Dok neki nimalo ne žale za Jugoslavijom, drugi nalaze niz razloga zbog kojih tvrde da im je život u SFRJ bio bolji. Donosimo vam listu od 15 razloga zašto je nekada bilo bolje!
Tržište
Racionalni ljudi žale za tržištem. Tržište od 22 miliona ljudi daje više prilika za zaradu. Omogućuje proizvodnju većih serija proizvoda sa nižim konačnim cijenama. Carine i druge prepreke su manje. Danas imamo tržište od 550 miliona ljudi koje je dvadesetak puta veće od jugoslavenskog. Ali, na tržištu Unije mi smo najnerazvijeniji.
Socijalna prava
Zdravstvo i školstvo bili su besplatni. Liste za čekanje bile su kraće. Radno je mjesto bilo sigurno kao smrt – praktički vam ga niko nije mogao oduzeti.
Milicija
Neke stvari koje vam današnja policija riješi u roku nikad, milicija je rješavala u roku odmah. Nisu se pretjerano morali brinuti oko ljudskih prava, nezavisne kontrole, i slično. Pendrek su zvali "odgojna palica".
Kontejneri
Nikada ni jedan čovjek nije u SFRJ viđen da kopa po kontejnerima. Danas nema kontejnera koji svakoga jutra ne okuplja mnoge nesretnike, koji u njemu traže plastične boce, zavežljaje koje im ostavljaju dobri ljudi.
Takmičenje naroda
Jugoslavija je bila neka vrsta takmičarske arene za brojne narode. Svi koji su živjeli u njoj takmičili su se s nekima drugima. To je uvijek dobro, ako se odvija u fer uslovima. Očito je da su, recimo, utakmice Zvezde i Dinama, Hajduka i Partizana, Hajduka i Zvezde – da se zadržimo samo na hrvatsko-srspkim relacijama – bile “više od igre”. Odigravale su se pred prepunim stadionima, uvijek u uzavreloj atmosferi sudnjega dana.
Utakmice “velike četvorke” bile su tako magnetične da ih danas, kao argumet za obnovu jugolige, koriste čak i najfanatičniji protivnici Jugoslavije, npr Ćiro Blažević, poznatiji kao Miroslav.
Omladinske radne akcije
Danas ljudi ne vole raditi ni kad im se plati – nekada su na radne akcije širom Jugoslavije hrlile hiljade i hiljade mladih ljudi, kojima je to bilo jedinstveno iskustvo. Rad, kolektivno zajedništvo, idealizam, muzika, ljubav, žuljevi, disciplina, pobuna, simboli – sve je bilo na radnim akcijama, i što je najvažnije, odlazak od roditelja u svijet slobode. Oni koji su bili na njima, i danas ih pamte kao jedno od najljepših iskustava života.
Kinematografija
Jugoslavenski su filmovi dobivali nagrade u Veneciji, Berlinu, Cannesu, Karlovym Varima, pa čak i Oscara.
Vanjski dug
Jugoslavija je 80-ih upalila sve crvene alarme zbog vanjskog duga koji je narastao na 20 milijardi dolara. Bila je to predratna situacija. Iako je riječ o dugu države a ne opštem dugu, valja imati na umu da su današnje republike bivše Jugoslavije dužne preko 170 milijardi dolara.
BDP
Bruto proizvod većine država bivše Juge tapa u mjestu.
Deložacije
Vrlo kratko: nije bio deložacija.
Krediti
Vrlo kratko: nekad su krediti zadavali glavobolju bankama a ne građanima, a 80-ih bi vrijednost kredita zbog inflacije bila svedena na kutiju šibica. Dakako, nisu mogli svi dobiti kredit, ali oni koji su ga dobili bili su sretnici.
Zaposlenost
Nezaposlenost je bila i do četiri puta manja nego danas.
Jednopartijski sistem
Jednopartijski sistem ne omogućava nego blokira politčku slobodu. On se u nekim pitanjima pokazivao znato efikasniji od današnjega.
Krađa i korupcija
Bile su neusporedivo manje nego danas. Svi pojavni oblici, izuzev onih koji su vezani za prirodu sistema, postojali su kao zametak ovoga što se danas razvilo do čudovnišnih razmjera. Neki pojavni oblici krađe i korupcije mogući su samo u kapitalizmu, poput menadžerskih kredita, kredita s deviznom klauzulom, uništavanja tvornica kako bi se dobili placevi, i sl.
Kult bezličnosti
Osim kulta ličnosti vladao je i kult bezličnosti, pa su pojave individualizma bile osuđivane kao buržoaske. Igor Mandić s leptir mašnom početkom 70-ih bio je predmet opšteg društvenog zgražanja.
(NN/ exyugoslavija.com)
Nema komentara:
Objavi komentar