Preminuo je sam, u staračkom domu, ali njegove riječi će VAS POTPUNO PROMIJENITI!

Kada je stariji čovjek preminuo na gerijatrijskom odjeljenju staračkog doma, svi su vjerovali da nije za sobom ostavio ništa vrijedno. Nisu mogli da povjeruju kad su shvatili svoju grešku. Kasnije, kad su sestre prolazile kroz ono malo stvari koje je Mak Filiser posjedovao, pronašle su ovu pjesmu, čiji kvalitet i sadržaj su toliko impresionirali sestre, da su kopije dostavljene svim zaposlenima. Jedna od sestara je odnijela svoju kopiju u Melburn, a odatle se pjesma proširila kao šumski požar po čitavom svijetu – jednostavna, elokventna i nevjerovatno dirljiva.

Ovo je original pesme
Cranky Old Man

What do you see nurses? . . .. . .What do you see?
What are you thinking .. . when you’re looking at me?
A cranky old man, . . . . . .not very wise,
Uncertain of habit .. . . . . . . .. with faraway eyes?
Who dribbles his food .. . … . . and makes no reply.
When you say in a loud voice . .’I do wish you’d try!’
Who seems not to notice . . .the things that you do.
And forever is losing . . . . . .. . . A sock or shoe?
Who, resisting or not . . . … lets you do as you will,
With bathing and feeding . . . .The long day to fill?
Is that what you’re thinking?. .Is that what you see?
Then open your eyes, nurse .you’re not looking at me.
I’ll tell you who I am . . . . .. As I sit here so still,
As I do at your bidding, .. . . . as I eat at your will.
I’m a small child of Ten . .with a father and mother,
Brothers and sisters .. . . .. . who love one another
A young boy of Sixteen . . . .. with wings on his feet
Dreaming that soon now . . .. . . a lover he’ll meet.
A groom soon at Twenty . . . ..my heart gives a leap.
Remembering, the vows .. .. .that I promised to keep.
At Twenty-Five, now . . . . .I have young of my own.
Who need me to guide . . . And a secure happy home.
A man of Thirty . .. . . . . My young now grown fast,
Bound to each other . . .. With ties that should last.
At Forty, my young sons .. .have grown and are gone,
But my woman is beside me . . to see I don’t mourn.
At Fifty, once more, .. …Babies play ’round my knee,
Again, we know children . . . . My loved one and me.
Dark days are upon me . . . . My wife is now dead.
I look at the future … . . . . I shudder with dread.
For my young are all rearing .. . . young of their own.
And I think of the years . . . And the love that I’ve known.
I’m now an old man . . . . . . .. and nature is cruel.
It’s jest to make old age . . . . . . . look like a fool.
The body, it crumbles .. .. . grace and vigour, depart.
There is now a stone . . . where I once had a heart.
But inside this old carcass . A young man still dwells,
And now and again . . . . . my battered heart swells
I remember the joys . . . . .. . I remember the pain.
And I’m loving and living . . . . . . . life over again.
I think of the years, all too few . . .. gone too fast.
And accept the stark fact . . . that nothing can last.
So open your eyes, people .. . . . .. . . open and see.
Not a cranky old man .
Look closer . . . . see .. .. . .. …. . ME!!

Pokušali smo da je prevedemo za vas
Džangrizavi starac

Šta vidite sestre?… Šta vidite?
Šta mislite… kad gledate u mene? Džangrizavog starca… ne posebno mudrog,
Nesigurnog iz navike… sa lutajućim pogledom?
Kome hrana curi… a on ne odgovara,
Kada glasno kažete… voljela bih da se potrudiš!
Koji naizgled ne primjećuje…stvari koje činiš.
I koji uvijek gubi… cipelu ili čarapu?
Koji, opirao se ili ne… pušta da radiš po volji,
Sa kupanjem i hranjenjem… da ispuniš dugi dan?
Da li to misliš?… Da li to vidiš?
Onda otvori oči sestro, jer ne gledaš u mene.
Reći ću ti ko sam… dok sjedim ovdje tako mirno.
Dok radim šta želiš… dok jedem po tvojoj volji.
Ja sam dijete od deset… sa ocem i majkom,
Braćom i sestrama… koji vole jedni druge.
Mladić od šesnaest… sa krilima pod petama
Koji sanja da će uskoro… ljubav da spozna.
Mladoženja od skoro dvadeset… moje srce poskakuje.
Sjećam se zakletve… koju sam obećao da ću održati.
Sa dvadeset i pet, sad… imam djecu svoju.
Koja me trebaju da ih vodim… i srećan, topao dom obezbijedim.
Čovjek od trideset… Moji mladi rastu brzo,
Vezani jedni za druge… vezama koje će da traju.
Sa četrdeset moji mladi sinovi… su odrasli i otišli,
Ali moja žena pored mene je… da osigura da ne žalim.
Sa pedeset, ponovo… bebe se igraju oko mojih koljena,
Ponovo znamo djecu… ja i moja voljena.
Mračni dani su predamnom… moja žena sad je mrtva.
Gledam u budućnost… i tresem se u strahu,
Pošto moji mladi sada… imaju mlade svoje.
I mislim o godinama… o ljubavi koju sam znao.
Sad sam star čovjek… i priroda je okrutna.
Šala je učiniti starost… da izgleda budalasto.
Tijelo, ono se raspada… snaga i gracioznost, napuštaju me,
Samo kamen ostaje… tamo gdje je nekad srce bilo.
Ali unutar ove stare lešine, mladić i dalje boravi.
I sa vremena na vrijeme… moje ranjeno srce naraste,
I sjećam se radosti…i sjećam se boli.
I volim i živim… život ispočetka.
Mislim na godine, premali ih je broj… koje su prošle prebrzo.
I prihvatam prostu činjenicu… da ništa ne može da traje.
Zato otvorite oči ljudi… otvorite i vidite.
Ne džangrizavi starac.
Pogledajte bliže… vidite… MENE!

Sljedeći put kad sretnete stariju osobu koju biste otpisali, sjetite se ove pjesme, pogledajte dublje i vidite mladu dušu koja sjedi ispod onemoćalog tijela.

Najljepše stvari na svijetu ne mogu biti viđene ni dodirnute, one se moraju osjetiti srcem, zato dijelite ovo sa prijateljima!

/ nadlanu/