Bosanskohercegovački režiser Timur Makarević je u aprilu ove godine završio snimanje prvog bosanskohercegovačkog horor filma Jezero. Ovaj film jedva čekaju vidjeti brojni ljubitelji ovog žanra iz Bosne i Hercegovine. Makarević za Radiosarajevo.ba navodi da je smontirao prvu verziju: „Sada se to malo hladi, pa ću se vratiti u montažu da napravim malu vremensku distancu i probam objektivno da pogledam film te da privedem to kraju, barem što se tiče montaže.“ Makarević navodi da nije obavezan rokom, tako da nije želio da ulazi u priču oko premijere filma, ali misli da će plasiranje filma najviše odrediti sami kraj montiranja. Na pitanje da li bi želio da možda “Jezero” ugleda svjetlo dana na nekom festivalu, navodi da je film više žanrovski i da nije rađen primarno da bi išao na festivale, ali ne isključuje mogućnost da završi na nekom festivalu u budućnosti. „Jako sam zadovoljan urađenim.
Prošlo je manje od godinu dana od prve ideje za film, pa evo i do prve montaže, tako da mi je to najveće zadovoljstvo jer sam prvi film radio od prvog scenarija do premijere – osam godina. Ovo je sada puno kraće, to mi je i cilj – da promijenim to i završim ga u nekom razumnom roku“, rekao je Makarević za Radiosarajevo.ba. Režiser Timur nije nešto posebno ljubitelj horora, a što se tiče jugoslovenske kinematografije i horora, govori da se sjeća Variola vere kao vrlo strašnog filma. Navodi da je više ljubitelj misterije i da je Jezero, zapravo, nešto između horora i misterije. „Glavni likovi su Senad i Amela koji bježe i kreću da se vjenčaju u tajnosti u Bihaću. Žele da krenu s novim životom. Ipak put ispada komplikovaniji nego što su oni zamišljali…
Uglavnom, dobacili su do jezera“, rekao je Makarević, navodeći da ne želi davati previše detalja. Film je sniman u Jajcu, a inspiracija je bilo Plivsko jezero. To je prvi film koji je sniman u ovom srednjobosanskom gradu nakon rata. „Rođen sam u Jajcu, ne živim tamo, ali svake godine se tamo iskupi moja porodica koja se raselila svuda po svijetu. Nekako uspijemo jednom godišnje da se družimo. Puno vremena provodimo u kampu pored jezera i uvijek mi je ta atmosfera tamo djelovala interesantno. Dugo je vremena u glavi ‘čučala ideja’ za ovaj film. Jednostavno – ambijent me izazivao vizuelno, izgleda misteriozno. Sve je krenulo otamo, ustvari“, govori Makarević.
Navodi i da je bilo više glumaca nego ljudi iza kamere. „Ljudi su se maksimalno dali tokom snimanja, atmosfera je bila sjajna. Za relativno kratko vrijeme je snimljen film – za 14 dana, a to je inače teško. Svi smo ‘potegli’ i uspjeli. Svi smo bili uvučeni u priču i bili smo ‘kao jedan'“, govori Makarević. Navodi da ne želi više da otkriva o filmu, želi da ostane obavijen velom tajni i da privuče što više ljudi da ga vidi. Makarević je 2017. godine osvojio nagradu za najboljeg režisera na International independent festivalu u Francuskoj za svoj debitantski film Ništa, samo vjetar, tako da ne sumnjamo da i Jezero čeka svijetla budućnost.
/cwbih/Tuzlanski.ba/radiosarajevo.ba/
Nema komentara:
Objavi komentar