Četnički vojvoda Slavko Aleksić bio je jedan od ''simbola'' opsade grada Sarajeva. On je komandirao trupama raspoređenim u blizini Jevrejskog groblja odakle je svakodnevno terorizirao građanke i građane bosanskohercegovačke prijestolnice. Do 1992. godine skromni zaposlenik sarajevske pošte, razgoropadio se obnovom rada sarajevskih četnika u praskozorje agresije.
Postao je jedan od lidera pokreta na širem području Sarajeva. Zajedno s Vojislavom Šešeljom i još jednim nikad procesuiranim vojvodomBranislavom Gavrilovićem Brnetom, sijao je strah i smrt među građanima okupiranih područja. Po okončanju agresije, napustio je grad u kojem je proveo najveći dio života.
Postao je jedan od lidera pokreta na širem području Sarajeva. Zajedno s Vojislavom Šešeljom i još jednim nikad procesuiranim vojvodomBranislavom Gavrilovićem Brnetom, sijao je strah i smrt među građanima okupiranih područja. Po okončanju agresije, napustio je grad u kojem je proveo najveći dio života.
Zajedno s hiljadama Srba iz sarajevskih naselja Grbavica i Kovačići, Aleksić je iz Sarajeva otišao u martu 1996. godine. U godinama koje su uslijedile, sve se rjeđe pojavljivao u javnosti. Pritajio se negdje u šumama u okolini rodne Bileće. Kako se nezvanično može saznati, često se ''spušta'' u sam grad, a redovni je učesnik svih četničkih manifestacija u vrletima istočne Bosne i zapadne Srbije.
Premda je njegova uloga u višegodišnjem maltretiranju Sarajlija kao dan jasna, nikad nigdje nije odgovarao ni za šta - baš kao i većina četničkih vojvoda koji su sarajevskim brdima gospodarili u najtežim danima. Ni gore spomenuti Brne Gavrilović, predratni čudak s Alipašinog Polja, nikada nije procesuiran. O njemu se zna još manje. Jedno vrijeme ''čuvao'' je mentora i idola - vojvodu Šešelja, da bi se poslije odlaska vođe radikala u Haag, izgubio trag o gospodaru života i smrti na ratnoj Ilidži.
Premda je njegova uloga u višegodišnjem maltretiranju Sarajlija kao dan jasna, nikad nigdje nije odgovarao ni za šta - baš kao i većina četničkih vojvoda koji su sarajevskim brdima gospodarili u najtežim danima. Ni gore spomenuti Brne Gavrilović, predratni čudak s Alipašinog Polja, nikada nije procesuiran. O njemu se zna još manje. Jedno vrijeme ''čuvao'' je mentora i idola - vojvodu Šešelja, da bi se poslije odlaska vođe radikala u Haag, izgubio trag o gospodaru života i smrti na ratnoj Ilidži.
U šumama, očigledno, žive konkretni ljudi. I čekaju novi rat.
Vojvoda Slavo Aleksić danas, dakle, dane provodi u šumama oko Bileće. Slobodan, tih i zaboravljen. Nikada nijedna institucija u ovoj zemlji nije pokrenula postupak protiv vojvode s Grbavice. Tako će vjerovatno i ostati. On uredno putuje kao i svi drugi državljani Bosne i Hercegovine, isti oni koje je ubijao s brda, kukavički i sistemski.
I ko zna koliko još takvih ili sličnih kriju ovdašnje šume, o kojima se ispredaju najnevjerovatnije priče. Kao što je ona da u šumama živi Drekavac, koji kad se probudi - počinje rat. No, u šumama, očigledno, žive konkretni ljudi. I čekaju novi rat. Koji svako malo priziva ista politika koja je Slavku Aleksiću obukla uniformu i dala oružje u ruke.
Kako bi ubijao svoje dojučerašnje sugrađane.
Kako bi ubijao svoje dojučerašnje sugrađane.
Emir Aletić, Radiosarajevo.ba
Nema komentara:
Objavi komentar