Aso iz Iraka prezimit će u Salakovcu, a nakon toga će put Njemačke. Tvrdi nam da se za njegovog života stanje u Iraku neće promijeniti
Mladić imena Aso dolazi iz Iraka. Već dva mjeseca boravi u Izbjegličkom centru Salakovac kod Mostara. Svakodnevni odlasci u grad, poneka kafa u obližnjem restoranu i komunikacija s prijateljima i rodbinom rasutom po svijetu, njegova su svakodnevnica. U Mostar je došao iz Sarajeva. I kao većina migranata smještenih u Centru kod Mostara, navodi da se na ovaj korak odlučio bježeći od zime. Dok razgovaramo, temperatura zraka (oko podneva) iznosi 15 stepeni Celzijusa. Inače, ovogodišnja jesen u Hercegovini dosad nije obilovala niskim temperaturama i kišama. Aso tu namjerava ostati još neko vrijeme, a onda krenuti dalje.
Nikad nazad
Krajnje odredište je, očekivano - Njemačka. Za razliku od naših ranijih sagovornika, on u ovoj zemlji nema braću, sestre ili rođake, ali kako umije i zna - želi do tamo.
- Lijepo je, kažu mi i u ostalim zemljama na Zapadu. Njemačka je ipak prioritet. To je država u kojoj se dobro živi i u kojoj caruje demokratija. Nijemci poštuju i migrante, kaže nam.
Pitamo je li naišao na srdačne i tople Bosance i Hercegovce.
SVAKODNEVNI ODLASCI DO GRADA AUTOBUSIMA MO BUSA
- Da! I ovdje žive srdačni ljudi. A znam da generalno stanje nije dobro i da ste i vi skoro pa siromašno društvo, odgovara nam.
Neimaština je i Asov najveći problem. Od kuće je otišao trbuhom za kruhom, dok nazad zadugo ne planira.
- Vratio bih se samo ukoliko bi se stanje u Iraku drastično promijenilo. Iako sam od rođenja optimističan, ne vjerujem da će za mog života tamo biti bolje. Nismo kao društvo zreli i to je problem ne samo Iraka već i ostalih zemalja iz kojih su ljudi danas rasuti po svijetu, priča nam.
Zanimljivo je da su u Salakovcu danas smješteni i brojni Iranci. Aso priča da u njegovoj zemlji i Iranu postoji znatan procenat bogatog stanovništva, ali i skoro jednako toliko siromašnih.
- Dešavalo se da u jednom danu nemam šta da jedem, a da susjed istovremeno skupocjenu hranu daje svom psu. To su stvari koje bole i koje su me otjerale u Evropu, ističe Aso.
Klima mi prija
U Salakovcu je, kaže, hrane sasvim dovoljno, ali je teško naviknuti se na nju. Specijaliteti na Istoku mnogo se razlikuju od ovdašnjih. I to je jedino na što se mogao požaliti.
- Smještaj je sasvim pristojan. Klima prija, u Centru danas nema problema. Ljudi koji rade tu uvijek su na raspolaganju, dodaje skromni državljanin Iraka.
U Salakovcu će sigurno prezimiti, s dolaskom proljeća nastaviti putešestvije Evropom. Nada se da je jedan od njemačkih gradova i njegovo krajnje odredište. A Bosnu i Hercegovinu će pamtiti po lijepom.
Nema komentara:
Objavi komentar