Osvrnuo se na odlazak u Ameriku, ali i nedavnu nagradu Večernjakov pečat za medicinu.
– Iskazali ste mi čast jer dobivam nagradu u svojoj Bosni i Hercegovini, primit ću je u Sarajevu – rekao je Arnautović.
Istakao je da je tokom karijere dobio mnoga priznanja, no međutim, “ova ispred Vijećnice, Večernjakov pečat za medicinu u konkurenciji 15 vrsnih liječnika, hirurga, profesora, dekana, rektora, posebna je” te je dodao da će imati posebno mjesto u njegovoj kancelariji.
O tome koliko je rada i odricanja trebalo kako bi se došlo do nivoa jednog od najboljih u svijetu, Arnautović je rekao da je bilo dugo, teško i lijepo.
– Mnoge godine odricanja, rada – noću, vikendima. I što je najzanimljivije, sada radim i najviše jer se obveze povećavaju, dužnosti traže predan rad, mlađe kolege trebaju mentore za pisanje radova, publikacije. Ali mi je najveće zadovoljstvo kada jednu moju naučnu ideju mladi kolega ili kolegica publiciraju uz moje mentorstvo u najboljim neurohirurškim časopisima. Nije bilo lako. Došao sam u Ameriku s dva posuđena kofera i 2.000 dolara u džepu. Bez američke neurohirurške licence, za privremeni boravak, bez posla. Korak po korak, godinu po godinu, “američki san” se gradio i sada, gledajući unazad, nije mi baš najjasnije kako je sve to uspjelo – ponovno ispiti za Medicinski fakultet (čuveni USMLE ispiti I., II. i III. dio), pa opet cijela neurohkirurška specijalizacija, neurohirurški ispit – pismeni pa usmeni do American Board of Neurological Surgery Certification – sve do doktorata. I onda svake godine obvezna recertifikacija kojoj podliježu svi neurohirurzi. Dnevne operativne obaveze, naučno-istraživački rad, predavanja po cijelom svijetu, članstvo u neurohirurškim savezima, uredništvo u najvećim neurohirurškim časopisima. Na kraju, s osmijehom na licu sjećam se svih teških, ali i lijepih dana. I, Bože zdravlja, da još doprinesem ovoj struci – rekao je Arnautović.
U Memfisu, na čijem je čelu, doktor Arnautović je kazao:
– To je najveća bolnica u Memfisu s petnaestak satelitskih bolnica u regiji, tri države, Tenesi, Misisipi i Arkansas. U ime moje klinike izabran sam na to mjesto da vodim i razvijam neurohirurgiju. Radimo svu kazuistiku iz neurohirurgije – mikrohirurgiju, endovaskularnu neurohirurgiju, sve tumore mozga i leđne moždine, pituitarne tumore, kralježnične koštane tumore, kompleksnu spinalnu instrumentaciju, deformitete – kifoze i skolioze, funkcionalnu neurohirurgiju.
Lično se bavim hirurgijom baze lobanje, svim tumorima mozga, kralježnične moždine, pituitarnim tumorima, operativnim tretmanom Chiari malformacija, kao i kompleksnom spinalnom patologijom, posebno vratne kralježnice. Uz to, moja je klinika u proteklih 100 godina dala mnoge lidere neurohirurgije u Americi i svijetu koji su bili na čelu gotovo svih neurohirurških asocijacija. Čast je bila učiti od tih velikih kolega i mentora
Kaže da se budi oko 6.30 sati, a da je na poslu oko 7.30.
– Zatim idu operacije, klinika s pacijentima tri puta sedmično, sastanci, predavanja, specijalizanti, studenti. Kući sam obično oko 18 sati, iako znam ostati i do kasno u noć. Često su tu i poslovne večere. U prosjeku jednom mjesečno obvezan sam prisustvovati raznim predavanjima u Americi i svijetu, gostujuće profesure i tako dalje – objasnio je Arnautović.
Dodao je da je do sada imao čast u Memfisu ugostiti na subspecijalizaciji pet kolega iz Sarajeva, jednog iz Mostara, tridesetak iz Hrvatske, po dvojicu iz Srbije i Albanije.
– Također sam uradio dosta operacija u Sarajevu sa svojim kolegama iz Memfisa. Donirali smo dosta neurohirurške opreme, materijala. Tu je i saradnja Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti sa naučnim institucijama u Bosni i Hercegovini, pa onda zajedničke publikacije s kolegama. BiH ima dobre i talentirane neurohkirurge i treba im pomoći da dobiju što savremeniju opremu te da se mlađi što bolje izuče posjećujući svjetske centre – istakao je ovaj vrhunski neurohirurg.
Jesti zdravo koliko je moguće
BiH, kako i sam kaže, je dio njega.
– Tu je sve počelo. Posebno sam vezan uz Sarajevo, Grbavicu. Dođem 3 do 4 puta godišnje. Obiđem porodicu i prijatelje. Volim otići na Grbavicu kod prijatelja iz djetinjstva u restoran Roma kod Zige, gdje ostanemo do ranih jutarnjih sati. Odem na Željinu utakmicu. Naravno, ćevapi, bosanska jela, ali i morska hrana, a u Sarajevu imaju 2 ili 3 restorana s prvoklasnom ponudom morskih delicija – kazao je Arnautović.
Zdravstvene sisteme BiH i SAD kaže da je teško uporediti.
– U SAD se u tehnologiju ulažu velika sredstva. Završetkom specijalizacije ispiti i godišnje provjere tek počinju. Prate vaš rad, odnos s pacijentima, etiku, liderstvo i tako dalje. U Americi je ljekarska profesija najcjenjenija – mnogo je dano, ali se dosta toga od ljekara i očekuje. Moja je želja da se bosanskohercegovački zdravstveni sistem tokom godina približi američkom – rekao je doktor Arnautović.
Kaže da je naučno najviše najviše publicirao u nekoliko velikih kazuističkih cjelina.
– Hirurgija baze lobanje u području “sella turcica” (turskog sedla), hirurgija pituitarnih tumora, hirurgija tumora kralježnične moždine, hirurgija hemangioblastoma, hirurgija Chiari malformacije i hirurgija vratne kralježnice. U slobodno vrijeme bavim se i istraživanjem historije neurohirurgije – istakao je Arnautović.
Arnautović kaže da je potrebno ići na redovne godišnje ljekarske kontrole.
– Važno je biti aktivan, što više se kretati. Jesti zdravo koliko je moguće. Odlazak u prirodu je preporučljiv – savjetuje Arnautović i dodaje:
– Sve nas je iznenadio taj opaki virus (koronavirus), ali, uz pomoć vakcina, izgleda da smo se uspjeli oduprijeti. Naravno, sada, kada je pandemija utihnula, druge bolesti koje su potiskivane izlaze na površinu. Imam veliko povjerenje u medicinu, posebno američku. Srećom, imam veliki broj kolega i prijatelja drugih specijalnosti s kojima redovno razgovaram i dobivam savjete po potrebi o raznim medicinskim problemima.
/cwbih/vecernjilist/
