Kakve bi mogle biti posljedice odluke Suda u Hagu Presuda Karadžiću za genocid ruši temelje RS

Ništa na zapadnom Balkanu i BiH neće biti isto nakon presude Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom 24. marta. Ta će presuda biti razdjelnica i u političkom i u historijskom smislu. Ako Karadžić bude oslobađen, srpski politički i vjerski prvaci, Nikolić, Vučić, Dodik i patrijar Irinej, komotno mogu, zajedno sa Karadžićem, na Palama „okrenuti vola“ i uz pjesmu i gusle dovršiti projekat crtanja granica velike Srbije od Bosanske Kostajnice do Negotina i od Subotice do Kozije ćuprije i Trebinja.



 Osveta ili pravda Takav scenario je, međutim, malo vjerovatan. Ako se Sud u Hagu bude držao dosadašnjih standarda, Radovanu Karadžiću ne gine doživotna robija i presuda za genocid, ne samo u Srebrenici, nego i u drugim mjestima širom BiH, Prijedoru, Višegradu, Vlasenici, Foči, Bijeljini, Sarajevu, Zvorniku...   A to onda dovodi u pitanje ne samo temelje današnje RS, nego i politiku koju su srpske političke i duhovne vođe provodile na ovim prostorima u posljednjih 200 godina. Zna Milorad Dodik zašto tvrdi da bi osuđujuća presuda Karadžiću mogla biti osveta Srbima, a ne pravda.

 Zna se zašto Tomislav Nikolić duboko zahvaljuje Putinu što je stavio veto na rezoluciju o genocidu u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN. Očigledno je i zašto Aleksandar Vučić žali i osuđuje zločin u Srebrenici, ali vrišti kao oparen ako neko pomene genocid koji su u Srebrenici počinile vojne i policijske snage bosanskih Srba uz logističku i svaku drugu pomoć glavnih planera u Beogradu. Radovan Karadžić nije bio običan šaraf u konstrukciji velikosrpskog zločinačkog stroja. On je bio prvi predsjednik paradržavne tvorevine na tlu BiH, on je bio vrhovni komandant Vojske RS, on je naređivao i generalu Ratku Mladiću, pod njegovom rukom su bile i političke, i vojne, i policijske strukture. 

Oganj i mač Presuda njemu za genocid, presuda je i tvorevini koju je on ognjem i mačem uspostavio uz vojnu i političku podršku Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije kojeg je samo prerana smrt spasila od sudbine kakvu danas u zatvrorskoj ćeliji isčekuje Karadžić.   Doživotna robija za Karadžića tako je i doživotna robija za velikosrpski projekat i velikodržavne ambicije koje u Beogradu nikad nisu iskreno odbačene i osuđene. 

Piše: Fadil MANDAL