VOĐA MASONA PRIZNAO NEKE ZANIMLJIVE STVARI ISTINA ILI NE .... PROSUDITE SAMI

Uredništvo Geto Portala nije sigurno da li je intervju autentičan i zašto bi David Rockefeller ovo iznio u javnost. Međutim historijske činjenice u ovom tekstu su potpuno tačne. Zato tekst prenosimo u cijelosti….

Ovo je najveće priznanje 21. vijeka koje je izrekao David Rockefeller, bankar i biznismen, cionistički jevrej iz Amerike. Izjave Rockefellera zapravo su historijske činjenice koje manje više svi znamo…

Turci su se dugi niz godina borili protiv komunizma. 1950. godine u Turskoj je na vlast, zahvaljujući našoj pomoći, došao  premijer Adnan Menderes. Zapravo, na samom početku Menderes je s nama uspostavio veoma dobar dijalog. Zauzvrat, pomoć koju smo mu dali tokom izborne kampanje uzimao je redovno zaduženje zvano Marshall i ulagao u određene investicije u državi.

Ali, on je tako neplanski ulagao posuđeni novac, pa, kada dođe dan naplate, umjesto da plati dug on bi bio primoran da se ponovo zadužuje, i tako svaki put iznova. Zauzvrat, mi smo od njega tražili da dozvoli ulazak stranog kapitala i da našim firmama dodijeli posebne koncesije i povlastice, drugim riječima tražili smo od Menderesa da prihvati slične programe koji su doveli do kapitulacije Osmanskog carstva na što nam je odgovorio da to nikada neće prihvatiti i počeo se udaljavati od nas.

Mada nismo htjeli, ali ipak smo organizirali državni udar i u tom naletu Menderes je zajedno sa svojim radnim kolegama pogubljen. Od te skupine preživio je samo Celal (Dželal) Bajar, zato što je bio mason i zato što je Papa Roncalli (John XXIII) tako zahtijevao.

Državni udar 1980 urađen je po našem nalogu

Državni udar 1980., koji se desio u Turskoj, urađen je po našem naređenju. U to vrijeme na vlast su dolazili čas ljevičari, čas desničari i oni su vodili državnu ekonomsku politiku onako kako smo mi htjeli. Međutim, američko i evropsko razvijeno tržište se zasitilo i mi smo došli u poziciju da ne možemo prodati dovoljno robe. Na sve ovo mi smo i nad Turcima, kao i drugim zemljama trećeg svijeta, dakle nerazvijenim zemljama, počeli s primjenom našeg plana i od njih smo tražili takozvanu slobodnu trgovinu i slobodan uvoz roba. Naizgled su prihvatili naš prijedlog, ali u stvarnosti su razvlačili s konkretnim koracima.

Na hiljade mladih Turaka dalo je živote za lažne ideologije

Na kraju ovaj problem smo riješili na nama poznat način, rješili smo to po principu Ordo Ab Chaos (red iz haosa, ili zavadi pa vladaj). Dakle, prvo stvorimo haos, a onda uspostavimo red. Naši provokatori započeli su sukob između desničarske i ljevičarske ideologije. Zapravo, nakon što smo prividno odobrili rat na Kipru, uveli smo embargo tako je narodu prelila kap strpljenja, država je zapala u krizu i nije se pošteno moglo kupiti ulja i soli. I dok su se profiteri i trgovci na crno bogatili narod je zapao u veliku bijedu. Tako da provokatori koje smo poslali nisu imali težak zadatak da zavade narod. Narod se podijelio na desničare i ljevičare i započeli su sukobi. Nemiri su se u tolikoj mjeri proširili da je svakim danom na ulicama ginulo 50-60 ljudi u međusobnim sukobima. Cijela država živjela je u strahu od terorizma. Uveden je policijski sat i ljudi nisu smjeli navečer izlaziti vani. U svakom trenu neki luđak te mogao uzeti na nišan i ubiti. Na hiljade mladih Turaka dalo je život za lažnu ideologiju. Vlast se mijenjala kao na traci, ali niko od njih nije mogao da zaustavi nemire. Nakon toga, desio se državni udar i nemiri su kao rukom odneseni. Jadni narod je vidio spas u ovom uspješno urađenom udaru. Zato što je došao kraj teroru i spokoj se vratio u državu. Zapravo, zadatak naših provokatora je zvaršen i oni su maknuti sa scene. Igra koju smo ovdje igrali jeste ,zapravo, dovesti narod u bezizlaznu situaciju i u beznađe te im ponuditi „spasioca“, nakon toga taj spasioc šta god da uradi narod će to objeručke prihvatiti.

