Reprezentativac BiH Ognjen Vranješ je na tijelo istetovirao lik Momčila Đujića, četničkog vojvode iz Drugog svjetskog rata poznatog po masovnim zločinima nad civilima, što je izazvalo zgražavanje u Bh. javnosti.
Kako bi ukazali Ognjenu Vranješu kakvu osobu je izabrao da ovjekovječi na svojoj koži objavljujemo kratku biografiju i priču o Momčiču Đujiću, nekažnjenom ratnom zločincu iz Drugoga svjetskog rata.
Momčilo Đujić (1907-1999) je za vrijeme drugog svjetskog rata bio komandant kvislinške formacije poznate kao Dinarska četnička divizija (službeno: Dobrovoljačka antikomunistička milicija), a nakon poraza osovinskih snaga uticajna ličnost četničke emigracije. Godine 1947. u Jugoslaviji mu je u odsutnosti suđeno za ratne zločine i proglašen je krivim. Godine 1988. je pokrenut postupak za izručenje od SAD, ali je uslijed raspada SFRJ do smrti ostao nekažnjen
Momčilo Đujić je rođen 27. februara 1907. godine kao dijete Rade i Ljubice Đujić u zaseoku Topolje kraj Kovačića u blizini Knina.
Momčilo Đujić je niže razrede gimnazije pohađao u Kninu, a više u Šibeniku. Nije maturirao; poslije sedmog razreda otišao je u Sremske Karlovce, u bogosloviju Srpske pravoslavne crkve. Nakon završetka školovanja, vladika dalmatinski Irinej rukopoložio ga je 1933. godine i dodijelio mu parohiju u selu Strmica|Strmici kod Knina. Prije stupanja u parohiju, oženio se Zorkom Dobrijević, kćerkom uglednog trgovca. Imali su troje djece: sina Sinišu i blizance Radomira i Radojku. Kao mladi pop Đujić se brzo pročuo u okolini Knina zahvaljujući strastvenim crkvenim propovjedima, zbog kojih je stekao nadimak “Pop vatra”. U isto vrijeme je stekao popularnost izgradnjom narodnog doma, kao i seoskog vodovoda. Neposredno nakon atentata na jugoslovenskog kralja Aleksandra te naglog porasta napetosti između srpskog i hrvatskog stanovništva u području Knina, pop Đujić se počeo baviti politikom, te pridružio četničkom pokretu. Uz logističku potporu žandarmerijskog generala Ljube Novakovića je organizovao četničko udruženje za ličko-dalmatinsko-bosansku Tromeđu. To se udruženje do početka drugog svjetskog rata transformisalo u formaciju s 11 posebnih jedinica.

Drugi svjetski rat
U Aprilskom ratu 1941. Kraljevina Jugoslavija je nestala, a Knin je postao dio novostvorene Nezavisne Države Hrvatske. Đujić je na to reagovao tako što je sa svojim četnicima razoružao žandarmerijsku stanicu u Strmici. Kada su ga vlasti NDH zbog toga htjele uhapsiti, Đujić se u maju iste godine sklonio u Kistanje, koje je Rimskim ugovorima pripalo Italiji. Kada je u julu 1941. srpsko stanovništvo Kninske krajine diglo ustanak protiv NDH, Đujić se iz Kistanja vratio u Strmicu.