Pustite priče o otcjepljenju: U javnost procurile cifre koliko je Dodik zadužio Republiku Srpsku, podaci su katastrofalni

Spoljni dug BiH za tri mjeseca povećan je za čak 500 miliona KM i na kraju juna iznosio je 9,3 milijarde KM, a povećanju zaduženosti doprinijelo je novo zaduženje Republike Srpske. U dugu se traži rješenje za sve neefikasnosti ekonomske politike, kažu ekonomisti, prenosi BN televizija

Vlasti, ako išta znaju da rade, to je da nas sve više zadužuju.

Prema podacima Ministarstva finansija i trezora BiH, spoljni dug Republike Srpske u drugom kvartalu ove godine povećan je za 560 miliona KM u odnosu na prvi kvartal i na kraju juna je iznosio četiri milijarde 71 milion 950 hiljada maraka, a dug FBiH je u drugom kvartalu smanjen za 55 miliona KM i iznosio je 5 milijardi 131 milion 340 hiljada maraka.

Brčko distrikt i institucije BiH su ostali na približno istom nivou zaduženosti.

– Zaduženje u prošloj I ovoj godini je samo delimično rezultat vanrednih okolnosti izazvanih pandemijom virusom korona. Zaduženje je kod nas, ustvari kontinuirana aktivnost, smatra ekonomsita Milenko Stanić.

“U dugu se traži rješenje za sve neefikasnosti ekonomske politike”, ističe Stanić.

Dug raste iz godine u godinu.

Do kredita nije teško doći, ali veliki problem predstavlja to što su ti krediti skupi i što se takva finasijska sredstva neracionalno troše.

“Smatra se u ekonomiji da nije dobro angažovati kreditna sredstva kada kamatna stopa duga prelazi stope privrednog rasta. Mi smo imali početkom godine to veliko zaduženje Republike Srpske na Londonskoj berzi gdje je ukupna kamatna stopa prešla pet posto. Republika Srpska u zadnjih 20 godina nije ni probližno imala te stope rasta. Bile su ispod tri posto”, kaže Stanić.

A rezultat svega su problemi pri otplati duga.

“On se može obezbijediti samo umanjenjem stopa privrednog rasta i padom životnog standarda satnovništva. Pad privredne aktivnosti nastaje kao rezultat ograničenih sredstva za investicije. Na drugoj strani povećano zaduženje moraju da plate građani putem većih poreza. To umanjuje njihov životni standard i stvara uslove za sve teži život na ovim prostorima”, kaže Stanić.

Prema njegovim riječima, izlaz iz ovakve situacije građani traže na različite načine. Jedni odlaze u inostranstvo, drugi koji imaju značajna finansijska sredstva ne žele zbog nesigurnosti da investiraju, a treći izlaz traže u sivoj ekonomji i izbjegavaju plaćanje poreza i dažbina.

“Jasno je da nijedan način ne vodi razvoju i napretku zemlje”, zaključio je Stanić.

/cwbih/Raportba/BNtelevizija/

Mesić komentarisao Milanovićeve izjave: U moje vrijeme odnosi sa BiH su bili dobri, Čovića u Zagrebu ne mogu primati kao predstavnika Hrvata

Poslije mene se dosta toga promijenilo, ne na bolje, tako da su se odnosi sve više zaoštravali do ovoga, da predsjednik Hrvatske zaobilazi Predsjedništvo BiH, kaže Mesić

Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske, komentarisao je današnje izjave aktuelnog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji je ponovo govorio o Bosni i Hercegovini.

Milanović je, podsjećamo, odgovorio na Dodikov poziv za učestvovanje u razgovorima koji će dovesti do novog dogovora političkih stranaka u BiH.

Tom prilikom Milanović je kazao kako "neće uspjeti slomiti Republiku Srpsku", uz poruku da članovi Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović Hrvatsku nazivaju "zločinačkom državom".

Mesić je tim povodom rekao da su odnosi između dvije države bili mnogo bolji dok je on bio predsjednik Hrvatske.

- U moje vrijeme imali smo dobar odnos prema BiH, moja prva posjeta je bila u BiH jer sam smatrao da smo mi prije svega žrtve jedne brutalne agresije i da mi moramo između sebe surađivati. Međutim, poslije mene se dosta toga promijenilo, ne na bolje, tako da su se odnosi sve više zaoštravali do ovoga, da predsjednik Hrvatske zaobilazi Predsjedništvo BiH. Teško je tu biti racionalan jer svako onaj ko želi dobre odnose sa svpojim susjednom, on mora priznati institucije koje ta država ima, rekao je Mesić.