Özal je na naš zahtjev kapije širom otvorio

Vojna vlast je još neko vrijeme vodila državu i predala je vlast osobi koju smo im mi predložili. Ta osoba bio je Turgut Özal. Özal je tačno onako kako smo zahtijevali širom otvorio državne kapije. Naše firme su poput vukova navalile na ovo nevino tržište. Prvo su s niskim cijenama potukli domaću konkurenciju. Država se vrlo brzo napunila američkim i evropskim proizvodima. I dok su naše industrijske firme trošile zadnje zalihe  da bi država uspjela da namiri uvoz, naše finansijske firme (banke) polako su uvlačile državu u dužnički krevet s visokim kamatnim stopama. Na ovaj način, mi smo 80-tih godina, skoro sve države u razvoju, s ovim projektom ugušili. Osim što su bogatili naše

fabrike kupujući našeproiz vode, oni su, da bi  platili te proizvode uzimali od nas pozajmice s visokim kamatnim stopama i tako smo ih iz godine u godinu uvlačili u dužničko ropstvo.

U Turskoj je novac stekao ugled, pojmovi kao što su porodica i prijatelj su zaboravljeni

U međuvremenu, da bi se sve ovo ostvarilo Özal je korak po korak donosio potrebne zakone. Ova država se tako brzo  uklopila u sistem divljeg kapitalizma. Nismo mogli ni sanjati da će veoma brzo otkriti agresivni način izvoza. Narod je počeo da se bavi prevarama s ciljem da što kraćim i bržim putem dođe do bogatstva. Mito i korupcija, raznorazne intrige državnih banaka, imamo na desetine bankarskih skandala. Pojmovi kao što su porodica i prijatelji su odavno zaboravljeni i ugledni su postali samo oni koji imaju novac. U svom ovom procesu domaća proizvodnja je na izdisaju, počevši od malih firmi do velikih, zahvatio ih je val bankrota koji se velikom brzinom širio. U državna preduzeća na rukovodeća mjesta postavljeni su oni koje smo mi preporučili i koji su tamo samo štetu donosili. Na koncu, te firme ili su ugašene ili su pod isprikom privatizacije po jeftinim cijenama preuzete od strane naših firmi.

Prvo smo stvorili pokret kako bi smo oživili  projekat kurdske države

Özal, kojem smo isprali mozak, u posao je ušao sa svježim snovima, na poslijetku, kada je uvidio stvarnost ovog sistema i sam se prepustio strastima u vrtlogu kapitalizma. Počeo je da bogati svoju porodicu i bliske prijatelje. Došao je u takav položaj da su pored Özala počele da se rađaju prinčevi i princeze, a mi smo se zabrinuli da državu ponovo ne vraća u monarhiju. Zapravo, sve je to bila jedna prava komedija. Kako god, da bi smo ispitali reakciju države tražili smo od njega da govori o ideji o stvaranju kurdske države. Ali, ta ideja skupo ga je koštala. Mi smo, da bismo oživjeli projekat osnivanja kurdske države stvorili pokret pod nazivom PKK. I dok su se oni pozabavili s ovim pokretom država je zapala u velike ekonomske gubitke i sada, kada pogledamo na ostatak Osmanskog carstva ostala je samo šaka zemlje na kojoj danas Turska živi, tako da su došli u poziciju da sve što tražimo to i urade.

