Od trenutka kada je Međunarodni olimpijski komitet 1978. godine u Atini odabrao Sarajevo za organizatora XIV Zimskih olimpijskih igara, naredne godine su bile nezaboravne za Sarajlije i za sve Jugoslovene. Činilo se da je Sarajevo postalo centar svijeta.
Olimpijada je donijela izgradnju saobraćajnica, hotelskih kompleksa kako na planinama (Bjelašnica, Igman, Jahorina) tako i u gradu, sportske centre Skenderiju i Zetru te žičare i ski liftove.
Od 8. do 19. februara Sarajevo je otvorilo vrata i poželilo dobrodošlicu svima. U programu je bilo alpsko skijanje (Bjelašnica i Jahorina), bob i sankanje (Trebević), hokej i umjetničko klizanje (Zetra i Skenderija), biatlon, nordijsko skijanje i skokovi (Igman).
Jugosloveni se sa radošću sjećaju Olimpijade po svečanom otvaranju na stadionu Koševo kada je Olimpijski plamen upalila klizačica Sanda Dubravčić.
Sjećaju se sreće kada je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu .To je bila prva medalja koju je Jugoslavija dobila na zimskim olimpijadama, a Sarajlije su Jureta bodrile sa transparentima “Volimo Jureka, više od bureka”.
Najveća radost, između ostalog je bio snijeg kojeg su tada svi priželjkivali, a koji nije pao sve do noći sa 7. na 8. februar kada se desila čarolija. Snijeg je počeo padati i uskoro je zatrpao Sarajevo i okolne planine.
I nakon 32 godine Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu se pamte. Sa nostalgijom se Jugosloveni sjećaju nekih boljih dana, suživota, zajedništva i sigurno je da je Olimpijada ostala jedna od najboljih stvari koje su se desile gradu Sarajevu i državi Jugoslaviji.
Čak je i kompanija Koka Kola kreirala originalnu ambalažu za ovu prigodu:
/cwbih/novayug/
Nema komentara:
Objavi komentar