Juče 03.11.2016. godine malo prije 10:00 sati, ispred zgrade Opštine u Srebreniku svoj život samospaljivanjem pokušao je oduzeti Kemal Avdić. GLADUJEM JER VLAST TAKO ŽELI, pisalo je na transparentu koji je Kemal četiri dana držao u rukama ispred Opštine!
Kemal Avdić je bio pripadnik Armije RBiH tokom agresije na našu zemlju te danas živi kao demobilisani borac bez bilo kakvih primanja. Bio je pripadnik “SLANJANSKE ČETE” ARBiH i po svjedočenju njegovih suboraca bio je uzoran i hrabar branilac svoje zemlje koji je zadatke obavljao besprijekorno i bez pogovora.
Danas Kemal živi sa suprugom i sinom u Srebreniku gdje jedva sastavlja kraj s krajem u kući na kojoj su mu sprat iste izgradili i podigli saborci i prijatelji jer nije imao uslove ni za krov nad glavom.
Kemal je tri dana tražio svoju pravdu ispred Opštine u Srebreniku štrajkujući glađu. Svakome ko bi mu prišao da stane s njim i progovori par riječi i pruži mu podršku policija bi po nalogu pisala kazne i evidentirala sve osobe. Međutim, prijatelji i saborci nisu odustajali, te su svog kolegu saborca posjećivali svaki dan, posebno iz razloga jer su znali da Kemal prijeti da izvrši samoubistvo samospaljivanjem te su na taj način željeli biti u njegovoj blizini.
Nažalost, tako se i desilo četvrti dan štrajka, Kemal nije više izdržao pritisak i digao je ruku na sebe. U momentima samostaljivanja bilo je prisutno nekoliko saboraca koji su uspjeli da spriječe ono najgore. Kemal je uspio da svoj naum sprovede ali brzom reakcijom prisutnih spašen je i Kemal je pretrpio manje opekotine ali se nalazi u jako lošem paihičkom stanju kojem se još može dodati i PTSD tako da se Kemal trenutno nalazi u UKC Tuzla na neuropsihijatriji.
Kemala je i juče i danas posjetila prijateljica Sena Emkić koja nam je prenijela navedene detalje. Otišla je i obišla svog kolegu i pomogla mu u večeri i razgovorila ga malo.
Kemal je juče iako potrešen i povrijeđen uspio samo izjaviti da je to uradio ZA SVE SVOJE KOLEGE BRANIOCE koji žive život kao on.
Kemal Avdić od Opštine molio je samo da dobije bilo kakav posao i bilo gdje. Nije tražio milostinju niti je prosio novac ispruženom rukom. Tražio je samo ono što ga sljeduje pa bilo kakav posao dok mu je umjesto toga nuđena jednokratna pomoć koju je on odbio jer nije to ono od čega može živjeti i prehranjivati svoju porodicu.
Nažalost, svjedoci smo slučaja poput Kemalovog jako puno širom BiH. Svjesni smo da se državni aparat nikada nije pobrinuo za branioce države niti im bar njihovoj djeci osigurao neki vid zarade i posao. Dok se agresori i politički kriminalci širom BiH naveliko bogate, oni koji su sačuvali zemlju prinuđeni su da mole, kopaju po kontejnerima i štrajkuju a onda i dižu ruku na sebe. Nisu pitali da li treba braniti zemlju, da li treba braniti građane, znali su da treba i na tom put davali su svoje živote i zdravlje i mladost. Braneći časno zemlju od agresora nisu žalili svoju krv ali danas nisu na listi onih kojima treba da se divimo i koji treba da upravljaju državom. Oni su danas na margini i zaboravljeni dok oni koji su se skrivali i koristili period agresije za pljačku i profit danas odlučuju o sudbinama ljudi kao što je Kemal.
Nadamo se da će Kemal ubrzo biti bolje i molimo ga da nikada više ne diže ruku na sebe jer na taj način olakšava posao onima koji bi trebali da se brinu o braniocima. Nikome neće naštetiti osim sebi i svojoj prodici.
Pozivamo medije, da objave ovu priču dalje, da ne šute i ne stavljaju se na stranu onih koji bi sutra bili spremni i njih gurnuti u vatru. Kemalova jučerašnja tragedija nije očito nikome odgovarala kao tačka predizborne kampanje pa se mediji nisu ni zainteresovali pa neka ih bude stid. Neka se stide i pogledaju svoje radno mjesto na kojem sjede i zapitaju se da li je na te kancelarije nekada pucao agresorski snajper ili je granata ulijetala u te prostorije ili je čak taj prostor mogao biti još jedan od logora, što Kemal i branioci slični njemu nisu dozvolili da se desi.
AntiDayton pokret
Nema komentara:
Objavi komentar