Turska je za nas veoma bitna… jedan dio važnih vodenih izvora je ovdje

Rockefeller nastavlja sa svojim govorom; Želim da se još malo zadržim na Turskoj, zato što ta zemlja ima najvažniji strateški položaj u svijetu i zbog toga je nama veoma važna. Ako ćemo gledati razloge onda ću reći slijedeće: Kao prvo, važan dio vodenih rezervi velike izraelske države pripada Turskoj. Drugi razlog je da je Turska kao većinski muslimanska država prethodnica demokratije. Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske. I kao treći razlog je da je Turska most između Evrope i Azije.

Ukoliko želimo držati pod kontrolom naftu, prirodni gas, rude i druga prirodna bogatstva onda ova zemlja mora biti u našem vlasništvu. Bliski istok je manje više u našem vlasništvu. U bliskoj budućnosti Kavkaz i druge turske zemlje srednje Azije će početi da se guše u neredima i sukobima te će tako nama u naručje pasti. Kada bi se ovi Turci  ujedinili ne bi postajala sila koja bi ih zaustavila. Zbog te prijetnje naši agenti su konstantno na oprezu. Čim  Turci započnu proces zbližavanja naši ljudi koji se nalaze na ključnim položajima u turskim zemljama istovremeno reaguju i stvaraju nerede i tako ih sprečavamo u njihovoj namjeri.

Najvažnije od svega jeste da su Turci kolijevka civilizacije i da njihovi korijeni potječu od Sumeraca

Kao četvrti razlog slobodno ću reći da je Turska najbogatija zemlja na svijetu rudama bora i ova ruda će u bliskoj budućnosti biti važnija od nafte.

Peto i najvažnije je da su Turci kolijevka civilizacije. Turci su 4.000 godina prije nove ere živjeli na području srednje Azije te su nakon velike katastrofe napustili to područje i jedni su otišli u Mezopotamiju dok su drugi preko Rusije stigli u Evropu tadašnji Arijevci. Dakle, današnji svijet opće prihvata činjenicu da su Arijevci prva civilizacija i da Finci i Mađari i drugi narodi Evrope vuku korijene od Turaka. Pored toga, velika je vjerovatnoća da su civilizacije poput Asiraca i Hitita na prostorima Anadolije u krvnoj vezi s Turcima.

3.500 p.n.e. Sumerci koji su živjeli na području Mezopotamije su prvi narod koji je izumio pismo, prvi narod koji je da bi uspostavio pravdu u narodu osnovao sud, prvi narod koji je izmislio novac i koji je prikupljao porez, prvu školu su oni otvorili i oni su pronalazači točka: dakle, prema historičarima i istraživačima, oni su polazna tačka civilizacije i to je civilizacija čije korijene nose Turci. Zašto? Zato što Sumerci nisi bili domaći narod Mezopotamije; prema istraživanjima došli smo do saznanja da mnoge riječi turskog jezika vuku korijen od jezika Sumeraca, tako smo došli do brojke od 1000 zajedničkih riječi, a pored toga, Turci danas koriste  na stotine poslovica/izreka koje su izvorno naslijeđene od Sumeraca. „Polumjesec“ bio je simbol Sumeraca, a danas vidimo da Turci na svojoj zastavi isto imaju simbol polumjeseca. Grci i Rimljani su se u mnogo čemu okoristili o Sumersku civilizaciju; primjera radi, ukrasi na njihovim građevinama i božanstva proizilaze iz sumerskih božanstava.

Ali, da bismo ovo sakrili, 2.000 godina p.n.e., dakle i pored činjenice da je 1.500 godina poslije Sumeraca oživjela Grčka civilizacija, mi smo istu svijetu predstavili kao prvu svjetsku civilizaciju. Još interesantnija je činjenica da je Egipatska civilizacija starija od Grčke; ali, i Egipćani su tek 1.000 godina poslije Sumeraca došli na nivo civilizacije koja je mogla početi s gradnjom piramida. Maje i Inke su također 2.000 godina poslije Sumeraca došli na nivo civilizacije koja je mogla početi s gradnjom njihovih piramida.

