Amir efendija Drežnjak iz mjesta Lizoperci svake nedjelje na putu prema Gračcu, u mjestu Slatina, katolike koji stopiraju do obližnje crkve prevozi u svom automobilu. Isto tako, katolici u tim mjestima su bili prvi koji su pokrenuli akciju skupljanja novčanih sredstava za petogodišnju djevojčicu Ajlu Sefer, oboljelu od tumora na bubregu.
U Lizopercima žive samo muslimani, u Gračcu oko 15 muslimanskih porodica i više od 100 katoličkih, dok je u Slatini pola-pola
Efendija vozi katolike na misu
Efendiju Drežnjaka je ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla u domu u Lizopercima gdje se spremao da krene u Gračac u kojem svake nedjelje drži vjeronauku. Dok se sprema, priča o složnosti i dobrim odnosima između katolika i muslimana u ovim mjestima. Muslimani idu kada katolici nešto slave, a katolici dolaze kada muslimani također slave bajrame ili organiziraju iftare.
Drežnjak je prije 13 godina iz Mostara došao na službu u ovaj džemat.
"Prije tri godine džemat Gračac je pripojen mom džematu i tako sam počeo obavljati mektepsku pouku u tom mjestu. Jednog jutra, prije tri godine, krenuo sam na mektepsku pouku u Gračac i vidio sam, ne slučajno, nego Bogom određeno, da su ljudi stopirali pored puta. Pretpostavljao sam da idu na misu, jer su bile starije osobe. Stao sam im i kazali su mi da nemaju prevoza i da idu na misu svake nedjelje. Tri nedjelje zaredom sam išao i uvijek su stopirali. Nakon treće nedjelje sam uzeo njihove brojeve telefona i odlučio sam da ih uoči nedjelje uvijek pozovem", ispričao je Drežnjak.
Ukoliko je spriječen da ide u Gračac na mektepsku nastavu, on im javi da ga ne čekaju.
Drežnjak je prije 13 godina iz Mostara došao na službu u ovaj džemat.
"Prije tri godine džemat Gračac je pripojen mom džematu i tako sam počeo obavljati mektepsku pouku u tom mjestu. Jednog jutra, prije tri godine, krenuo sam na mektepsku pouku u Gračac i vidio sam, ne slučajno, nego Bogom određeno, da su ljudi stopirali pored puta. Pretpostavljao sam da idu na misu, jer su bile starije osobe. Stao sam im i kazali su mi da nemaju prevoza i da idu na misu svake nedjelje. Tri nedjelje zaredom sam išao i uvijek su stopirali. Nakon treće nedjelje sam uzeo njihove brojeve telefona i odlučio sam da ih uoči nedjelje uvijek pozovem", ispričao je Drežnjak.
Ukoliko je spriječen da ide u Gračac na mektepsku nastavu, on im javi da ga ne čekaju.
"Otprilike tri godine ih svake nedjelje vozim na misu u župu. Vodilja vjere kroz život čovjeka nas uči tome da ćeš vidjeti svako dobro, ali i zlo koje uradiš. O tome razmišlja i fra Mato, koji je prvi pritekao u pomoć maloj Ajli, isto kao što i ja tri godine vozim katolike na misu. Prije rata je ovdje suživot bio jako lijep. Komšije su se pazile, ljudi su dijelili i radost i žalost", istaknuo je Drežnjak.
Zajedno su se, kako kaže, gradile i crkve i džamije.
"Zajedno su djelovali. Ratom je to uništeno. Drago mi je da ja, zajedno sa fra Matom, imam tu čast da ponovo pokušamo spojiti ono što je prije 20 godina pokidano", poručio je Drežnjak.
Fra Mate: Ima još dobrog u ljudima
Na putu od kuće do Gračca ovaj put povezao je bračni par Anicu (77) i Cvitana (76) Drinovca. Pošli su do crkve, ali i da zapale svijeće za pokojne rođake i komšije. Anica se rodila u Slatini, odrasla i udala.Govoreći o odnosima između katolika i muslimana u njenom mjestu, Anica kaže da je sve isto kao i prije rata '90-ih godina.
"Sa svima sam bila dobra i prije, a i sada. Ko god mi je prije bio prijatelj i sada je. Efendija nas poveze na misu i kaže da ga čekamo. Da mu Bog da zdravlja. Ja svaki dan pijem kafu s komšijama muslimanima i oni sa mnom. To je ljubav, a ne kafa k'o kafa", poručila je Anica.
