U ovom je kraju poznato da se ugalj ilegalno eksploatira još od prije rata. Rade to uglavnom siromašni građani kako bi prehranili svoje porodice. No, postavlja se pitanje, kako je moguće da se ugalj u velikim količinama i to s kopa rudnika godinama nesmetano izvozi?
Dio odgovora na ovo pitanje, našem su portalu jučer dali brojni stanovnici Dubrava, od kojih je većina kopala ugalj u ovom rudniku. Njihove priče počinjale su i završavale riječju – portir.
– Trebate otići slikati kuće portira. Imaju najljepše kuće. Vozaju skupa auta. Otkud im to? Kako sve to mogu kupiti i priuštiti s platom portira – kazao nam je jedan mladić koji je prije nekoliko godina također kopao i izvozio ugalj s kopa.
Uzimaju 30 KM za tonu uglja
Nije želio da mu spominjemo ime da ne bi, kako je naveo, kasnije imao problema. Najprije nam nije želio detaljnije govoriti o porijeklu novca portira, ali se poslije ipak predomislio.
– Uzimaju 30 KM po toni uglja. To svi znaju. Samo niko o tome ne priča. Puste ljude na kop da kopaju i tovare ugalj, a onda za to uzimaju novac. To se dešava u međusmjenama, kada nema nikoga – ispričao nam je on.
A međusmjena je od 22 do 23 sata. Četverica su mladića nastradala u subotu u 22 i 30 sati pokušavajući da na traktor natovare ugalj koji su već ranije iskopali zaposlenici Rudnika Dubrave.
Razgovarali smo i s stanovnikom Dubrava koji je dugo godina radio u rudniku.
– Čuo sam da je jedan mladić završio na sudu jer ga je portir prijavio policiji. Nije želio dati novac portiru i ovaj ga je prijavio. Momak je završio na sudu. Doveo je tri svjedoka na sud i sve ispričao. Portir je, kao kaznu, dobio premještaj u okviru rudnika – ispričao nam je jedan od stanovnika Dubrava.
Za dolazak do kopa gdje se vadi ugalj, saznali smo, i uvjerili se, stanovnici koriste nekoliko rizičnih puteva. Na putevima kojima je najlakše i najsigurnije doći nalaze se rampe i portiri. Nakon što se ugalj izvuče traktorima, vrši se odlaganje ili se odmah tovari u kamione u blizini ceste. Stanovnici tvrde da i pojedini policajci, uz određenu naknadu, često “zažmire” kada se ugalj transportira kamionima.
Socijalno ugrožene porodice
S druge strane, Enver Omazić, generalni direktor Rudnika Kreka, u okviru kojeg se nalazi Rudnik Dubrave, u razgovoru za Faktor.ba kazao je da se ovaj rudnik nalazi na ogromnom prostoru i da se ne može zaštititi od ulaza trećih lica.
– Trebalo bi nam 100 zaposlenih da rade na obezbjeđenju, da zatvorimo sve prilazne puteve. Mi smo pravili akcije s PU Živinice, sa Specijalnom jedinicom MUP-a TK-a na sprečavanju toga. Međutim, ne može se ništa bez jače podrške države, pogotovo u socijalnom zbrinjavanju tih ljudi koji traže da zarade da bi mogli preživjeti. Ne opravdavam način njihove zarade, ali 90 posto tih ljudi socijalno je ugroženo. Porodice koje teško žive – kazao je Omazić.
Pitali smo direktora i o portirima koji uzimaju novac. Ima li njihove odgovornosti?
– Mi smo i našu službu iz Kreke aktivirali na otkrivanju takvih pojava. Vjerovatno, kao i svugdje ima nekih anomalija. Mi smo zbog nesavjesnosti u obavljanju poslova neke i sankcionirali. Tako da moramo imati prave dokaze da bismo to uspješno otklonili – kazao nam je Omazić.
(S. K./Faktor.ba)
Nema komentara:
Objavi komentar