Nekada je odlazak na služenje obaveznog vojnog roka za mladog čovjeka i njegovu porodicu značio prekretnicu – tačku na kojoj se tinejdžer transformiše u odraslu osobu.
Služenje vojnog roka tada je značilo strateški struktuirana 24 sata i dnevni raspored koji uključuje rano ustajanje, vojne vježbe i stražu u često ekstremnim vremenskim prilikama, zahtjevan fizički i umni trening, poštivanje hijerarhije, čeličnu disciplinu i trening volje – sve smješteno u 12 mjeseci vojnog roka na udaljenoj lokaciji. To su samo su neki od zadataka i navika koje su mladi ljudi bili dužni usvojiti i održavati u toku višemjesečnog obaveznog vojnog roka, piše bh. novinska agencija Patria.
Neke od savladanih vještina i navika su se održale tokom cijelog života bivšeg vojnika.
Prolaziti vojni dril sa mladim ljudima iz drugih sredina značilo je zbližavanje i stvaranje često cjeloživotnih prijateljstava. Uniforma, identični rasporedi, obaveze, prava i ishrana reducirali su različitosti na minimum. Kroz zajedničko „izgaranje“ na poligonu i odbrojavanje dana do završetka vojnog roka, upoznavao se bližnji svoj.
Porodica više nema snažan uticaj
Poznati bh. psiholog, prof. dr. Ismet Dizdarević drži da su ranije generacije bile ponosne što mogu biti vojnici jer im je to omogućavalo da nauče mnogo toga korisnog i dobrog, i steknu korisne navike.
– Tada je to bio način da se pokaže patriotizam. Tadašnja propaganda je naglašavala da je patriotski zadatak svih mladih ljudi da stupe u redove armije. Kasnije se počelo govoriti kako to ničemu ne vodi i da je to misterizacija ljudi. Ako bi se danas stvorili uslovi za služenje vojnog roka, to bi se trebalo postaviti na relaciju između obaveznog i dobrovoljnog služenja vojnog roka. Sigurno bi bilo korisno jer bi život u takvim uvjetima omogućio tom mladom čovjeku da shvati šta je to život u okolnostima u kojima bi se on našao. Vjerovatno u tim uvjetima zajedničkog života, pogotovo vojnog života koji ima svoj red, obaveze, zahtjeve, red, ponašanje, poštivanje drugog čovjeka, poštivanje pravila – sve je to neosporno korisno jer je u vremenu u kojem živimo mlad čovjek prepušten sam sebi. Porodica nema tako snažan uticaj kao što je ranije imala. Više utiču slobodno vrijeme i mediji… Prema tome, moglo bi biti korisno da se omogući služenje vojnog roka na način na koji je to moguće.
Pritom, prof. Dizdarević prepoznaje da današnje vrijeme potencira individualizam i da mladi ljudi žele da žive život koji je van pravila i normi.
– Novi sistem bi se morao tako postaviti da on bude učenje pravila, normi ponašanja i zahtjeva na način koji će svakom pojedincu omogućiti da na jedan zadovoljavajući i njemu prilagođen način, potiče efekte koji su važni u njegovom razvoju.
Uvođenje obaveznog vojnog roka kao tema bh. digitalnih medija i društvenih mreža ponovo izlazi na površinu 2014. godine kada je građanin BiH započeo istoimenu peticiju. Ukupno 7.927 potpisa nije bio dovoljan okidač da se peticija nađe na agendi Parlamentarne skupštine BiH.
Peticija u BiH je vremenom zaustavljena, ali ne i debata, naročito u susjednim Srbiji i Hrvatskoj gdje među stanovništvom, ali i političarima, vlada veliko interesovanje za ovu temu.
Srbija za vraćanje obaveznog služenja vojske
Rezultat ankete sprovedene u Srbiji od 6. do 11. marta prošle godine pokazao je da je skoro dvije trećine građana Srbije za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka, a taj procenat je najveći upravo među onima od 19 do 29 godina, na koje bi se ta obaveza i odnosila. Anketa je sprovedena na reprezentativnom uzorku od 1.009 osoba starosti od 12 do 75 godina. Ideju o vraćanju obaveznog vojnog roka podržavaju i muškarci i žene, s tim što je muškaraca nešto više (68,2%) u odnosu na žene (55,1%).
Srbijanski ministar odbrane u to vrijeme, Bratislav Gašić izjavio je tada da rezultati ankete samo potvrđuju povjerenje koje vojska izaziva kod građana:
– Za uvođenjem obaveznog roka sada, međutim, nema potrebe, a nije ni opcija jer je za to potrebno da se obezbijede milijarde dinara za osposobljavanje kasarni koje su napuštene, poslije obustavljanja obaveznog služenja vojnog roka, kao i za nabavku opreme. Veće interesovanje mladih za Vojsku rješava se dodatnim uputama na dobrovoljno služenje vojnog roka i tako će biti i u narednom periodu, kazao je za srbijanske medije Gašić.