Poručio je da članovi Predsjedništva BiH nisu predstavnici naroda koji žive u BiH, nego predstavnici države.

- BiH ima instituciju Predsjedništva koja je rezultat Dejtonskog sporazuma, ali i rezultat Ustava BiH koji kaže da se iz hrvatskog korpusa bira jedan, iz bošnjačkog korpusa jedan, a iz srpskog jedan ali u RS-u. Dakle, oni nisu predstavnici jedan Hrvata, drugi Bošnjaka, treći predstavnik Srba, oni su predstavnici Bosne i Hercegovine, kazao je on.

Prema Mesićevom mišljenju, međunarodna zajednica mora pomoći kako bi u BiH došlo do rješenja.

- Ne može tamo u Beogradu primati predsjednik Srbije Dodika kao predstavnika Srba, on nije nikakav predstavnik Srba, niti može neko u Zagrebu primati Čovića kao predstavnika Hrvata, on je samo predsjednik jedne stranke koja makar sadašnjom politikom, dobrim dijelom razara institucije BiH. Beograd i Zagreb u zajednici sa međunarodnom zajednicom, sa Evropskom unijom, jer BiH mora ući u EU i kao građanska država, dakle, ta međunarodna zajednica mora pomoći da se dođe do jednog pomaka, do nekoliko koraka naprijed, rekao je Mesić u razgovoru za Hayat.

/cwbih/oslobođenje/hayat/

PROFESOR MUSA ODGOVORIO STANIVUKOVIĆU: DOBIĆETE USKORO RAVNOPRAVNE TAKMACE

Profesor Sanin Musa na društvenim mrežama je odgovorio gradonačelniku Banja Luke Drašku Stanivukoviću.

Objavu prenosimo u cijelosti:

Ee, pa Stanivukoviću, da malo ponovimo lekcije i obnovimo gradivo…

Bosna je bila država duugo prije nego što joj se u nazivu upisala i Hercegovina. To je urađeno radi interesa katoličkog življa, u Hercegovini. Isto kao što su se Srbi, tvoji preci kako kažeš, u Bosni, pisali i zvali Bošnjacima/Bošnjanima pravoslavnim, a Hrvati Bošnjacima/Bošnjanima katolicima

Vi, pravoslavni to možete provjeriti kod Ilije Garašanina, u njegovom Načertaniju iz 1844., a katolici to mogu provjeriti, npr. u sarajevskoj Katedrali, pravljenoj 1887. Tako da malobrojni svjesni ovoga kažu da je Hercegovina, u stvari, južna Bosna, i tako je zovu.

Insistiraš na izgovaranju imena Republika Srpska, a nikada ne izgovarate Bosna i Hercegovina. Za vas je ona uvijek Be i Ha, i samo to. Nikada ti, Stanivukoviću, nećemo izgovoriti Republika Srpska! Od ’96. zagovaram da se ona može nazivati samo tzv. RS, ili bosanskohercegovački entitet RS.

Tvoj grad, Stanivukoviću, Banjaluka, u stvari stari je bošnjački grad, kojeg su Bošnjaci sami branili i ginuli za njega, protiv najvećih svjetskih sila, npr. 1737., protiv Austrijske monarhije/Habsburgovaca, i zamisli pobijediše Bošnjaci sami najveću evropsku silu tog vremena…tada Stanivukoviću tvojih predaka tu nije bilo. Oni se naseljavaju tek od 1918. po Banjaluci u jednom od mnogobrojnih perfidnih planova i igara oduzimanja zemlje i imetka Bošnjacima, a dodjele istog Srbima, tada tzv. Solunašima bezemljašima. Naročito su ti sunarodnjaci po Banjaluci naseljavani nakon zemljotresa 1969.

To što Sarajevu šalješ Lgbt paradu, kažeš kako to nije u tradiciji tvoga naroda, podsjeti me…Kačavenda, da li je on ono bio pravoslavni sveštenik?!

S vama Stanivukovića treba razgovarati samo jezikom koji razumijete…

Do sada je ovaj bošnjački narod šutio, i blago vam i mlitavo odgovarao.