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, morali smo to spriječiti

Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, zapravo, uradili smo sasvim suprotno, njihovo historijsko i kuluturno naslijeđe smo ukrali i svijetu smo ih pretstavili kao barbare, narod koji ne poznaju pravo i pravdu i u tome smo veoma dobro uspjeli. Sumerski kraljevi Urukagina i Urnammu stvorili su narod s mnogoboškom vjerom, te su, da bi uspostavili red i spriječili nepravdu osnovali zakone, tako su oni bili preci današnjice, dok današnja Turska je nacija s vjerom u jednog Boga, ali u njoj danas zahvaljujući našim nastojanjima prevladava prostitucija, mito i korupcija, lopovluk, nepravda, nepošteno sticanje imovine i ogromna razlika u društvu.
Zapravo, da čovjek pročita historijske knjige vidio bi pravu istinu, ali današnjem čovjeku je mrsko da čita i vjeruje u sve ono što čuje.

Čak sam i ja sve do tog momenta vjerovao da su Englezi najcivilizovanija nacija. Htjeo sam promjeniti temu nakon što mi se nije svidjelo ono što sam čuo.

Nije bilo teško srušiti Osmansko carstvo

Pitao sam „Kako mislite preuzeti zemlje svijeta?“ Rothschild je sigurnijim stavom od mog započeo govor.

Rothschild: Želim ti pokazati našu snagu tako što ću navesti primjere iz historije; u Prvom Svjetskom ratu, mi smo htjeli da uništimo carstva koja su bila protiv nas, a najvažnije od svih je bilo da uništimo i rasparčamo Osmansko carstvo kako bismo dobili vlast nad rezervama nafte na Bliskom Istoku i čime bismo otvorili put stvaranja izraelske države. Osnivač izraelske države Theodor Herzl je otišao tadašnjem sultanu Abdulhamidu II te je uz finansijsku podršku naše porodice ponudio novac u zamjenu za palestinsku zemlju. Ali, sultan nas je odbio. Nama nije bilo teško uništiti Osmansko carstvo. Zato što su se osmanski sultani, umjesto s Turkinjama ženili s djevojkama iz mjesta koja su osvajali, a koje su bile druge vjere i nacije.
Naravno, poput sultanije Hurem bilo je sultanija koje su vodile glavnu riječ u državi i one su kao stranci zajedno s drugim strancima vodili rušilačku politiku u državi baš onako kako smo mi htjeli. A sultani su vjerovali da je država u sigurnim rukama i odavali su se raskošu i rahatluku. Ovako je počelo propadanje Osmanskog carstva. Osmanlije su počele s gubljenjem teritorija nakon što su naše masonske organizacije dizale narod na ustanak. Riznica se neplanski potrošila. Nakon rata bili smo veoma blizu ostvarenja cilja, ali ispred nas se pojavio lider zvani Ataturk te smo naše planove morali nakratko prolongirati. Dakako, da su desetorostruko ojačali našu financijsku stabilnost i bogatstvo u vojnoj industriji. Krajem Prvog svjetskog rata monarhija kao teza dobila je demokratiju kao antitezu te se ovom sintezom rodio komunizam.

Hitler je uz našu pomoć došao na vlast jer ovdašnji jevreji nisu pomogli u stvaranju izraelske države

