Nijedan bračni par u historiji Bosne i Hercegovine nije izazivao toliko pozornosti javnosti, negativnih komentara, uvreda, ružnih riječi i generalno pažnje svake vrste. Sebija i Bakir Izetbegović su ”prvi par u Bošnjaka” i ne može proći nijedan dan da se ne spominju u bh. javnosti na najvišem nivou –
izuzev nekolicine ”režimskih” medija, uglavnom ih napadaju i rade to opravdano.
Član Predsjedništva BiH do prije pet ili šest godina nije bio tako omražena ličnost. Ponajviše zahvaljujući ugledi svog rahmetli oca, dobijao je glasove na izborima i mirno brojao dane na vlasti, bez većih skandala, teških izjava i generalno bez većeg uticaja na krupnu politiku u BiH.
A onda je na scenu stupila njegova dotad relativno nepoznata supruga Sebija. Potpuno u sjeni dok je Izetbegović stariji bio živ, ona je dočekala da se njen suprug makne iz sjene i nakon smrti Sulejmana Tihića potpuno ovlada najvećom bošnjačkom strankom. To je bio znak za izlazak iz mišje rupe. Prvo je izrazila želju da postane direktorica Državne bolnice. Želju su joj bez problema ispunili. Kad je vidjela da joj se može, smislila je novu želju.
Svidio joj se Klinički centar Univerziteta u Sarajevu pa je poklopila i njega. Postaje direktorica i počinje s terorom o kojem najbolje svjedoče iskustva pacijenata koji situaciju na KCUS-u opisuju kao ratnu – nema ništa osim isprepadanih doktora i mukle tišine iz koje se može pročitati jedan veliki strah, strah od otkaza, strah za egzistenciju, strah za ručak djeteta.
Ni godina nije prošla, a Sebija je imala novu metu. Sada je na red došao Medicinski fakultet. Tako je zapravo poklopila kompletan zdravstveni sistem u Sarajevu jer je Zavod za zdravstveno osiguranje – sebi osigurala prije dolaska na KCUS.
Ali nije to kraj! Sljedeća meta je ni manje ni više nego Predsjedništvo i to državno. Pošto se njen suprug nema pravo kandidovati (ističe mu drugi mandat zaredom), skoro je izvjesno da će kandidatkinja biti ona. Ni manje ni više. Dok suprug sa strane posmatra bolesnu ambiciju svoje supruge, broj penzionera koji rove po kontejnerima i djece koja gladna liježu u krevet iz dana u dan je sve veći.
Da u njemu ima barem bogda onog ljudskog, onog – kako kažu – insanskog, u startu bi sasjekao zlo i spasio ugled porodice i prezime koje nosi. Ovako, ostaće samo blijeda sjenka svog oca kojeg su u narodu poštovali i voljeli, doživljavali kao svog. Bakir će ostati jedan politički kostur kojeg se uskoro niko više neće sjećati. Čak ni predsjednikovica. Niko. Ostaće prekrižen u tamnim knjigama historije ove zemlje koja goreg od njega među bošnjačkim pukom, nije zapamtila.
/cwbih/bhdijaspora.net/
Nema komentara:
Objavi komentar