expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

nedjelja, 18. veljače 2018.

Ko je Mirsad Kukić, vladar iz podzemlja i miljenik Izetbegovića (VIDEO)



Dvadeset i pet godina trebalo im je da se uvjere da Kukić kriminalac, a ne osoba kojoj bi svi Banovićani „trebali dati po jednu godinu života“. I sada, kada su svi shvatili sve, SDA se počela urušavati. „Mirso Kuko, tebe ljudi vole“, zapjevao bi federalni ministar policije Aljoša Čampara svaki put na početku telefonskog razgovora sa svojim kolegom Mirsadom Kukićem. Danas Čampara pjeva druge pjesme. I to u medijima koji još uvijek vjeruju  njegovim informacijama, poluinformacijama, a najčešće dezinformacijama. Ljudi, dakle, po ministru Čampari i njegovim SDA medijima prestali su voljeti Mirsada Kukića.

 Dvadeset i pet godina im je trebalo da se uvjere da Kukić kriminalac, a ne zvijezda vodilja kojoj bi, kako reče voditeljica stranačkog skupa sa videa u prilogu, svi Banovićani „trebali dati po jednu godinu života“. I sada, kada su svi shvatili sve, SDA se počela urušavati. U Krajini stranka skoro i ne postoji. Imaju Vladu, ali nemaju većinu u Skupštini. Na posljednjim lokalnim izborima osvojili su samo Sanski Most, a izgubili su u Bihaću, Bužimu, Ključu, Cazinu, Kladuši… Uvedena su povjereništva u općinske organizacije, a glavnu riječ u Stranci vodi Hamdija Abdić Tigar. U tradicionalno zelenom Ze-Do kantonu izgubili su Visoko, Maglaj i Zenicu, koji su godinama bili bastioni te stranke. Izgubili su izbore od svojih bivših kadrova  Fuada Kasumovića i Amre Babić. U Tuzlanskom kantonu SDA je osvojila samo male općine, dok su izgubili bitke u Tuzli, Živinicama, Kalesiji, Lukavcu, Gračanici i Gradačcu. Jedini uspjeh stranka je doživjela u Kantonu Sarajevo, ali ih je i tu nedavno napustio Elmedin Konaković, kantonalni premijer kojeg su oni imenovali. 

Uništavanje naslijeđa Bakir Izetbegović je na dobrom putu da uništi čedo svoga oca. Otkako je preuzeo SDA, a stranačku vlast prepustio kadrovima koji su, uglavnom, sjedili na stolici ispred njegovog kabineta i svaki put kada bi ga ugledali izgovarali „selam, predsjedniče“, razvLačeći, pritome, ono „e“ na kraju da bi poltronizam došao do izražaja, Izetbegovićeva stranka više se  obračunavala sa svojim ljudima, nego sa, recimo, Draganom Čovićem. Isključili su trojicu državnih zastupnika zbog verbalnog delikta, ali nisu isključili Hamdiju Fejzića koji je u Srebrenici organizovao napad na Izetbegovićevog zamjenika Adila Osmanovića. Grupa iz Izetbegovićevog predvorja okupljena oko Aljoše Čampare kažnjavala je stranačke disidente, a promovisala, uglavnom, ljude s dosjeima. Ali, nijedan unutarstranački obračun nije povukao SDA ka dnu kao što je obračun sa banovićkim ogrankom. Mirsad Kukić pravosnažno je osuđeni kriminalac. Mirsad Kukić je optuženik kojem se sudi na Općinskom sudu u Sarajevu. Mirsad Kukić je diktator koji je u stanju, kao protekle noći, u ponoć okupiti tristo ljudi na banovićkom trgu da uzvikuju njegovo ime. „Ali doktor Kukić, svaki put, sve što je tražio je i dobio“, govorio je Bakir Izetbegović prije četiri godine na istom mjestu gdje je sinoć odjeknula bomba. Kada su novinari Žurnala pitali Izetbegovića o Kukićevom kriminalu, on je govorio da su im „čudna pitanja“ i da Kukiću sude „samo zato što je rekao ma jah“. Sletovi u Banovićima Banovići su bili Izetbegovićeva utvrda iz koje je počinjao kampanju. Tamo su njemu i njegovoj supruzi Sebiji priređivali „veličanstvene dočeke“, tamo su im salutirali rudari, efendije, omladina, opozicija i pozicija. 