Glavni razlog za početak Drugog svjetskog rata je, baš kao i sada, svjetska ekonomska kriza dok, s druge strane važno je naglasiti da naša dijaspora, dakle jevreji koji ne žive na svetoj zemlji nisu pomagali u stvaranju nove izraelske države i nisu htjeli da se vrate u svoju zemlju. Pozicija na kojoj se našao Hitler i većina njemačke nacije dakako da se dogodila uz našu financijsku pomoć. Američki financijski giganti poput Harrimana i Guaranty Trusta, uz robnu pomoć njemačkog kralja čelika Thyssena i pomoć organizacije Thule Hitler je dostigao moć da započne svjetski rat. Za ovaj posao odabrali smo Hitlera, zato što je on mrzio jevreje. Razlog njegove mržnje jeste da je njegova nana bila služavka kod jednog bogatog jevreja koja je s ovim gazdom jevrejem ostala trudna, da bi nakon što je gazdarica kuće to saznala ona bila izbaćena iz kuće. Hitlerova nana s bebom u naručju, dakle Hitlerovim ocem, nakon što nije našla neki drugi posao vratila se u konzervativno katoličko selo svome ocu. Hitler je na vrijeme saznao za ovu priču, te je zbog toga osjećao veliku mržnju prema jevrejima. Jevreje koji su odbili da se vrate u svoju domovinu smo žrtvovali s ciljem da ih uplašimo te smo dozvolili nekoliko manjih genocida nad njima, ne u onoj mjeri gdje smo svijetu plasirali priču o milionima poginulih jevreja, taj scenario smo mi smislili. Sada, sa istim scenarijem genocida optužujemo Tursku za genocid nad Ermenima. Ova glupa optužba za genocid se svalila na Turke i primorat ćemo Turke da plate odštetu vrijednu milijarde dolara. To će svakako biti težak udarac za tursku ekonomiju.

Atomska bomba nije smjela biti baćena u Njemačku gdje žive jevreji, zbog toga je isprovociran Japan

Tadašanji cionistički predsjednik Einstein poslao je pismo predsjedniku Amerike Roosveltu s namjerom da pod nazivom Projekat Manhattan napravi atomsku bombu što je za kratko vrijeme polučilo rezultat. Ali, postojao je jedan problem, ova bomba je veoma jaka i da bi se probala njena snaga Amerika mora da se uključi u rat. Međutim, u Njemačkim gradovima živi mnogo jevreja, tako da tu nismo mogli baciti atomsku bombu. Japan je isporovociran i prije nego li smo proširili vijest o tome, poigrali smo se s emocijama američkog naroda i time smo u smrt poslali stotine hiljada Amerikanaca koji su izginuli, ali na sve ovo smo zažmiruli i riješili problem atomske bombe.

Izraelska država se osnovala zahvaljujući velikodušnoj pomoći porodice Rotschild

I tako je udaren temelj izraelske države 1948. godine koja je preteča za osnivanje Velikog izraelskog carstva, a koja je osnovana od velikodušne finansijske pomoći porodice Rotschild. Ordo Ab Chaos ponovo je bio djelotvoran. U međuvremenu, države koje su bankrotirale u ratu počele su uzimati pozajmice od financijskih organizacija Harriman, Rockefeller, Vanderblit i Rotschild.

Sovjetskom Savezu dodijeljeno je dovoljno zemalja, dali smo im i financijsku podršku

Sovjetski Savez, kao prema Hegelovoj dijalektici stvoren je kao protu sila. Američka International Barnsdall korporacija dala je potrebnu opremu, i opet američka W.A. Harriman Company i Guaranty Trust dali su finansijsku podršku kako bi se istražile rezerve nafte i drugih ruda, i time poboljša ekonomija. U međuvremenu, svijet je počeo da bira strane između kapitalizma i komunizma, mi smo kao braonici kapitalizma Sovjetskom Savezu, kao protu sili, dodjelili dovoljno zemalja i kako bismo ovu igru mogli nastaviti.

Kina još uvijek nije pod našom kontrolom, ali njen doprinos ekonomiji Amerike je ogroman

Kina je zahvaljujući tehnologiji i moći mozga koju joj je poklonila američka Bechtel Korporacija danas svjetska super sila. Ova država je jedina država svijeta koja nije pod našom kontrolom. Ali, oni su veoma prisutni u američkoj ekonomiji, zato što je radna snaga jeftina, radnici koji rade za platu od 30 dolara su slatki san svakog našeg bogataša.

