expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

nedjelja, 16. travnja 2017.

ZELENIKA: Vrh Državne Politike, Sva Tri Naroda, Društvo Vodi U Propast!



MOSTAR – Vrh državne politike, sva tri naroda, društvo vodi u propast! Kazala je to u intervjuu za Dnevni list ugledna kardiologinja Diana Zelenika, zastupnica HDZ-a 1990. u Parlamentu BiH.
– Rekla bih da je društvo jako bolesno. Teško je procijeniti da li smo imali tešku prometnu nezgodu, pa nas boli svaki dio tijela ili su kao posljedica teške bolesti, tijelom ovladale metastaze, istaknula je između ostalog Zelenika.
– Budući da niste definirali koliki period analiziramo, onda ću se ponašati liječnički, a liječnicima se ljudi uglavnom obraćaju kada je bolest uznapredovala. Liječničkim rječnikom rečeno, očito je bolest u terminalnom stadiju, tako da nisam sigurna da li bilo tko, pa i liječnik može pravom dijagnozom i terapijom spasiti situaciju, dodala je Zelenika.
Živimo li u bolesnom društvu? Odnosno, bolje pitati ‘koliko smo mi bolesno društvo’?
– Rekla bih, jako bolesno. Teško je procijeniti da li smo imali tešku prometnu nezgodu, pa nas boli svaki dio tijela ili su kao posljedica teške bolesti, tijelom ovladale metastaze. Jako teško stanje, što god da je uzrok. Voljela bih da smo pretrpjeli prometnu, jer u tom slučaju neka nada postoji.
Liječničkim rječnikom rečeno ‘da krenemo od glave?
– Uvijek se najprije gleda u glavu, a rekla bih, kod nas je tu i najgora situacija. Vrh državne politike, sva tri naroda, društvo vodi u propast. Izjave, a na žalost i djela su nesuvisla i samo je pitanje kada će ovako munjena glava (vrh politike) svoje tijelo (narod) natjerati da skoči u ponor ili je već skočio i sada polomljen čeka spas. Znači naglasak je na nesuvisloj politici i čekanju naroda (opet mislim na sva tri)!