Zato ste se tako raspištoljili.

Ali, vjeruj mi, stanje se mijenja.

Dobićete uskoro ravnopravne takmace i sugovornike koji će vas ubijati u pojam i ponižavati činjenicama i argumentima, stavovima i dostojanstvom, isto kao što vi to decenijama radite ovom napaćenom narodu, po sarajevskim tv stanicama – stoji u objavi profesora Sanina Muse.

/cwbih/hayatba/

Ovo ti kaže Vojin Mijatović, sin Dobrivoja, Srbin i Bosanac: “Vuline, kratko ću, ti si psihički bolestan čovjek!”

Potpredsjednik SDP-a BiH,Vojin Mijatović oglasio se nakon kontroverznih izjava Aleksandra Vulina.

Njegovu objavu prenosimo u cjelosti i bez intervencija.

Postaje više degutantno regaovati na nebulozne izjave pojedinih šizofrenika

iz regiona poput Vulina, ali opet teško je prećutati takve stvari pogotovo meni kao Srbinu i Bosancu.

Ono što me zaprepaštava jeste da Srbija i Brograd ćute na ovakve izjave.

Ljudi moji 21. je vek, jel nam nije bilo odsta prolivene krvi, jel malo majki, žena i sestara plakalo za svojim najmilijim na svim stranama?

Mi u Bosni i Hercegovini još uvek tražimo kosti ubijenih na svim stranama, jel mislite da je normalno da vas predstavlja ovakav šizofrenik dok srpske, bošnjačke i hrvatske majke još plaču i mole makar za nadu da kosti svojih najmilijih pokopaju.

Jel došlo vreme da počnemo živeti normalno kao sav civilizovani svet, da nam deca žive u miru?

I koliko god se ljutili na mene ne podnosim ni srpske, ni bošnjačke ni hrvatske ekstremiste vi ste društveno dno.

Vulinu kratka poruka ti si psihički bolestan čovek i treba ti stručna pomoć, jadna Srbija i Srbi ukoliko si ti taj koji pravi “srpski svet”

Tvoju bolest leči sam i što dalje od BiH ovo ti kaže Vojin Mijatović sin Dobrivoja, Srbin i Bosanac koji poštuje Srbiju, beskrajno voli svoju zemlju Bosnu I Hercegovinu, a živi za svakog čoveka bez obzira kako 

se zove i kom se bogu moli ili ne moli”, navodi se u objavi Mijatovića.

Vijeće sigurnosti UN-a: Odbačena rezolucija o zatvaranju Ureda visokog predstavnika u BiH

Vijeće sigurnosti Ujedinjenin naroda (UN) je sa dva glasa “za” i 13 “suzdržanih” odbacilo Rezoluciju Kine i Rusije kojom se traži ukidanje Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini.

Takav ishod se i očekivao budući da su Rusija i Kina bile usamljene u zastupanju ovakve rezolucije. Ruski predstavnik Dmitrij Poljanski primio je odluku Vijeća sa žaljenjem i zamolio da ne prave dalje destruktivne korake.

Rezolucija koju su predložile Rusija i Kina predviđala je da se nakon 31. jula 2022. ukida OHR u BiH.

Američki ambasador u UN-u Richard Mills podržao je odluke Vijeća za implementaciju mira (PIC) odnosno imenovanje Christian Smidta za visokog predstavnika u BiH.

– Ne želimo podržati tekst koji podriva Dejtonski mirovni sporazum i odluke PIC-a. Odluka Vijeća sigurnosti nije neophodna da se visoki predstavnik imenuje. Svi se slažu da se OHR treba zatvoriti, a preduvjeti za to su definirani 2008., 5+2, podržali su svi članovi Vijeća, uključujući i Rusiju. Ovi uvjeti još nisu ispunjeni. Neophodne su urgentne reforme da bi se postigla stabilna država. Međutim, još postoje podjele koje sprečavaju to – rekao je Mills.

Kazao je da ovaj prijedlog Rezolucije predviđa ukidanje OHR-a bez ispunjavanja uslova 5+2.