Cvitan kaže da se sada na ovom području živi isto onako kako se živjelo i prije rata.
"Ja sam na Slatini rođen sa svojim muslimanima, a i oni sa mnom. Kako smo se slagali prije rata, tako je i danas. Rat kod nas nije poremetio odnose. Dobrih smo para sakupili za malu Ajlu", ispričao je Cvitan.
Fra Mato Topić, župnik Župe Gračac, podsjetio je da je prošlo mnogo godina od rata i mišljenja je da postoji mnogo prostora da se čini dobro.
"Mi smo prošle godine napravili akciju koja nije svakidašnja i čini mi se da je bolje bilo da je ostala negdje u tišini, ali ako je ovo poticaj da se još neko probudi u činjenju dobra, onda neka bude. Ovdje je jedna djevojčica, Ajla Sefer, oboljela i trebao je novac za liječenje. Ovdje je većinski katolički živalj, ali smatrao sam da mi trebamo pomoći. Čini mi se da smo prvi koji smo uskočili u pomoć. Jedne nedjelje kod oltara sam najavio da će proći ljudi od kuće do kuće, samo katoličkim porodicama, i da će skupljati novac za liječenje ove djevojčice. Nisam drugačije ni osjećao ni očekivao, ali niko nije negativno komentarisao i svi su se odazvali akciji", ispričao je fra Mato.
Kako kaže, oni koji su bili na poslu u vrijeme kada se novac skupljao, naknadno su donosili novac.
"Rekao bih da ima još dobrog u ljudima. Međutim, ima i straha da se ove neke aktivnosti događaju. Bolesno je dijete i iza toga je tačka. Ništa više ne želim komentarisati. Zna se ko je ta porodica. Mi franjevci, koji smo u Bosni prisutni više od sedam stoljeća, naviknuti smo na ova događanja. Crkvu u kojoj sad stojimo gradili su muslimani. Nakon što je potopljena crkva dole sa jezerom, hodže su naređivali svojim džematlijama da su dužni volovima dovoziti kamen za gradnju ove crkve", istaknuo je fra Mato.
Napominje da su dolazili i na otvaranje crkve, ali i da se isto dešava i s druge strane gdje su u gradnji džamija pomagali katolici.
"Ovim ratom su pometene mnoge aktivnosti običnih, malih ljudi. Svaki čovjek bi volio da je do kraja čist. Međutim, rat je učinio svoje i svi imamo kojekakvih rana koje sprečavaju da čovjek bude još čišći. Ali taj narod, tu je, i pokazuje da je moguće još mnogo dobra činiti. Ovo što mi ovdje radimo teško je zaštititi od onih koji danas utiču na društvo, rekao bih i više od vjerskih zajednica, a to su političke strukture. Kamo sreće da se mi u svojim akcijama možemo distancirati i od straha od tih struktura", pojasnio je fra Mato.
Govoreći o efendiji Drežnjaku i njegovom dobrom djelu, fra Mato kaže da godinama zna da on dovozi katolike na misu.
"Žene koje dovozi nemaju nikoga mlađeg koji bi vozio automobil. One nedjeljom dolaze na misu, a on poučavati djecu, na vjeronauku. Ima nekoliko porodica koje nemaju automobil i koji su stari, koje on pozove i doveze do crkve. To jako fino funkcionira", ispričao je fra Mato.
Pojašnjava da su te babe o efendiji Drežnjaku i njegovim djelima pričale na susretima franjevačkog svetog reda u Međugorju gdje su ljudi na to gledali sa čuđenjem i pitali je li to stvarno tako.
"Sa svima sam bila dobra i prije, a i sada. Ko god mi je prije bio prijatelj i sada je. Efendija nas poveze na misu i kaže da ga čekamo. Da mu Bog da zdravlja. Ja svaki dan pijem kafu s komšijama muslimanima i oni sa mnom. To je ljubav, a ne kafa k'o kafa", poručila je Anica.
Cvitan kaže da se sada na ovom području živi isto onako kako se živjelo i prije rata.
"Ja sam na Slatini rođen sa svojim muslimanima, a i oni sa mnom. Kako smo se slagali prije rata, tako je i danas. Rat kod nas nije poremetio odnose. Dobrih smo para sakupili za malu Ajlu", ispričao je Cvitan.
Fra Mato Topić, župnik Župe Gračac, podsjetio je da je prošlo mnogo godina od rata i mišljenja je da postoji mnogo prostora da se čini dobro.