Možete li se osvrnuti na posljednje događaje, obljetnicu HVO-a, Mostarski gospodarski sajam?
– Kao Hrvatica, liječnica pripadnica HVO-a sudjelovala sam u Domovinskom ratu. Dvadeset pet godina od osnutka HVO-a u meni budi neopisiv ponos, sudjelovala sam u najznačajnijoj povijesti Hrvata. HVO je obranio Bosnu i Hercegovinu, HVO je obranio hrvatski narod. Ističem hrvatski narod, jer HVO je obranio i južnu Hrvatsku. Politički HVO je izborio konstitutivnost i jednakopravnost Hrvata u svojoj domovini BiH. Vidite, koliko razloga za ponos, zato dužno poštovanje svim obiteljima naših poginulih branitelja, roditeljima, djeci i suprugama. Poštovanje i svim invalidima, ma svima onima koji su bili branitelji pripadnici HVO-a. Hvala im!
U vašem glasu osjeti se doza gorčine kada govorite o tim temama?
– To ne želim niti skrivati, lijepo organizirana svečanost, mnogo dragih i zaslužnih lica, dosta i onih protokolom nezaobilaznih, ali bilo je i onih koji ni po kojem osnovu nisu dostojni da nazoče. Dobro, i to se proguta, jer svečani program i govor generala Sopte pokazao je zašto smo tu, što i koga slavimo. Međutim, provokativni govor predsjednika HNS-a Dragana Čovića, kao i uvijek zasjeni sve ono što je lijepo i na što smo ponosni. Izrečene provokacije, jasno upućene herojima rata, našim generalima Jeliću, Šiljegu, Obradoviću, Lasiću.., i da ih ne brojim, gdje ih se poziva da dođu ovdje i ovdje se zajedno s njim bore za svoj hrvatski narod, je bezobrazno i bez presedana. Najprije moram reći da je gospodin Čović dobio privilegiju da govori o domovinskom ratu i vojsci (HVO-u) u kojoj nije sudjelovao. Naši generali nisu tu, jer ih proganjaju zakoni i upravo ona politika koju je kreirao gospodin Čović. Drznuo se on da uputi kritiku i svima onima koji su spremni reći što mu ne valja, pa se u tom govoru mogao prepoznati i general Glasnović, kao i svi mi koji ne pripadamo njegovu klanu. Eto, to je neobrisiva mrlja na tako veličanstvenoj obljetnici.
Preskočili ste jubilarni 20. Gospodarski sajam?
– Ma, dok god su ovi na vlasti svaka godina i svaki događaj je jubilaran. Valjda su svjesni sebe, pa se i sami čude i slave, koliko traju. Tu su tri priče: Sajam i izlagači su odlični, pri tome mislim na gospodarstvenike, i takvo što je potrebno zemlji koja traži put razvoja. Druga priča, ili bolje reći pitanje je čiji je to sajam? U čijim ili na čijim prostorima se organizira, čija ga firma organizira. Ne vidim tu ništa državno. Treća, ili posebna priča, pokazuje da su na ovom sajmu naročitu pozornost imali gosti, neusporedivo veću od izlagača. Kako i ne bi, kada se na otvaranju sajma pojavi sva elita, uh „treće Jugoslavije“! Ovu konstataciju sam usvojila od jednog starijeg Mostarca. On pamti Vladimira Bakarića, Aleksandra Rankovića, Đuru Pucara Starog, Branka Mikulića… Jedino, rekao mi je, ovaj mi ne liči na Džemala Bjedića! Nije krio ni uspomene niti asocijacije, pa je rekao: “Uvijek je Ranković bio jači od Bakarića, samo je ovaj zadnji duže trajao, a onda će, ovaj naš je gori od Mikulića!” Najavljivaše nam dolazak gospodina Plenkovića, kao gosta koji će otvoriti sajam. Pomislih odlično, poslije onog zadnjeg političkog gafa ili namjere, kada nije mogao ni do Zagreba, a ono vijest: pritvoreno 11 pripadnika HVO-a iz Orašja. Treba li reći da je to bila loša poruka Hrvatskoj kao državi, Hrvatskom narodu u BiH ili, da ne gubim objektivnost, ako su i morali biti odvedeni u pritvor, termin i vrijeme su totalni promašaj.
Opet incident ili namjera?
– Sajam je otvorio gospodin Ivanić, valjda je tako Aleksandar naredio Draganu, a i Đuro, pardon Milorad se podsmjehivao zadovoljan. S obzirom na likove i asocijacije koje navedoh, i njihov stvarni kraj, ostale sudionike neću spominjati. Što su večer prije sajma razgovarali i što su se dogovarali, naravno ne svi sudionici, evo komentirala sam kroz ovo otvaranje sajma.
Da li je to sve, to pitanje mi stalno visi u zraku? Vrijeme iza nas me naučilo da o takvim ljudima dublje promišljam, pa sam i ovaj put imala instinkt ili očekivanja da njihova predstava na sajmu nije završila. Nije trebalo dugo čekati. I ovaj put nakon posjete i odlaska gospodina Plenkovića imamo atak na branitelje. “Policijska uprava Trebinje podnijela je izvješće Tužiteljstvu BiH, protiv umirovljenog generala Hrvatske vojske, zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u općini Livno!” Znači slijedi podizanje optužnice protiv još jednog generala i heroja domovinskog rata. Generale Gotovina, eto ne osjećajte se zaboravljeni i vi ste došli na red, a vi gospodine Plenkoviću ili ne dolazite u BiH ili napokon otvorite oči i progledajte, valjda ćete vidjeti tko vam je tko ovdje. Samo naivan čovjek do sada nije shvatio relaciju Čović, Dodik i Dodikovu ovisnost od Vučića. Ma, da kažem sve što mislim, ovisnost o Beogradu dvojice prijatelja je starija od vladavine Vučića.
Mislite li da se nešto po tom pitanju može promijeniti?
– Može, ako bude narodne volje i hrabrosti, a do tada, ovi će kao i oni nekada posegnuti za primjenom sile zakona koje su sami donosili. Uzimat će se krediti od stranih banaka za potrebe države i naroda. Narod i onako nikada nitko ništa nije pitao, a kada dođu na naplatu, narodu je kredite vraćati. U međuvremenu oni će se hvaliti investicijskim ulaganjima. Gradit će besciljne autoputove i ne perspektivne kombinate, valjda je i to nasljeđe pameti političkih uzora. Naravno, ovi danas nemaju društvenog samoupravljanja, jer su sve privatizirali, to znači da su mnogo bolji od onih prije, pa će svojoj djeci znatno više ostaviti nego nekadašnji, a ni njihova nisu slabo živjela. Evo to je moj komentar sajma, tjelohranitelja, tajnica, vozača i automobila. Jesam li nešto zaboravila?
Da ne bi bilo dileme, ja za akcize ruku ne dižem
Što je aktualno u državnom Parlamentu?
– Moram reći, Parlament se trudi da opravda postojanje, inicijativa, rasprava i odluka ima. Za razliku od svega naprijed izrečenog Parlament ima i nas, oporbu, koja je utoliko korisna i dobra što uvijek jasno i glasno iznosi svoj stav. Naravno, oporba smo pa na rezultat odluka malo ili nimalo utječemo. Trenutno su aktualne akcize, odnosno trošarine. Ma kako ih predlagači objašnjavali i opravdavali, za mene je to put ka dodatnom rušenju životnog standarda i uništavanje i ovako lošeg gospodarstva. Da je to nastavak i suptilnije kolonizacije i monetarnog ropstva, najbolje pokazuju i pritisci diplomatskih predstavništava, koji su bili usmjereni prema skoro svim parlamentarcima. Mislim, vrijeme je da shvatimo, zemlja smo sa samo 4,3 milijuna stanovnika.
Zemlja smo bogata vodom, šumom, rudama. Imamo izvrsne preduvjete za poljoprivredu i stočarstvo. Nije nam zanemariv niti industrijski potencijal, poglavito malo gospodarstvo. Mislim da je dosta prijetnji MMF-om, da treba država napraviti ozbiljniju kontrolu, ma koliko se govorilo u otvorenom tržištu, dolaska stranih banaka i stranog kapitala. Davno sam čula, “nitko nije bio da je Bosni dao, a da iz nje više nije odnio”! Svakako, ista sudbina je i Hercegovine. Vidjet ćemo, čekaju nas krupne odluke kojima moramo pokazati koliko ovu zemlju volimo i da li vidimo, odnosno želimo budućnost svoje djece u njoj. Za kraj da ne bi bilo dileme, ja za akcize ruku ne dižem.
/cwbh/ Dnevno.ba/

Nema komentara:

Objavi komentar