Ostao sam na Ilidži i kada je trajao rat, iako nisam mislio da se može dogoditi to što se desilo” – seća se Hamid Dedović, sa Ilidže.
Mnogi Muslimani su maltretirani, a mene su spasavale komšije Srbi
U kuću mi je ušlo šest bradatih ljudi, četnika, sa oznakama “Belih orlova”. Sa vrata su počeli da maltretiraju ženu, dvije ćerke i mene. Za njima je utrčala komšinica, Srpkinja i rekla:
“Ne dirajte čovjeka, dobar je!”
Nasrnuli su i na nju da je biju.
Mene su odveli do kapije, gdje su sakupljali Muslimane, koje su negdje slali. Međutim, komšija Bora je sav crven, zadihan i uznemiren, dotrčao i stao ispred mene i rekao:
“Evo mene umjesto njega. Mene vješajte, a njega pustite!”
Zbunjeni njegovom srčanošću – zaista su me pustili.
Kroz nekoliko dana Boro mi je rekao:
“Moram da ti pomognem da izađeš. Ne mogu da te zaštitim od četnika, maltretiraju i mene.”
On mi je omogućio da sa Ilidže pređem u Buća Potok i tako nas spasio.
“Ne dirajte čovjeka, dobar je!”
Nasrnuli su i na nju da je biju.
Mene su odveli do kapije, gdje su sakupljali Muslimane, koje su negdje slali. Međutim, komšija Bora je sav crven, zadihan i uznemiren, dotrčao i stao ispred mene i rekao:
“Evo mene umjesto njega. Mene vješajte, a njega pustite!”
Zbunjeni njegovom srčanošću – zaista su me pustili.
Kroz nekoliko dana Boro mi je rekao:
“Moram da ti pomognem da izađeš. Ne mogu da te zaštitim od četnika, maltretiraju i mene.”
On mi je omogućio da sa Ilidže pređem u Buća Potok i tako nas spasio.
/cwbih/nyinfo/
Nema komentara:
Objavi komentar