/cwbih/fokusba/

Inzko nametnuo zakon: Negiranje genocida i nagrađivanje zločinaca u BiH postaje kažnjivo

Praktično pred sami kraj mandata Inzko posegnuo za Bonskim ovlastima i dopunio Krivični zakon BiH s nekoliko stavki

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko koji broji posljednje dane svog mandate iskoristio je Bonske ovlasti te je nametnuo niz odredbi kojim negiranje genocida, ali i više od toga tretira kao krivično djelo. Kako je objavio OHR, Inzko je to uradio putem izmjene Krivičnog zakona BiH.

Piše: A. DUČIĆ

Tako je Inzko u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine u članku 145a, iza stavka (1), dodao nove stavke (2) do (6), koji glase:

“(2) Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost,  ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stava (1) ovog člana,kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(3) Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. avgusta 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe osoba ili člana takve grupe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Ko krivično djelo iz stava (1) do (3) ovog člana izvrši tako da javnosti učini dostupnim ili joj distribuira letke, slike ili druge materijale,kaznit će se kaznom zatvora od najmanje jedne godine.

(5) Ako je krivično djelo iz stava (1) do (3) ovog člana počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je prijeteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, počinilac će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine.

(6) Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekat kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča osobu osuđenu pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin,kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.”

Kako je dalje navedeno, stav (2), koji postaje stav (7), mijenja se i glasi:

“(7) Počinilac krivičnog djela iz stava (1) do (4) ovog člana koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.”

Ovaj Zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika, ili jedan dan od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, koji god od tih dana nastupi ranije.

U obrazloženju je navedeno da se Inzko koristio ovlaštenjima koja su miudata člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog  ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; 

–Imajući u vidu izjavu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira donesenu u junu 2015. godine, u kojoj je ovaj odbor potvrdio da se genocid u Srebrenici, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti počinjeni u toku sukoba u Bosni i Hercegovini ne smiju zaboraviti ili poricati. Napominjući da se u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine, koja čini sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma za mir, izražava odlučnost “da se osigura puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava;“ Prisjećajući se da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 808 (1993), kojom je uspostavljen Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, iskazalo svoju uvjerenost da je potrebno uspostaviti poseban sud za procesuiranje osoba koje su počinile masovna ubistva i “etničko čišćenje” te da će takva procesuiranja doprinijeti obnovi i održavanju mira. Pozivajući se na pravosnažne presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, pravosnažne presude Odjela za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine i brojne izjave međunarodne podrške radu tih institucija. Svjesni činjenice da pomirenja ne može biti bez priznanja zločina i odgovornosti, te da govor mržnje, veličanje ratnih zločinaca i revizionizam ili otvoreno negiranje genocida, zločinȃ protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim sudskim odlukama ugrožavaju vladavinu prava i predstavljaju direktnu prepreku miru, pomirenju i izgradnji povjerenja i na kraju ugrožavaju izglede za sigurnu, mirnu budućnost Bosne i Hercegovine – stoji u obrazloženju odluke OHR-a.

/cwbih/fokusba/

Misteriozna smrt Huseina kapetana Gradaščevića – da li je zaista otrovan Zmaj od Bosne?

U septembru 1832. godine Husein kapetan Gradaščević je dobio ferman od sultana u kojem je stajalo da mu je dozvoljeno doći u Istanbul, ali da se nikada više ne smije vratiti u Bosnu. Nakon pet dana razmišljanja odlučio je krenuti za Istanbul. Prvo je stigao u Beograd, da bi u decembru bio otpremljen prema glavnom gradu Osmanskog carstva. Njegova supruga je zbog bolesti djeteta ostala u Beogradu i tek je u martu ili aprilu 1833. godine krenula za svojim mužem, u Istanbul. Kada ga je sultan Mahmud II primio ponudio mu je upravu nad Bosnom pod uvjetom da se potpuno pokori osmanskoj vlasti na što mu je Gradaščević odgovorio: “Za fildžan krvi ne daje se domovina”, čime je odbio ponudu. Time je Husein kapetan posljednje dane svoga života proveo u Istanbulu.

