki idu tako daleko da misle kako trebaju preuzeti vlast, jer je u to vrijeme predsjednik bio bolestan. Nalazio se u bolnici, na liječenju.
Je li Vas iznenadilo to što govori Ademović?
U to vrijeme ja ovo nisam shvatao kao nešto nenormalno, jer sam, kao što sam već naveo, odrađivao neke stvari za njih. Poznajem te ljude i njihov mentalitet, način rada… Pitao sam Kemu je li državni vrh upoznat sa ovim što mi predlaže, na šta on uzvraća: “Ramize, jeste!”
Jeste li pitali ko je još uključen u planiranje Ugljenovog ubistva?
Jesam, pitao sam: “Kemo, ko sve zna za ovo, ko je sve upetljan, čovječe?” On mi odgovara: “Ja, ti i Enes Pandžić.” Ja ga ponovo pitam: “Zna li za ovo predsjednik Izetbegović ili neko odgovoran?” On mi odgovara: “Zna nešto, ali detaljno će biti upoznat.” Kada sam dalje pitao kakav je plan, kako će se to odraditi sa Ugljenom, odgovorio je: “O tom, potom, bićeš upoznat kada dođe vrijeme, jesi li za to ili ne?” Ja sam pristao da pomognem oko likvidacije Ugljena, jer je to u suštini Kemo i tražio od mene. Ademović me upozorio: “Pazi, Ramize, za ovo znamo samo nas trojica u vozilu.” Ja sam mu još jednom rekao: “Kemo, ukoliko vrh države ne bude upoznat sa ovim, ne računaj na mene.” Vožnja se na ovom završila i vratio sam se u radnju. Ademović mi je rekao da ne trebamo često i javno da se viđamo, a da ćemo kontakte obavljati preko njegovog vozača Enesa Pandžića.
Je li Pandžić bio jedina osoba koju ste viđali u društvu sa Ademovićem?
Bio je povremeno i Samir Hurem, i niko više. Ja sam se sa Enesom konstantno počeo viđati, skoro svako veče. Jedno veče je došao, bilo je između 11h i pola noći i rekao mi da idemo sa njegovom “jetom” do Prijedorske ulice, na Aneks, gdje stanuje Ugljenova švalerka Atija Muftić. Rekao mi je: “Tu gdje mu stanuje švalerka, najlakše ga je odraditi.” Ja sam samo slušao. Kada smo se iz pravca Otoke velikom lijevom krivinom počeli penjati ka Prijedorskoj ulici, rekao sam mu: “Enese, hajde da se vratimo u moju radnju i o ovome obavijestimo direktora Ademovića, da napravimo sastanak i o svemu se detaljno dogovorimo.” On je prihvatio moju sugestiju i vratili smo se u moju radnju gdje smo do ranih jutarnjih sati igrali pikado. Ostalo je da on dogovori sastanak sa Ademovićem u narednih nekoliko dana. Dva-tri dana nakon toga Pandžić je došao kod mene u radnju i pitao: “Ramize, da li večeras imaš vremena da se nađeš sa Kemom Ademovićem?” Ja sam rekao da nema nikakvih problema i rekao da se možemo sastati kod mene u “Kiborgu” u podrumskim prostorijama, kako bih eventualno, mogao snimiti taj razgovor. Međutim, Ademović na to nije pristao. Enes je rekao da on ne voli da se viđamo po radnji, pa je predložio da se ponovo vozamo autom. Opet smo se našli u ulici kod Pravoslavne crkve, isti raspored sjedanja u vozilu. Vožnja je počela. Ademović je pitao jesmo li ja i Enes obišli mjesto gdje bi trebalo likvidirati Ugljena. Odgovorio sam da jesmo, a on mi je ponudio pištolj italijansku “beretu” 7,65 mm sa prigušivačem, a ja sam rekao da mi ne treba, jer imam svoje oružje. Dogovarali smo ko će sve učestvovati i na koji način. Ja sam bio mišljenja da to trebamo odraditi sami. Ademović je rekao da ćemo to još izdogovarati pošto je u igri i Naser Orić iz Tuzle. Ja sam se protivio ovom Keminom prijedlogu, rekavši: “Ja ne volim da radim sa puno ljudi, volim da to uradim sam. A ako ne, eto ti Orića pa radi sa njim.” Ja sam tražio isključivo Enesa Pandžića, jer je Kemo imao povjerenje u njega, a i da se “pokrijem” da ne ispadne da radim sam, na svoju ruku. Ademović mi je objasnio da Ugljena stalno prate i da ćemo uvijek imati informacije gdje se nalazi i u koje vrijeme. Jednom smo imali dojavu da je upraćen na putu od Jablanice prema Konjicu. U međuvremenu smo ja i Enes Pandžić dogovarali način i metod kako da likvidiramo Ugljena. Pošto smo obojica imali oružje u Enesovom autu, mislili smo da je najbolje da ga izrešetamo u autu ili dok ide ljubavnici u Aneks. To smo stalno razrađivali. Jednom smo imali dojavu da se vozi iz Visokog prema Sarajevu, praćen je, ali ga je pratnja usput izgubila, pa nam nisu znali reći gdje je. Znači, u autu smo stalno imali “hekler” sa prigušivačem koji je bio moj, a Enes je imao pištolj “beretu” 7.65 mm sa originalnim prigušivačem.
RAZGOVOR SA BAKIROM IZETBEGOVIĆEM
Poznato je da ste, naročito od oktobra 1993, imali dobre odnose sa Alijom i Bakirom Izetbegovićem. Jeste li njih pitali, budući da ste to već pitali i Ademovića, znaju li oni da se planira ubistvo Ugljena?
Polovinom septembra 1996. sam otišao kod Bakira Izetbegovića sa kojim sam bio u dobrim odnosima i o svemu ga obavijestio. Tačnije, pitao sam ga da li on zna da se sprema Ugljenova likvidacija i zna li uopšte ko je Ugljen? Odgovorio je da zna ko je Ugljen, ali da o likvidaciji nema pojma. Tom prilikom mi je još rekao: “Vidjećemo se za nekoliko dana, a što se tiče Ugljena, Ramize, mogu ti reći da je on veliko đubre i din-dušman.” Nakon nekoliko dana Bakir je došao kod mene u “Kiborg”, popili smo kafu i jasno mi je rekao: “Ramize, ti se ne bi trebao u to miješati”, misleći na likvidaciju Ugljena. Mislim da je on to od sebe htio da otkloni, da se sutra, ne daj Bože, njemu nešto ne desi, da se on ne poveže sa likvidacijom. Kakav je Vaš utisak, je li Bakir Izetbegović bio upućen u planiranje Ugljenovog ubistva?
Lično mislim da je sve znao oko toga!
Bili ste u bliskim, prijateljskim odnosima sa Vasvijom Vidović, tadašnjim oficirom za vezu BiH sa Tribunalom u Haagu, zašto nju niste pitali je li Ugljen preko Haaga naštetio predsjedniku i državi, kako Vam je rekao Ademović?
Pitao sam je. Vasvija mi je rekla da je Ugljen bio veoma koristan za BiH, što se tiče suradnje sa Haagom. Vasvija je o Ugljenu imala pozitivno mišljenje i smatrala je da ispravno radi. Ovo mi je ponovila i nekoliko dana nakon njegove smrti, rekavši da ako išta saznam u vezi s likvidacijom treba da se obratim sudu ili tužilaštvu i prenesem informacije.
/SLOBODNA BOSNA, broj 558, 26. JULI/SRPANJ 2007./
Nema komentara:
Objavi komentar