U gradu u kojem se do radnih mjesta često dolazi na osnovu preporuka političara, mladi školovani ljudi na ivici su očaja, odlaze ili su pred odlukom da zauvijek napuste Goražde, koje im je zatvorilo sva vrata. Aida Adžović-Kadrić kao dijete je osjetila ratne strahote. Sa majkom i bratom evakuirana je 1994. godine u Sarajevo.
Očekivala ugovor
Njen brat, dijete s cerebralnom paralizom, u opkoljenom Goraždu nije imao uvjete za liječenje pa se život ove porodice nastavio u glavnom gradu, gdje im se nakon rata priključio i otac Esad, poznati goraždanski stomatolog. U Sarajevu je Aida završila fakultet i vratila se u Goražde. Danas je samohrana majka, koja pokušava raditi posao koji neizmjerno voli.
- Odradila sam šest mjeseci pripravničkog staža u Domu zdravlja u Goraždu, gdje nisam imala čak ni topli obrok. Nakon toga sam, iskreno, očekivala ugovor na bar dva mjeseca, jer bi mi i to mnogo značilo, ali to se nije desilo. Ponudila sam da radim volonterski još šest mjeseci, ali su mi rekli da to pravno nije moguće – govori Aida.
Već dvije godine je na evidenciji nezaposlenih i trenutno je jedini stomatolog bez posla. Pokušala je raditi i u očevoj ordinaciji, ali je ona odjednom postala nelegalna.
– Otac je otišao u penziju i htjeli smo da nastavim raditi tu. Dobili smo sve dozvole, ali je gradska vlast odjednom pronašla da naša kuća, u kojoj je i ordinacija, “izlazi” na općinsku površinu. I to za debljinu fasadne cigle – pojašnjava Aida.
Najniža plaća
Novca za legalizaciju porodica nije imala, a nadu da sve nije izgubljeno nedavno je probudio projekt Zavoda za zapošljavanje FBiH, koji predviđa sufinansiranje zapošljavanja kroz isplatu sredstava za doprinose.
- Poslodavac je mogao izdvojiti najnižu plaću od skoro 410 KM i ja bih na to odmah pristala, ali i tu su me odbili – navodi Aida.
Ne može ni ordinacija u školi
Po uzoru na Osnovnu školu “Husein ef. Đozo”, u kojoj radi stomatološka ambulanta za njene učenike, porodica Adžović predlagala je da se i u drugoj školi u gradu, OŠ “Fahro Baščelija”, otvori ordinacija.
– U tu školu idu djeca sa posebnim potrebama, a ja, s obzirom na brata, znam kako treba raditi s tom djecom. Moj otac je nudio svu svoju opremu za otvaranje ambulante, u školi bi bili oduševljeni time, ali na kraju, ni to nije prihvaćeno – kaže Aida Adžović-Kadrić.
/cwbih/avaz.ba/
Nema komentara:
Objavi komentar