expr:class='"loading" + data:blog.mobileClass'>

četvrtak, 30. svibnja 2019.

Dobio je sjajan posao, a onda mu je direktor rekao da ode i pogleda ruke svoga oca… otišao je i shvatio strašnu istinu


Jedan mladić je otišao u veliku kompaniju da se prijavi za posao na važnoj poziciji. On je prošao prvi intervju, ali je od njega zatraženo da se sastane sa direktorom radi konačnog intervjua.
Direktor je pogledao njegov odličan rezime, a zatim ga je pitao:
– Da li ste primali školarinu za vrijeme školovanja? Momak je odgovorio: ne.
– Da li vam je vaš otac platio studije?
– Da. – Odgovorio je on.
– Gdje radi vaš otac?
– Moj otac je kovač.
Direktor je zamolio momka da mu pokaže svoje ruke.
Mladić je pokazao par mekih i nježnih ruku.
– Da li ste ikada pomagali svojim roditeljima u poslu?
– Nikad, moji roditelji su samo željeli da učim i čitam knjige. Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja.
Direktor je tada rekao:
– Imam jedan zahtjev za vas: Kada odete kući danas, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutru ponovo dođite kod mene.
Mladić je imao osjećaj da ima velike šanse da dobije posao.
Kada se vratio kući, pitao je svog oca da li može da opere njegove ruke.
Otac se osjećao pomalo čudno, ali i srećno i pustio je svog sina da mu opere ruke.
Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bio je to prvi put da je primjetio da su ruke njegovog oca naborane i pune ožiljaka. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale kada bi ih dodirnuo.


Bio je to prvi put da je mladić shvatio šta znači kada par ruku radi svakog dana da bi mogao da plati za njegovo školovanje. Modrice na rukama njegovog oca su bile cijena za njegovo školovanje i njegovu budućnost.
Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo da čisti i sređuje očevu radionicu. Te noći, on i njegov otac su pričali do kasno.
Narednog jutra, momak je ponovo posjetio direktora.

Momak je odgovorio:
– Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam mu očistio radionicu.
– Sada znam da bez pomoći roditelja ne bih postao ono što sam danas. Pomažući svom ocu, shvatio sam koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je važno i vrijedno pomagati porodici.
Direktor je rekao:
– To je ono što tražim kod svojih radnika. Želim da zaposlim nekoga ko zna da cijeni pomoć drugih i ko ne stavlja novac na prvo mjesto. Primljeni ste.
Dijete koje se mazi i pazi i kome se daje sve što poželi obično razvija takav mentalitet da misli da ima pravo na sve i uvijek sebe stavlja na prvo mjesto, ignorišući napore svojih roditelja. Takav pristup ni na koji način ne pomaže djeci.
Možete vi pružiti svom djetetu velike i skupe stvari, ali postarajte se da ono nauči i šta znači ribati pod ili farbati zid.
Naučite ga da treba da opere sudove nakon obroka, ali ne zato što nemate novca da unajmite nekog ko će to uraditi umjesto njega, već zato što mora da shvati vrijednost rada.



/cwbih/webtribune.rs/

Nema komentara:

Objavi komentar