expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

srijeda, 28. ožujka 2018.

Čuveni neurohirurg dr. Paladino dolazi raditi u BiH?

Čuveni hrvatski neurohirurg Josip Paladino je prisiljen na odlazak u penziju. U utorak mu je u klinici za neurohirurgiju na zagrebačkom Rebru, odbijena posljednja molba za produženje ugovora, nakon 40 godina rada.

Ja nisam od onih ljudi koji će bilo što moliti. Meni ništa nije teško za moje pacijente. Osjećam da sa svojih deset prstiju još mogu raditi i spašavati živote. Tražio sam da mi daju da nastavim raditi temeljem statusa hrvatskog branitelja jer sam bio u Domovinskom ratu. Bez obzira na sve, moja životna misija je pomagati ljudima. Žao mi je što moja kuća nije prepoznala koliko još mogu dati – rekao je Paladino i napomenuo da radi 400 operacija godišnje, piše 24sata.hr.

Njegova supruga Zrinka je o tome objavila emotivni post na Facebooku. Njezin post prenosimo u cijelosti i bez intervencija:
“Ovaj post nije žalopojka, on je samo osvrt. Nakon dugo vremena pišem osvrt, na koji se više neću vraćati i odgovarati na komentare. Moj suprug neurohirurg Josip Paladino, koji od ispunjenja uslova za penziju zadnjih godinu i pol radi na šestomjesečne ugovore s KBC-om Zagreb, danas je dobio odbijenicu posljednje molbe za produženjem ugovora i tako nakon točno 40 godina napušta kliniku za neurokirurgiju na Rebru.


Kako su njegovi ugovori, kao penzioneru, bili ugovarani na pola radnog vremena tj. 4 sata, njegova je mjesečna plaća iznosila oko 4.500,00 kuna, ali to ga nije priječilo da svaki dan odrađuje uobičajenih deset i više sati. Ponižavajuće mi je trenutno računati koliko je onda ta satnica stvarno težila, no njemu je bilo najvažnije da je u mogućnosti biti tu za hrvatske i druge bolesnike i tako je godišnje operirao u prosjeku 400 pacijenata.
Danas je saznao da u ponedjeljak više nije u sobi u kojoj je proveo svoj radni vijek, u klinici koju je unaprijedio do svjetskog nivoa, u bolnici koju je dogradio i osuvremenio… a, meni je, kao njegovoj životnoj suputnici jedino žao što su svi pozivi svjetskih klinika upućivani na njegovu adresu posljednjeg desetljeća završavali u smeću jer je on smatrao da je najpotrebitiji ovdje.
Neurohirurška struka nije obrt koji se može savladati. Za neurohirurgiju se rađate ili ne, a tek neki su blagoslovljeni sposobnošću kojom je iz nepoznatog razloga blagoslovljen baš on i zahvaljujući čemu mnogi žive i funkcioniraju. U ovom dijelu Evrope nema osposobljenijeg operatera za segmente neurohirurgije kojom se on bavi, no naša je politika i njezini velikani odlučila da za njega na Rebru više nema mjesta.
On će bez operisanja koje mu život znači teško i disati pa će vjerovatno nastaviti praksu u Mostaru ili gdje već pa kako bude svima koji budu u nevolji. Jadna je zemlja koja tako postupa s onima koji ne žive za sebe, pa čak niti za svoju obitelj, koliko žive za bolesne i potrebite. Ne trebam komentirati da njegove američke i evropske kolege i u osamdesetima, ako ih služe ruke i vid, operiraju i čuva ih se kao kap vode na dlanu.
Pametne nacije čuvaju svoje stručnjake teških specijalizacija koji su se dokazali kao što se to dokazao Josip Paladino, koji je još dugo mogao nesebično pomagati. Možda zapravo moram zahvaliti malenoj družinici kojoj moj muž smeta jer će vjerojatno naš obiteljski budžet biti popravljen njegovim odlaskom na rad negdje drugdje, a i sigurno ću odahnuti ne gledajući nova ispisivanja molbi za nova šestomjesečna produženja na četiri sata i četiri i pol tisuće kuna jer puno više zarađuju i čistačice hrvatskih kuća na četverosatnom radnom vremenu.
One, doduše, ne mogu izvlačiti tumore iz bolesnih glava i kičmi, ali, Bože moj, kao da je to u ovoj zemlji i bitno… Bitno je onim redovima i redovima bolesnih koji svakodnevno čekaju pred njegovom ambulantom i inzistiraju da ih primi baš on. I prima ih. Do petka. Pa ko ga treba, do petka je tu.
Vjerocatno mu je popularnost i presudila u ovoj i ovakvoj zemlji, opstojnost koje je branio i on kroz dvije i pol godine operiranja na bojištima. Sad se moram negdje sakrit da me ne pronađe kad dozna da sam ovo objavila”, stoji u objavi na Facebooku.

Iz KBC Zagreb objasnili zašto Paladinu nije produžen ugovor

U povodu odluke KBC-a Zagreb da neće produžiti ugovor o radu poznatom hrvatskom neurohirurgu Josipu Paladinu, u srijedu je iz te bolnice priopćeno kako je Paladinu istekao šestomjesečni ugovor o radu na četiri sata, pa je direktor KBC-a odlučio da neće produljiti ugovor temeljem planova za funkcioniranje Klinike za neurohirurgiju.
U saopštenju se navodi da je Paladino stekao uvjete za starosnu penziju 30. septembra 2015. godine, kada mu je bolnica, uz suglasnost Katedre za kirurgiju zagrebačkog Medicinskog fakulteta, produžila puni kumulativni radni odnos za godinu dana, a isto se dogodilo i 2016. kada mu je puni kumulativni radni odnos produžen na još godinu dana, prenosi Večernji list.
Po isteku tog ugovora Katedra za kirurgiju Medicinskog fakulteta nije dala suglasnost za ponovno produženje kumulativnog radnog odnosa pa je Paladino s navršenih 67 godina života otišao u penziju.
“Nakon toga ravnatelj KBC-a Zagreb sklapa s umirovljenikom profesorom Paladinom ugovor o radu na četiri sata uz penziju. Taj ugovor na šest mjeseci je istekao i KBC Zagreb je temeljem planova za funkcionisanje Klinike za neurohirurgiju odlučio ne produžiti taj ugovor”, navodi u saopštenju Ravnateljstvo KBC-a Zagreb.
“Iznimno cijenimo i zahvalni smo što je vrhunski stručnjak poput profesora Paladina svoj talent, profesionalne vještine i znanje stavljao na raspolaganje hrvatskim pacijentima kroz čitav svoj radni vijek. Profesor Paladino je odgojio i iza sebe u KBC-u Zagreb ostavio generaciju sjajnih neurohirurga, željnih pune stručne afirmacije, koji primjenjuju ljudske i profesionalne standarde koje jednim dijelom baštine i od profesora Josipa Paladina”, stoji u saopštenju.
/cwbih/24satahr/

Nema komentara:

Objavi komentar