"Mi smo prošle godine napravili akciju koja nije svakidašnja i čini mi se da je bolje bilo da je ostala negdje u tišini, ali ako je ovo poticaj da se još neko probudi u činjenju dobra, onda neka bude. Ovdje je jedna djevojčica, Ajla Sefer, oboljela i trebao je novac za liječenje. Ovdje je većinski katolički živalj, ali smatrao sam da mi trebamo pomoći. Čini mi se da smo prvi koji smo uskočili u pomoć. Jedne nedjelje kod oltara sam najavio da će proći ljudi od kuće do kuće, samo katoličkim porodicama, i da će skupljati novac za liječenje ove djevojčice. Nisam drugačije ni osjećao ni očekivao, ali niko nije negativno komentarisao i svi su se odazvali akciji", ispričao je fra Mato.
Kako kaže, oni koji su bili na poslu u vrijeme kada se novac skupljao, naknadno su donosili novac.
"Rekao bih da ima još dobrog u ljudima. Međutim, ima i straha da se ove neke aktivnosti događaju. Bolesno je dijete i iza toga je tačka. Ništa više ne želim komentarisati. Zna se ko je ta porodica. Mi franjevci, koji smo u Bosni prisutni više od sedam stoljeća, naviknuti smo na ova događanja. Crkvu u kojoj sad stojimo gradili su muslimani. Nakon što je potopljena crkva dole sa jezerom, hodže su naređivali svojim džematlijama da su dužni volovima dovoziti kamen za gradnju ove crkve", istaknuo je fra Mato.
Napominje da su dolazili i na otvaranje crkve, ali i da se isto dešava i s druge strane gdje su u gradnji džamija pomagali katolici.
"Ovim ratom su pometene mnoge aktivnosti običnih, malih ljudi. Svaki čovjek bi volio da je do kraja čist. Međutim, rat je učinio svoje i svi imamo kojekakvih rana koje sprečavaju da čovjek bude još čišći. Ali taj narod, tu je, i pokazuje da je moguće još mnogo dobra činiti. Ovo što mi ovdje radimo teško je zaštititi od onih koji danas utiču na društvo, rekao bih i više od vjerskih zajednica, a to su političke strukture. Kamo sreće da se mi u svojim akcijama možemo distancirati i od straha od tih struktura", pojasnio je fra Mato.
Govoreći o efendiji Drežnjaku i njegovom dobrom djelu, fra Mato kaže da godinama zna da on dovozi katolike na misu.
"Žene koje dovozi nemaju nikoga mlađeg koji bi vozio automobil. One nedjeljom dolaze na misu, a on poučavati djecu, na vjeronauku. Ima nekoliko porodica koje nemaju automobil i koji su stari, koje on pozove i doveze do crkve. To jako fino funkcionira", ispričao je fra Mato.
Pojašnjava da su te babe o efendiji Drežnjaku i njegovim djelima pričale na susretima franjevačkog svetog reda u Međugorju gdje su ljudi na to gledali sa čuđenjem i pitali je li to stvarno tako.
Skupa pomogli oboljeloj djevojčici
Ajlina majka Semira Sefer pojašnjava da je njena petogodišnja djevojčica imala tumor na desnom bubregu. Za AA kaže da su u njenom liječenju pomogli svi, i župnik, župa, ostale komšije i Kanton.
Gračac je mjesto u kojem živi većinsko katoličko stanovništvo.
"Oni su baš pomogli. Kod nas nema toga da se gleda ko je musliman, a ko katolik. Svi smo skupa i zajedno", ispričala je Semira. Za Ajlinu operaciju su skupili više od 4.000 KM i donijeli na kućnu adresu.
"Župnik dolazi da vidi Ajlu. Ona je sada dobro. Super se osjeća. Prošle su kemoterapije, sada ima samo kontrole", dodala je Semira.
Gračac je mjesto u kojem živi većinsko katoličko stanovništvo.
"Oni su baš pomogli. Kod nas nema toga da se gleda ko je musliman, a ko katolik. Svi smo skupa i zajedno", ispričala je Semira. Za Ajlinu operaciju su skupili više od 4.000 KM i donijeli na kućnu adresu.
"Župnik dolazi da vidi Ajlu. Ona je sada dobro. Super se osjeća. Prošle su kemoterapije, sada ima samo kontrole", dodala je Semira.
/Radiosarajevo/
Nema komentara:
Objavi komentar