Ratovi u Vijetnamu, Koreji, Kambodži, Tajlandu, Indoneziji, Afganistanu, Iran – Irak, Jugoslaviji pomogli su u usavršavanju i testiranju vojne industrije

Nastavit ću svoj govor tako što ću vam dati kratke primjere iz cijelog svijeta;

Rat u Vijetnamu poslužio je da Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez testiraju svoje novo vojno oružje koje su proizveli, to je bila prilika koja se ne propušta, a istovremeno smo se rješili starog naoružanja. Hemijsko oružje pod nazivom „Agent Orange“ imalo je smrtonosne posljedice na testiranju na biljkama. Ono je jednu državu gurnulo u ekonomsku propast.

Korejski rat je podjelio državu na dva dijela i san o napretku je pao u vodu. Na ovaj način državna ekonomija je razorena. Pored toga, u ovoj zemlji smo testirali klica bombe i razne otrovne vrste poput dioksina zajedno s drugim biološkim napravama.

1970. godine Kambodžanski lider Sihanuk odbio je trgovačku saradnju s Amerikom i on je državnim udarom smijenjen i na čelo države, koja se borila s haosom, došao je Pol Pot i Crveni Kmeri.  Na Tajlandu smo također srušili vladu i uveli smo im diktatorski režim. Tajland je godinama radio za nas.

1957-1958. godine predsjednik Indonezije Suharto je nakon što je dobio pomoć u naoružanju od Sjedinjenih Američkih Država okupirao Istočni Timor i dugi niz godina sprovodio je haos, na hiljade ljudi je poginulo.

Rat u Afganistanu bio je velika prilika za Rusiju da usavrši svoju vojnu industriju. A i mi smo također dobili ogromnu priliku da vidimo dejstvo našeg oružja. Također, ova zemlja posjeduje ogromna prirodna bogatstva. Vlast u Afganistanu je u cjelosti pod našom kontrolom.

Rat između Irana i Iraka je započeo tako što smo Sadamu dali velika obećanja.  Prvi zadatak je bio da jedni drugima bombarduju naftna postrojenja. Svaka od ove dvije naftom bogate zemlje, da bi dobile rat, počele su s kupovinom našeg oružja čime su doveli svoje države do samog bankrota. Na kraju svi gradovi i naftna postrojenja će biti ponovo sagrađeni s naše strane. To je dakako otvorilo put da se oni ponovo zaduže kod nas.

1990. godine Sadama smo bocnuli i započeli rat u Zaljevu, Iračka ekonomija još jednom je doživjela krah. Da bi se Kuvajt obnovio skopljeni su ugovori vrijedni milijarde, a američka vojska se zauvjek smjestila u ovo područje. U ovom ratu s ciljem testiranja korištene su bombe sa umanjenim uranijumom. Ove bombe i nakon rata zahvaljujući raširenoj radijaciji po području su ubile na hiljade ljudi, dakako među žrtvama ima i naših vojnika, i dan danas ljudi umiru od utjecaja ovih bombi.
1990-tih godina u ratu u Jugoslaviji koristili smo kasetne bombe. Ovo tehnološko čudo od bombe prije nego li padne na zemlju rasprsne se na stotine malih bombi od kojih svaka ne eksplodira i one uvijek aktivno i spremno čekaju na svoje žrtve.

Rotthschild reče „Ove države sada su u potpunosti pod našom kontrolom i vjerujem da vam to nemoram detaljno objašnjavati“ te napravi pauzu.

