OVO JE ZABRINULO BOŠNJAKE: Pogledajte zašto Vučiću smeta bošnjački dogovor…

Ničim izazvan, premijer Srbije Aleksandar Vučić, komentirajući “ujedinjavanje na bošnjačkoj političkoj strani”, optužio je jučer lidere vodećih stranaka u Bošnjaka za, kako je rekao, nacionalno homogeniziranje, aludirajući na bajramski susret predsjednika SDA i SBB-a Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića.
Otvaranje dijaloga

Dok najveći dio intelektualne zajednice i bošnjačkih nacionalnih institucija, uključujući i Islamsku zajednicu u BiH, snažno pozdravlja otvaranje dijaloga među čelnicima vodećih stranaka, što je već dalo rezultate spašavanjem posrnule Vlade FBiH i uspostavom Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) godinu nakon izbora, Beograd u prestanku svađa u Sarajevu očito vidi problem.

To je daleko od geste prijatelja BiH, kako je glavni grad naše zemlje počeo gledati na srbijansku reformsku zvijezdu, koja polako blijedi, halalivši mu hipoteke ratne prošlosti i pustivši ga tokom posjete u maju 2014. i u srce bošnjačke duhovnosti, Gazi Husrev-begovu džamiju.

S druge strane, stav potpuno suprotan Vučićevom imaju predstavnici vodećih hrvatskih stranaka BiH, kao i utjecajnih medija, što potvrđuje njihovo snažno opredjeljenje prema interesima naše zemlje.

Njima je jasno da stabilizacija unutar bošnjačkog političkog faktora vodi stabilizaciji Federacije BiH, što posljedično ima voditi ka boljim ekonomskim i političkim prilikama u našoj domovini. Približavanje BiH Evropskoj uniji i ispunjavanje uvjeta za Akcioni plan za članstvo (MAP) u NATO-u ne smiju biti problem onima koji se žele i dalje predstavljati kao prozapadni lideri u regiji. S tog stanovišta ovakvo miješanje s druge strane Drine potpuno je neočekivano i zabrinjavajuće.

Dok Bošnjacima, kao ni njihovim liderima, nije problem, čak je i poželjna, saradnja SNSD-a i SDS-a na reformskom putu BiH, Vučić je sebi dopustio da se miješa među bošnjačka pitanja, kakvo svakako jeste otvaranje dijaloga i dogovora između Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića.

Bošnjaci se, jasno, ne boje nervoze u Beogradu. Ali, takvom politikom teško se možemo približiti realizaciji inicijative premijera Srbije o bošnjačko-srpskom dijalogu i mogućem konsenzusu. Štaviše, kako vjerovati Vučiću da mu je cilj stabilnost naše zemlje kao preduvjet stabilne regije?

Politički faktor

Moguće je da Vučiću smeta i činjenica da bi, umjesto njega, i Bošnjaci uskoro mogli dobiti snažnog reformskog lidera na Balkanu. To bi u bitnome moglo popraviti položaj Bošnjaka, čiji se politički faktor posljednjih godina pretvorio u pukog posmatrača.

S druge strane, saradnjom SDA i SBB-a, odnosno snažnim stupanjem Fahrudina Radončića na scenu, i Vučićev prostor za direktno ili posredno optuživanje Bošnjaka za terorizam, zaostajanje u regiji bitno se smanjuje.

Ne pada snijeg da pokrije brijeg… reći će naš narod. I jučerašnja gesta premijera Srbije može biti dobar odgovor onima koji su se nadali da s druge strane Drine pušu neki topliji vjetrovi. Zabrinjava da sve što je pozitivno u Sarajevu, Beograd i dalje smatra svojim problemom, pa možda čak i porazom.

Naprednjaci i stranka balkanskog kasapina

Optužbama prema bošnjačkim liderima Vučić nije principijelan. Zanimljivo je da je njegova Napredna stranka, inače izašla ispod Šešeljevog šinjela, nakon osvajanja vlasti nije koalirala s reformskim i evropski opredijeljenom Liberalno demokratskom strankom već, baš suprotno, s Miloševićevom Socijalističkom partijom, koju danas vodi portparol balkanskog kasapina Ivica Dačić. Suprotno tome, Vučić bi, znakovito, radije da reformske procese u BiH kontrolira Demokratska fronta Željka Komšića, čija je politika u posljednjih godinu dana dovela BiH u krizu.

Aleksandar i Salko

Zanimljivo je da i među Bošnjacima ima onih koji lične interese stavljaju iznad nacionalnog jedinstva. Jedan od takvih je Salko Sokolović, poslanik SDA u Predstavničkom domu BiH. Čovjek koji je duže od decenije vedrio i oblačio Hercegovinom te je svojim truhlim i sitnošićardžijskim interesima umnogome doprinio groznom položaju tamošnjih Bošnjaka danas, sada vidi opasnost u međubošnjačkom dijalogu i mogućnoj “monolitnoj vlasti”, umjesto da položi račun građanima Hercegovine za ono što je godinama radio.
(CIK.ba)