Prema jednoj verziji živio je sa porodicom u jednom stanu u Istanbulu, a prema drugoj u bivšoj kasarni janjičara u Atmejdanu, dok je njegova porodica živjela u kući nedaleko od kasarne. Vjerodostojnija je druga verzija iz razloga što su zabilježena česta kretanja Gradaščevića prema ovoj kući i izlasci iz nje. Sultan Mahmud II nije odustajao od njega, shvativši o koliko moćnoj i privrženoj ličnosti se radi, te mu još jednom ponudi povlastice – čin paše sa dva tuga u nizamskim postrojbama nove osmanske vojske, ali Gradaščević i to odbi, kazavši: “Radije ću umrijeti u nošnji svojih očeva nego da nosim nizam – uniformu jednog paše!”. Time je Gradaščević nastavio svoj život pod stalnim nadzorom osmanske policije. Uskoro se iznenada teško razboli. Dugo vremena je bio nepoznat datum njegove smrti. Prema jednom dokumentu, Bećir beg Gradaščević je od Husein kapetanove služavke, koje je sa njim bila u Istanbulu sve do njegove smrti, čuo da je Husein kapetan umro pripremajući se da proslavi mevlud 1833. godine. U dokumentu stoji: “I upravo onaj dan kada se imalo to obaviti došao je kući i uzimajući abdest pozlilo mu, počeo je povraćati i u tome ispustio dušu. Pokopan je na Ejubu (…) Mevlud 1249”. Mevlud 1249. godine je padao na 30. juli 1833. godine i po tome Huseinova smrt pada negdje ovih dana. Ipak, autori poput Ahmeda Aličića i Hamdije Kreševljakovića, koji su pisali o životu Gradaščevića, su kasnije odbacili ovaj datum, utvrdivši da je tačan datum njegove smrti 17. avgust 1834. godine, kako mu piše na nišanu. Njegov mezar na Ejjubu, kod veterinarske škole, je tokom čitavog preostalog perioda Osmanskog carstva, uglavnom ostajao zapušten i o njemu se nije marilo.

I same okolnosti pod kojima je Husein kapetan umro ostaju zagonetne, ali se vjeruje da je umro nasilnom smrću. Jedna usmena predaja kaže: “Došao mu njeki paša što je bio u Bosni sve mi se čini Salih paša, pa mu donio čašu zehera i gajtan i od sultana ferman. A slagali su mu da je od sultana. Onda mu on reko: ‘Volim čašu, neg gajtan. Gajtan će patiti”. Ipak, vrlo je moguće da je od sultana ili nekog ko je blizak sultanu, pošto je dvorska praksa bila da se ponudi ili katil ferman (otrov) ili da se osuđenik udavi gajtanom. Ukoliko se odabere otrov osmanska vlast bi takav slučaj predstavljala kao prirodan čin smrti, što je sa Gradaščevićem i učinjeno. Iako je teško utvrditi način smrti, obzirom da sačuvana predaja upućuje na ubistvo, historijski izvori o tome šta se tačno desilo Gradaščeviću još uvijek nisu pronađeni, na temelju činjenice da je Gradaščević već pred napuštanje Bosne i odlazak u Slavoniju osjećao bolest. Jedan očevidac iz Slavonskog Broda bilježi da su ga zbog težine bolesti “Dva momka (su) morala da (ga) podupiru u hodu prilikom prelaska Save”. Zbog same činjenice da u Istanbulu nije više mogao predstavljati nikakvu opasnost za Osmansko carstvo, realnije je pretpostaviti da je Husein kapetan umro prirodnom smrću, daleko od Bosne. Tuga zbog nemogućnosti da se vrati u svoju domovinu samo je ubrzala smrt. U prilog prirodnoj smrti ide i opasna kolera koja je u tom periodu harala Balkanom i Istanbulom. Ipak, sumnju na slučaj prirodne smrti bacaju usmene predaje, a i sam podatak da je njegov vjerni pratilac Hasan aga Pećki otrovan u Istanbulu.

Kao što smo već naveli, o Husein kapetanovom mezaru gotovo da se nije vodilo računa sve do uspostave Turske republike. Tokom Drugog svjetskog rata pojavila se ideja o prijenosu njegovih posmrtnih ostataka, o čemu je pisao list “Muslimanska svijest” u oktobru 1942. godine, prema čemu su se Gradaščevićevi posmrtni ostaci trebali prenijeti iz Istanbula u dvorište Gazi Husrev begove džamije u Sarajevu. Međutim, tadašnja vlast Nezavisne države Hrvatske, koja je obećala pomoć, nije ništa učinila po tom pitanju. Bio je to očit dokaz političke manipulacije prema Bošnjacima pa su i rezultati izostali. Slične ideje su se i u budućem periodu pojavljivale ali do realizacije nikada nije došlo.

/cwbih/Bosnaeinfo/