Sve države držimo pod kontrolom, u suprotnom organizujemo terorističke napade

U evropskim zemljama imamo obavještajne organizacije kao na primjer Gladio u Italiji, te zahvaljujući takvim organizacijma i jedinicama cijelu državu držimo pod kontrolom. Napadi na sinagoge u Istanbulu i napadi na željeznice u Madridu mala su prijetnja tim zemljama za njihov neposluh. Rušenje Twin Towersa u Nju Jorku, napad na Pentagon, bombardovanje Kenije i Saudijske Arabije su izvršeni striktno po našem nalogu i planu. Na kraju sam se zapitao „postoji li zemlja na svijetu u kojoj nisu upleli svoje prste“. Rockefeller me onako, na moje opšte iznenađenje pogledao i na iskap popio svoje piće dovrši svoje riječi;

U svijetu nijedna mafija niti ijedan ilegalni posao ne može da se radi bez naše dozvole

Između ostalog, sve naše organizacije imaju visoke troškove. Izvor njihovog finansiranja jeste novac koji se bez poreza skuplja zahvaljujući donacijama i našim kontaktima sa mafijom. Nigdje u svijetu niti jedna mafija ne može djelovati i poslovati u ilegali a da zato država ne zna ili da im država ne dozvoli njihovo djelovanje. Da bi djelovali jednostavno moraju sarađivati s ljudima iz samog vrha države.

Takvi državnici su posebno izabrani i to su ljudi koji su gladni novca, i kada se jednom u ove poslove upetljaju više im izlaza nema. U cijelom svijetu mafija radi pod našom kontrolom, posebno pratimo zaradu prodajom droge i oružja, zato što je to najslađe zarađeni novac. S ovim zarađenim novcem mi finansiramo naše organizacije koje su naizgled nevine i njihovim djelovanjem mi finansiramo naše saradnike i druge vrste korupcije.

Zašto Sjeverna Amerika i zapadna Evropa žive u bogatstvu dok ostatak svijeta, njih 5 milijardi radi za 1 milijardu našeg društva

Ovi primjeri su vjerujte mi samo vrh ledenog brijega koji se izvana daju vidjeti. Kao što smo rekli, mi imamo kontrolu u svakom dijelu svijeta. Dakle, uvjerili ste se koliko je samo koristan i uspješan naš cilj vođen Hegelovom dijalektikom. Jeste li se ikada zapitali, zašto stanovnici Sjeverne Amerike i zapadne Evrope žive u bogatstvu i rahatluku dok se ostatak svijeta bori s bijedom, neimaštinom i nemirima? Zato što je naša rasa odabrana rasa, ostali su samo naši robovi.

Ukoliko žele da žive, cijeli svoj život moraju raditi samo za nas. 5 milijardi ljudi na svijetu radi za 1 milijardu naših ljudi. Sva bogatstva slijevaju se u naše firme i zbog toga su naše zemlje napredne. I dok naše napredne zemlje, svakim danom se sve više i više bogate, u zemljama trećeg svijeta ekonomije propadaju, stanovništvo se bori u izmišljenim ratovima i zapali su u jamu bijede iz koje izlaza nema, dok naši saradnici uživaju u raskoši i bogatstvu i čekaju na naša naređenja.

Naši saradnici će u bliskoj budućnosti pod našim patronatom i upravom da vode novu svjetsku vlast. Stanovništvo zemalja trećeg svijeta će zavisno o statusu obrazovanja raditi za nas kao obični radnici, a razvijeni narodi poput nas će biti iznad njih i upravljat će njima u jednom hijerarhijskom sistemu. Ljudi koji spadaju u ovu klasu će raditi tokom cijele godine i imat će samo slobodnu subotu dok će svi drugi praznici biti ukinuti i raditi će za platu kojom će imati samo za hljeba. Za razliku od njih naša klasa ljudi će veoma malo da radi u jednom danu dok će ostatak vremena provoditi u zadovoljstvu i opuštanju.

Prvobitno sam ovu reportažu shvatio kao jedan san, ipak kada mi na um padnu slike i stanje drugih zemalja svijeta shvatam da je realizacija ovog sna uveliko počela. I zaista da i pored toga što rijetko gledam televiziju u očima mi naviru vijesti o svakodnevnim scenama ratova, sjetih se ljudi koji su godinama u bijedi i koji su gladni. Ipak sam ja samo novinar i nemam dovoljno vremena da sve ove razloge istražim…

/ bhmagazin.org/CiK/