Tamo su u Izetbegovićevu čast priređivani sletovi po uzoru na one iz Sjeverne Koreje. I ono malo ljudi u stranci, uglavnom kadrova SDA iz Tuzlanskog kantona, koji su smjeli reći da SDA daje Mirsadu Kukiću previše moći, bivali su ismijavani ili disciplinovani. Jer, „Mirso Kuko, tebe ljudi vole“, pjevao je ključni Izetbegović savjetnik, inače ministar policije. A onda su svi shvatili sve. Izetbegović je shvatio da Kukićevo „ma jah“ i nije tako bezazleno, a ministar Čampara je zaključio da ljudi, ipak, ne vole Kuku koliko je mislio. I grudva je krenula. Tokom mandata Sulejmana Tihića, Mirsad Kukić bio je sveden na Banoviće. Kontrolisao je Rudnik, Općinski odbor SDA Banovići iz kojeg je protjerao Safeta Softića, ali u Kantonalnom odboru SDA nije imao presudnu ulogu. Ojačavanjem Izetbegovićeve struje u SDA, rastao je i Mirsad Kukić. Prvi put je postao stranački potpredsjednik, dobio je funkciju predsjednika Kantonalnog odbora SDA, njegovi kadrovi dobili su mjesto premijera Tuzlanskog kantona, mjesto izvršnog direktora za proizvodnju u Elektroprivredi BiH, mjesto predsjednika Skupštine TK i još brojne direktorske pozicije u Tuzlanskom kantonu. Sve što je tražio, to je i dobio. Jer, Kukićevih 20 hiljada sigurnih glasova, bitniji su bili Izetbegoviću i saradnicima od svih drugih stranačkih kadrova. Sada, kada Izetbegović nema pravo za novu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH, banovićka baza od 20 hiljada nije mu toliko bitna.  I bitka je krenula. Prvo je Bego Gutić, Kukićev lični premijer postao miljenik stranke, jer je, kako je govorio Izetbegović, „smirio štrajkove u Tuzlanskom kantonu“. 





Osjetivši da ima podršku prvog u Bošnjaka, Gutić se otrgnuo iz Kukićevog zagrljaja i prešao na stranu Safeta Softića i ostalih pedesetak kadrova SDA Tuzlanskog kantona, koji su, faktički, postavili ultimatum Izetbegoviću – ili mi, ili Kukić. Sve je eskaliralo na posljednjoj sjednici Predsjedništva SDA, kada je Izetbegovićeva pratnja morala reagovati kako bi spriječila tuču između Čamparinog savjetnika Salke Zildžića i Izetbegovićevog savjetnika Dževada Mahmutovića.  Zildžić, inače tridesetsedmogodišnji predsjednik Asocijacije mladih SDA, tokom rasprave o razrješavanju Mirsada Kukića sa mjesta predsjednika Kantonalnog odbora SDA Tuzla, fizički je nasrnuo na Izetbegovićevog eksperta iz oblasti prava i ilegalnih emigracija – Dževada Mahmutovića. Te noći pobijedila je Zildžićeva argumentacija, pa je Predsjedništvo SDA donijelo odluku o uvođenju povjereništva u Kantonalni odbor SDA Tuzla čime je Kukić, faktički, poražen u stranci. Bomba & Rudari Ali, samo tri dana poslije – Kukić je porazio stranku u kojoj je poražen. Nikad niko nije ponizio SDA kao što je to uradio Mirsad Kukić. Trinaest kantonalnih zastupnika ostalo je uz njega, unatoč izvjesnom isključenju iz SDA. Smijenio je premijera Begu Gutića i sve ministre koji nisu bili pod njegovom kontrolom. Nadmoćno je imenovao Vladu TK i u ponoć, nakon što je bomba odjeknula u njegovoj diskoteci, izveo rudare na ulicu da uzvikuju njegovo ime. Ovo je, dakle bila unutarstranačka pirova pobjeda grupacije Safeta Softića iza koje je stao Izetbegović, a kojoj se, na kraju, pridružio i Čampara da tradicionalno „ubije ranjenika“ i pobjedu pripiše sebi.

 Kukić kontroliše Skupštinu Tuzlanskog kantona, Kukić kontroliše  Vladu Tuzlanskog kantona, Kukić kontroliše Rudnik Banovići iz kojeg godinama crpi svoju moć. SDA mu neće moći oduzeti Rudnik, jer je za to potrebna većina u Vladi Federacije, a SBB i HDZ imaju dovoljno ruku i interesa da ga odbrane. Njegov kadar Nevad Ikanović ostat će izvršni direktor u Elektroprivredi BiH. Od Tužilaštva BiH teško je očekivati da procesuira Mirsada Kukića, jer je Gordana Tadić prva rodica Kukićevog parntera Mije Krešića koji je redovno, kao kadar HDZ-a, u Banovićima dobijao glasove. Kantonalno tužilaštvo Tuzla Kukić već odavno kontroliše. Ali SDA u Tuzlanskom kantonu od jučer ne kontroliše ništa. Svađe u Krajini i Zenici nanijele su štetu SDA-u. Sukob u TK vodi SDA u propast. „Stvorili smo bubu koja će progutati Oslobođenje“, govorio je nakon osnivanja Avaza tadašnji sekretar SDA Timur Numić. Dvadeset i pet godina SDA je stvarala Kukića koji je u jednom danu progutao SDA. Zasad samo u Tuzlanskom kantonu. Žurnal je o karijeri Mirsada Kukića napravio film “Vladar iz podzemlja” koji je osvojio nagradu Evropske unije za istraživačko novinarstvo.



/cwbih/tuzlanskiba/

Nema komentara:

Objavi komentar