Kako je vlast SDA godinama lagala branioce zemlje: Vojne knjižice bile su prva prevara boraca

Ovih dana, dok branioci zemlje sve glasnije traže svoja prava, SDA na sve načine pokušava naći krivca za stanje u kojem se nalaze borci, osim u svojim redovima.  

Uz to predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, u stilu „100.000 radnih mjesta” opet obećava nemoguće. Na Dan nezavisnosti 1. marta Izetbegović je, naime, izjavio: „Obećavam, nijedan borac neće doći u situaciju da nema sredstava za život“. Naravno, i ova izjava izazvala je buru komentara u javnosti.

Hvala, Bake...

- Hvala, Bake, na obećanju, de sad neka mu neko kaže da borci nemaju sredstava za život od 1996. godine. Sva ta sredstva za prave borce kao pijavice sisaju lažni. To je politika SDA-HDZ već 22 godine - samo je jedna od boračkih reakcija.

Ogorčeni borci još se jasno sjećaju prvih poslijeratnih godina, kada im je učinjena prva velika nepravda, a apsolutnu većinu u vlasti u FBiH imala isključivo SDA. Tada su imali priliku da sistemski riješe status boračkih kategorija koje su iz rata u kojem su branile i odbranile zemlju izašle bukvalno gladne, gole i bose.

No, umjesto rješenja, tada je osmišljena jedna od najvećih prevara boraca. Iznosi s deviznih vojnih knjižica koje su bivši borci trebali dobiti u gotovom novcu proporcionalno svom učešću u odbrani zemlje kao razliku plaća pretvoreni su u certifikate.

U vrijeme netom nakon rata, još nenavikli na predizborne kampanje, borci nisu ni shvatili da je obećanje o isplati njemačkih maraka lansirano s ciljem pridobivanja njihovih glasova i da je bilo lažno poput mnogih koja će uslijediti. Svi znamo da većina boraca nije uspjela iskoristiti certifikate koje su dobili ni za kupovinu stana, jer je takvih u toj populaciji bilo tek oko 20 posto, a većina je certifikate budzašto prodala.

Da apsurd bude veći, certifikate u iznosu od nekoliko hiljada maraka za mizeran iznos borci su bili primorani prodavati tajkunima. Oni su ih potom koristili u privatizaciji koju je, opet, osmislila SDA i koja je išla naruku samo odabranima i podobnima.

Tako su borci, i ne htijući to, postali bitna poluga za još veće bogaćenje onih na koje su, osim agresora, najviše bili kivni i u ratu i u poratnom vremenu. Oglasi o prodaji vojnih deviznih knjižica i danas se mogu naći na internetu.

Tri brata

Besim Dizdarić iz Bihaća, nekadašnji borac Petog korpusa ARBiH čija su tri brata poginula u odbrani zemlje, a jedan od njih je i čuveni heroj Salih Dizdarić, dobitnik “Zlatnog ljiljana” i “Ordena zlatnog grba sa mačevima”, kaže za „Avaz“ da svoju knjižicu nije ni uzeo.

- Nisam je htio uzeti, jer za knjižicu se nisam ni borio. A jedan od razloga da je ne uzmem je i taj što se pojavila priča da su na spisku za knjižice i neki koji nisu to zaslužili. Kasnije se ispostavilo da je to bila velika prevara i drago mi je da je nisam ni uzeo i što je nisam morao prodavati budzašto, kao što su učinili mnogi - kaže Dizdarić.

Šaban Spahić, demobilisani borac iz Zenice, za „Avaz“ je kazao da su vojne devizne knjižice definitivno prva prevara koju su borci doživjeli od vlasti.

- Sjećam se izdavanja tih deviznih knjižica i certifikata. Nakon što smo ih svi dobili od vojske, s njima nismo mogli ništa. Dobro se sjećam da su borci iz nužde prodavali knjižice u bescjenje, jer nikad s njom nisi mogao ništa - pojasnio je Spahić.

Prodao 14.500 certifikata za 1.400 KM

Spahić ističe da su nakon izdavanja knjižica uslijedile mnogobrojne prevare vlasti koje traju duže od dvije decenije.  

- Jedno vrijeme se pričalo da će se moći režije plaćati s tim knjižicama, ali nikad to nije zaživjelo u ZDK, a nije ni u TK. Morao sam je prodati i to sam uradio još 1997. ili 1998. godine. Imao sam na knjižici 14.500 vrijednosti, a otišlo je to za 1.400 maraka – naglasio je Spahić.

Majka nije ništa dobila  

Dizdarić ističe i da je njegova majka preuzela knjižice za dvojicu njegove rahmetli braće, ali da nikada nije iskoristila nijedan taj certifikat. Inače, na području USK borci nikada nisu mogli plaćati ni režije certifikatima, poput boraca u Sarajevu, što je bio još jedan vid diskriminacije i selektivnog pristupa ovom problemu.

Autor:S. DEGIRMENDŽIĆ - E. HALIMIĆ

/cwbih/avaz.ba/