Tako je u septembru prošle godine za dobrovoljno služenje vojnog roka i kurs za rezervne oficire interesovanje pokazalo 1.673 kandidata, od kojih su 226 bile žene. Na dobrovoljno služenje vojnog roka u centre za obuku Vojske Srbije krajem prošle godine upućeno je oko 600 kandidata.
Predsjednica Hrvatske podržava uvođenje vojnog roka
Iako je Hrvatska ukinula obavezno služenje vojnog roka 2007. godine, na sesiji saborskog Odbora za obranu održanoj 24. februara ove godine, predloženo je da se ponovo razmotri njegovo uvođenje.
– Ja podržavam uvođenje obveznog vojnog roka, samo je pitanje koliko ćemo sredstava imati za to, izjavio je tom prilikom hrvatski ministar obrane Josip Buljević.
Gostujući na Televiziji Student, Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je da bi trebalo uvesti kraći vojni rok koji bi trajao od jednog do tri mjeseca.
– To ne bi bilo loše rješenje, posebno za studente i one koji završavaju školu i još ne mogu naći posao u tom nekom razdoblju, izjavila je Predsjednica RH u emisiji.
Tom prilikom Grabar-Kitarović je dodala da bi vojni rok pružio dodatno korisno znanje o postupanjima u slučajevima prirodnih katastrofa ili terorističkih napada.
– Moja zamisao nije bila da taj vojni rok bude nešto što vi morate odraditi za državu, nego da bude puno modernije koncipiran i da se za to dobije određena naknada, precizirala je hrvatska predsjednica.
Oružane snage BiH profesionalna vojna sila
Zakon o odbrani BiH koji je na snazi od 5. oktobra 2005. godine, uređuje Oružane snage kao profesionalnu, jednu vojnu silu koju organizuje i kontroliše Bosna i Hercegovina, sa aktivnom i rezervnom komponentom. Vrhovnu komandu nad Oružanim snagama BiH ima tročlano Predsjedništvo BiH. Oružane snage sastoje se od profesionalnog vojnog osoblja, pripadnika rezervnog sastava angažovanih u vojnu službu, civilnih lica i kadeta. Pripadnici rezervnog sastava su vojnici, podoficiri i oficiri kojima je prestala profesionalna vojna služba po ugovoru.
Ministarstvo odbrane BiH je stava da je ukidanje vojnog roka bilo dio reforme odbrambenog sistema u našoj zemlji koja je uključila i stvaranje jedinstvenog Ministarstva odbrane BiH i jedinstvenih, modernih i operativnih Oružanih snaga BiH.
– Eventualno uvođenje obveznog služenja vojnog roka zahtijevalo bi detaljnu analizu i planiranje, te bi se tek na temelju izrađenog plana moglo govoriti o svim aspektima koji bi utjecali na jedan takav složen proces kakav bi uvođenje vojnog roka bio za državu BiH. Na temelju naprijed navedenog, Ministarstvo obrane BiH smatra da se nisu stekli potrebni uvjeti za elaboriranje ove teme – bio je zvaničan stav Ministarstva za novinsku agenciju Patria.
Sličnog stava je i zapovjednica NATO-a u BiH, američka brigadna generalica Giselle Wilz:
– Odluke o veličini i mandatu Oružanih snaga BiH, uključujući i razmatranje uvođenja služenja vojnog roka, su odluke koje donosi država BiH kao suverena zemlja. Komisija za reformu odbrane je sveobuhvatno razmatrala ovo pitanje 2005. godine i zaključila da su profesionalne vojne snage kako neophodne tako i dovoljne za ispunjenje legitimnih sigurnosnih potreba BiH i ambicije u vezi članstva u Partnerstvu za Mir i NATO-u. U skladu s tim, profesionalizacija OSBiH i ukidanje sistema služenja vojnog roka i pratećih pasivnih rezervnih snaga postale su dio sporazuma o reformi odbrane iz 2005. godine i pratećeg zakonodavstva. Važno je primijetiti da skoro sve zemlje u regionu koje su imale služenje vojnog roka su ili već ga ukinule ili rade na njegovom ukidanju.
Zapovjednica Wilz naglašava da se od 2005. godine za Bosnu i Hercegovinu nije promijenilo ništa zbog čega bi ponovno uvođenje služenja vojnog roka moglo biti dobra ideja.
– Ništa u procjeni prijetnji BiH ne opravdava takav potez – zaključila je za agenciju Patria zapovjednica Wilz.
I dok je ovo zadnje zasigurno dobra vijest, ostaje pitanje kako jačati patriotizam, ohrabrivati suživot, kako stvarati osjećaj pripadnosti i poticati sticanje znanja, vještina i osjećaja odgovornosti među mladima.
Ako ne može vojska, moraju porodica i društvo.
/bh-index/
Nema komentara:
Objavi komentar